2005. JE GODINA, nesnosni rujan u Beogradu. Došli smo tiho, ali očekivanja su strelovito porasla nakon pola sata čarobne košarke na parketu beogradske Arene. Potegnuo je tada Gordan Giriček, odveo nas do vodstva dvije i pol minute prij kraja. Pa trica Marka Popovića i polaganje Mateja Mamića. Bili smo jači, dominantniji, zreliji. Ali Španjolska je morala pobijediti.

Curile su posljednje sekunde, Navarro je namjerno promašio drugo bacanje, Španjolci su tražili produžetak. Gurnuli su Marka Tomasa, lopta je ispala iz ruku. Zar je netko vidio faul? Ne. Ali zato je slavna sudačka trojka Lamonica - Dovidavičius - Drabikovski izmislila Giričekov prekršaj u napadu i još pokoju osobnu pogrešku.

Neven Spahija je prebolio, ali neće zaboraviti. I za njega naši momci sutra igrati, mnogima je dao priliku da prvi puta osjete pravi, istinsku kult reprezentacije. Nismo ga imali dugo vremena, a tog rujna bili smo na najboljem putu da vratimo i rezultat, mjesto koje je hrvatska košarka nekada imala na europskoj karti. Spahija je otišao, došao je Jasmin Repeša. I pogodio kada je umjesto Marina Baždarića na Eurobasket u Španjolsku poveo Marka Tomasa.

2007. godina, ugodni rujan u Sevilli. I kao za inat, Tomasova trica. Sa sirenom, preko ruke. Španjolcima nije bilo bitno, zato je pravi revanš morao čekati neke bolje dane. Morao je čekati Peking.

"U Beogradu smo protiv Španjolske bili dominantni. Često se zaboravlja da smo u prvih deset minuta ostali bez Planinića i Kasuna koji su za mene bili ponajbolji igrači u momčadi. Uz sve to, imali smo hendikep sa svim što se dalje događalo. Meni je sasvim jasno što se događalo, ali ne trošim se na to, ne živim u prošlosti i ne vraćam se na tu utakmicu. Okrenuo sam se prema naprijed, prema svojoj karijeri, a utakmica u Beogradu otišla je u nepovrat. Jasno je da svi skupa sutra očekujemo revanš, jer to bi zapravo bio onaj pravi, istinski revanš za nezasluženi poraz u Beogradu. Pobjedom u Sevilli nismo se revanširali, iako je ta utakmica itekako vrijedna. Međutim, ukoliko bi mi sutra napravili podvig, to bi bilo ono pravo.", reći će Spahija, tri godine kasnije.

Jeste li se uopće nadali povratku hrvatske košarke na svjetsku scenu?

"Osobno sam se nadao da ćemo doći do četvrtfinala, znao sam da je reprezentacija spremna na to, posebno jer sam s njima proveo kvalifikacijski turnir u Ateni. Sve više od četvrtfinala bio bi ogroman uspjeh, s obzirom da je Španjolska bolja ekipa od Hrvatske i sigurno je favorit. No, često znam kazati da se ovdje ne radi o play off seriji, već o nokaut sistemu. Sve se može dogoditi u jednoj utakmici. Da bi mi dobili tu utakmicu ne smijemo imati nijedno slabo mjesto u momčadi. Već je izostanak Popovića veliki hendikep, a problema ima i Zoran Planinić. Izostanak Marca Gasola puno je manji hendikep za Španjolsku nego što je to za nas izostanak Popovića. Ionako smo oštećeni nedolaskom nekih igrača."

Gdje tražiti pravi put, jača su, kvalitetnija i iskusnija momčad.

Hrvatska je pokazala da ima karakter i da zna odgovoriti kad je najteže. U pravilu smo uvijek bolje odgovarali kada su u pitanju teži protivnici, tako da se nakon poraza od Argentine i Litve ipak nadam jednom boljem izdanju naše reprezentacije. Moramo odigrati na 200 posto svojih mogućnosti i čekati jednu slabiju reakciju Španjolske.

Hrvatska je dosta napredovala, Repešin strpljiv i precizan pristup pokazao se vrlo uspješnim.

"Izgledamo puno, puno bolje nego što smo izgledali u Madridu. Smatram da smo to dokazali kroz turnir u Ateni. Jasmin Repeša diše s ekipom od prvog dana, a najveća je dobit za jednog  vrhunskog stručnjaka kao što je on - vrijeme. Kada s reprezentacijom provedete neko vrijeme i odaberete igrače koje želite, onda s tom reprezentacijom i možete napraviti ono što želite. Hrvatska je već napravila puno s ulaskom u četvrtfinale i ne treba se žalostiti ako ne uspijemo. No, radi se o najbitnijoj utakmici hrvatske košarke u posljednjih 10 godina i ukoliko uspijemo, Repeša i njegovi odabranici bili bi tvorci jednog pravog sportskog čuda."

Poznajemo Španjolce, poznajemo njihove glavne zvijezde. Ali takva su momčad da prevagu može donijeti i igrač poput čudesnog malca Rickyja Rubija.

"Nedavno smo ja i Božo Maljković, kao stručnjaci koji su imali prilike pratiti njegov razvoj dali intervju za Marci po tom pitanju. Ricky Rubio igra fascinantno s obzirom na svoje godine. Igra s jednom takvom zrelošću, bez respekta prema ikome i ima strašnu ulogu u moćnoj reprezentaciji kao što je Španjolska. Vidim ga jako daleko, iako ima neke svoje probleme. Nije toliko kvalitetan šuter, ali neke druge stvari radi fenomenalno i time kompenzira taj nedostatak. S druge strane, radi se o jednom jako ambicioznom momku koji živi košarku 200 posto i sigurno će iz toga izaći jedan veliki igrač. Budite sigurni da će Ricky biti jedan od većih problema na našem putu do polufinala. Neugodan je, pogotovo defenzivnio. Nevjerojatno je da jedan tako mlad igrač da igra tako agresivnu obranu i krade lope nakon kojih Španjolci s lakoćom zabijaju koševe i ne umaraju se previše. To je velika prednost Rickyja i Španjolske."

Kakva se košarka igra u Pekingu?

"Sve je na nivou očekivanja. Amerika je napokon došla koncentrirana i spremna. Isti stručni stožer, koji je vodio SAD na posljednjem velikim natjecanju, naučio je lekciju. Savez im je dao još jednu šansu i stvorili su jednu vrlo jaku ekipu. Ne znam što bi se moralo dogoditi da ih netko iznenadi, iako se u sportu sve može okrenuti. Uz samo malo opuštanja, jedna Španjolska, Argentina ili Litva mogli bi ih iznenaditi. Međutim, ukoliko budu odgovorni kao u dosadašnjim utakmicama, bit će vrlo teško protiv SAD-a. Iza njih, apsolutno slijedi Španjolska, pa Argentina i Litva. Na neki način, to je očekivano i prije turnira. Hrvatska je po meni ugodno iznenađenje, pokazali smo to u prve dvije utakmice. Ako gledamo utakmice protiv Litve  i Argentine, onda je to nešto sasvim drugo. Upravo koliko smo mi ugodno iznenađenje, toliko je Rusija neugodno."

D.R.
Foto: Index, AFP