NAKON dramatičnog kraja utakmice u kojoj je Rijeka izbacila Hajduk iz SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa, pred novinare je stao Ante Rebić i ukratko, na svoj specifičan način, dao bolju analizu suđenja nego što smo je ikad dobili od Komisije nogometnih sudaca, prije ili nakon dolaska Bertranda Layeca. Njegovu izjavu možete pročitati ovdje.

Rebić se u svojoj izjavi dotaknuo kriterija i vođenja utakmice, nečega o čemu Komisija ne govori. Komisija je ionako "one man show" od kolovoza prošle godine, kada je Izvršni odbor HNS-a smijenio sve članove osim Layeca. Izvršni odbor tada je konstatirao kako će imenovati novi sastav Komisije nogometnih sudaca koji će imati tri člana, na čelu s predsjednikom Layecom. To se do danas nije dogodilo jer su se, valjda, u međuvremenu predomislili.

Problem nije analiza nego ono što se ne analizira

Analiza Layeca dan nakon utakmice pokazala je da je Rijeka oštećena, a upravo je Rebić bio glavni lik analize. Utvrđeno je ono što je svakome objektivnom bilo jasno – da je Rebić prije poluvremena morao biti isključen. Sama analiza nije sporna. Rijeka je sigurno oštećena. Sporno je ono što se analizira. Ili bolje rečeno – ono što se ne analizira. I tu ne govorimo samo o ovoj utakmici.

Nakon svakog kola dobijemo analizu svih "ključnih situacija" s utakmica, a te su situacije u velikoj većini crveni kartoni, zaleđa i kazneni udarci. Upitno je zapravo dobijemo li baš sve ključne situacije ili samo one o kojima se medijski najviše priča, ali uzmimo kao istinu da dobijemo sve te situacije koje su "ključne".

Layec također radi veliki izvještaj nakon svake polusezone. Ovako je izgledala analiza objavljena u siječnju: "Nakon pet mjeseci natjecanja komisija je generalno zadovoljna ukupnim izvedbama na terenu, kao i različitim intervencijama VAR sustava. Analiza ukupno 599 ključnih situacija raspoređena je kako slijedi:

• 406 situacija za žuti karton, od kojih je 333 ispravno sankcionirano, dok 73 nisu zadovoljile disciplinska očekivanja
• 193 ključna trenutka (isključenja, pogoci, zaleđa i kazneni udarci), od kojih je 144 ispravno procijenjeno, dok 49 nije ispunilo očekivanja komisije. 49 pogrešnih procjena sudaca odnosilo se na sljedeće odluke: isključenja: 13; zaleđa: 10; situacije vezane uz pogodak: 5; kazneni udarci: 21
• 37 je ispravljeno uz pomoć video-tehnologije (VAR)

Komisija je zabilježila ukupno 12 velikih pogrešaka (isključenja: 5, zaleđa: 1, situacije vezane uz pogodak: 1, kazneni udarci: 5), u usporedbi s osam u sezoni 2024./25., što predstavlja postotak ispravnih odluka nakon VAR intervencije od 93,78 %, u odnosu na 93,92 % u sezoni 2024./25."

Impresivan postotak koji ne znači puno

Na papiru taj postotak izgleda impresivno. Problem je što analiza govori vrlo malo o samoj kvaliteti suđenja. Layec analizira ono što se može lako izmjeriti: kaznene udarce, zaleđa, golove i crvene kartone. To su situacije koje VAR može pregledati i kod kojih je relativno lako utvrditi je li odluka bila točna. Taj postotak od 93,78 % ne znači puno. S VAR-om bi ionako morao biti blizu 100 %.

Međutim, za kvalitetu suđenja nije presudna samo procjena izoliranih situacija poput kaznenog udarca. Analiza suđenja iz 2018. godine u engleskoj Premier ligi pokazala je da sudac u prosjeku donese oko 245 odluka po utakmici, što je tri puta više nego što prosječni igrač dotakne loptu tijekom 90 minuta. To znači jednu odluku svake 22 sekunde.

45 tih odluka tehničke su prirode (gol-aut, udarac iz kuta, ubacivanje sa strane), što ostavlja 200 odluka koje se odnose na procjenu fizičkog kontakta i disciplinske mjere. Od tih 200 odluka, 35 su vidljive odluke, dok je 165 nevidljivih odluka u kojima sudac procjenjuje da nema prekršaja i dopušta da se igra nastavi. One čine razliku između dobrog i lošeg suđenja.

Ocjenjivanje sudaca je pogrešno

UEFA u svojim edukacijama također procjenjuje da sudac tijekom utakmice donese između 200 i 300 odluka, pri čemu se većina odnosi na procjenu kontakta i upravljanje utakmicom, a ne na izolirane situacije poput penala. IFAB, organizacija koja donosi Pravila nogometne igre, također naglašava da je većina sudačkih odluka upravo tog tipa – interpretacija stalnog kontakta unutar konteksta igre.

Edukacijski materijali UEFA-e također naglašavaju da su dosljednost kriterija, upravljanje utakmicom i komunikacija s igračima ključni elementi ocjene sudaca. Često se u materijalima koristi pojam "kontrola utakmice", što uključuje kontrolu tempa, smirivanje konflikata, dosljedan kriterij i pravilno korištenje kartona. Layec se dotiče samo korištenja kartona, i to rijetko.

Od uvođenja VAR-a sve više se na UEFA seminarima naglašava da je glavna karakteristika kvalitetnog suca isti kriterij prekršaja kroz cijelu utakmicu. To je logično jer VAR postoji kako bi ispravio očigledne pogreške u situacijama koje dramatično utječu na tijek utakmice. Onda su druge stavke puno bitnije kod suca.

Ako postoji VAR, besmisleno je da sudac dobije negativne bodove jer na terenu nije ispravno procijenio takvu situaciju. Ako se kod ocjene suđenja stavlja naglasak na nešto što će VAR ionako ispraviti, ono bitno prolazi ispod radara. Sudac koji odlično vodi utakmicu i pogriješi kod penala uvijek će dobiti lošiju ocjenu od onoga koji loše vodi utakmicu, ali pogodi "ključne odluke".

Jasno je zašto hrvatskih sudaca nema na velikim natjecanjima

Suđenje nije samo procjena je li nešto kazneni udarac ili nije. To je niz malih odluka. Kada dosuditi prekršaj, koliko tolerirati kontakt, kada pokazati karton, kada pustiti prednost, kako komunicirati s igračima i na koji način kontrolirati nervozu. Sve to čini ono što se u nogometu zove kriterij suđenja, a on je ključan za samu igru i o tome Layec ne govori nikada. Barem ne javno.

FIFA u edukacijama za elitne suce naglašava da je dosljednost kriterija često važnija od pojedinačne odluke jer upravo ona određuje kako će utakmica izgledati i hoće li sudac zadržati kontrolu nad igrom. Vrijedi citirati rečenicu u originalu jer govori sve: "Consistency in decision-making is more important than the individual decision itself."

To jasno pokazuje zašto naših sudaca nema na velikim natjecanjima iako su im postoci točnih "ključnih odluka" odlični. Sudac može donijeti sve "ključne odluke" točno, a da svejedno loše sudi. Može stalno mijenjati kriterij, može izgubiti kontrolu nad igračima ili dopustiti previše grubosti pa kasnije pokušavati nadoknaditi kartonima. Najopasnije je kad upadnu u začarani krug kompenzacije.

Loši možemo biti i bez Layeca

Takve stvari ne ulaze u analize suđenja koje nam se prezentiraju svaki tjedan, a upravo o tome je govorio Rebić. Dotaknuo se onoga što je bitno. Nije rekao da je sudac odlučio utakmicu niti da je Hajduk pokraden. Rekao je da je utakmica vođena loše.

Drugim riječima, problem nije bio u jednoj odluci nego u načinu na koji je sudac upravljao cijelom utakmicom. Pohvalio je neke suce koje možda i ne bismo očekivali da pohvali, ali baš to pokazuje veliki rascjep između onoga što Layec (Komisija) smatra važnim i onoga što važnim smatraju igrači i treneri.

Layec nije doveden da bi gledao snimke i bio dodatna provjera iznad VAR sobe. On je doveden da bi unaprijedio kvalitetu suđenja i delegiranja sudaca, a pretvorio se u službeno "Oko sokolovo". Velika je šteta što u MaxSport emisiji više nema Damira Skomine, koji je svojim renomeom često osporavao analize Komisije i barem pričao o kriteriju.

Ako Layec nikad ne govori o kriteriju, ako u ligi nema napretka u ritmu igre, ako ne educira publiku i ako sudaca i dalje nema na velikim natjecanjima unatoč tim impresivnim postocima točnih odluka, potpuno je legitimno zapitati se što će nam uopće Layec. Loši i usmjereni na krive stvari možemo ostati i bez stranaca.