REPREZENTACIJA Hrvatske plasirala se u finale prijateljskog turnira ACUD Cup, pobijedivši Tunis nakon izvođenja jedanaesteraca. Utakmica je u regularnom vremenu završila rezultatom 0:0. U finale se plasirao i Egipat, koji je pobijedio Novi Zeland 1:0. Hrvatska i Egipat igrat će u utorak u 21 sat.

Iako turnir nosi nekakav službeni sponzorski naziv, jasno je da se radi o prijateljskim utakmicama koje, uvođenjem Lige nacija, polako odlaze u povijest, ali nisu potpuno nestale. HNS će sudjelovanjem reprezentacije zaraditi novac, Zlatko Dalić će vidjeti igrače na okupu nekoliko mjeseci prije Eura i to je manje-više sve korisno što proizlazi iz sudjelovanja na turniru. Tribine su bile sablasno prazne, što samo pokazuje da je interes domaćeg stanovništva u Egiptu za ove utakmice praktički nikakav. U finalu će vjerojatno biti drugačije jer će igrati domaća reprezentacija, ali to je i poanta.

Hrvatska je zadnji put igrala prijateljsku utakmicu kod kuće prije skoro tri godine i to bez gledatelja

Već godinama prijateljske utakmice reprezentacija nemaju smisla jer je svima osnovni interes da se nitko ne ozlijedi i da se zaradi sponzorski novac. Mora li to biti baš tako? Poučak od sinoćnjih utakmica između Francuske i Njemačke te Engleske i Brazila ipak sugerira da se te utakmice mogu organizirati i drugačije. Mogu biti ozbiljnije provjere protiv ozbiljnijih suparnika, a prije svega mogu biti sredstvo da navijači, pogotovo djeca, vide svoje najbolje igrače uživo.

Hrvatska se vodi nekakvim drugačijim prioritetima, pa je reprezentacija u rijetkim prilikama da se prijateljske utakmice uopće igraju postala putujući cirkus koji nastupa u mjestima kojima hrvatski navijači nemaju normalan pristup, osim ako su voljni potrošiti veliki novac na putovanja da bi potom gledali utakmicu koju igrači, barem je dojam, ne žele ni igrati. Hrvatska je zadnji put odigrala prijateljsku utakmicu na domaćem tlu 1. lipnja 2021. godine u Velikoj Gorici protiv Armenije (1:1), i ta se utakmica zbog korone igrala bez gledatelja.

Da bismo pronašli prijateljsku utakmicu kod kuće gdje su gledatelji mogli doći, moramo se vratiti sve do 19. studenog 2019. godine kada je Hrvatska u Puli igrala protiv Gruzije i slavila 2:1. Kada Hrvatska bude igrala sljedeću prijateljsku protiv Sjeverne Makedonije na Rujevici početkom lipnja, proći će malo više od četiri i pol godine otkako ih je domaća publika mogla vidjeti u neslužbenoj utakmici na domaćem tlu.

Prijateljske utakmice su postale besmislene, ali mogu biti sredstvo okupljanja

"Gostovanja" po prijateljskim turnirima možda bi imala više smisla kad bi se igrala na mjestima gdje postoji snažna hrvatska dijaspora. Ti ljudi još rjeđe imaju priliku vidjeti reprezentaciju jer stanovnici Hrvatske imaju barem službene utakmice, a oni nemaju ništa. No Hrvatska ne igra na tim mjestima, nego je od spomenute utakmice u Puli igrala u Kairu, Rijadu, Dohi, Bruxellesu, Istanbulu i St. Gallenu, gdje se samo za potonje može reći da odgovara dijaspori. Jedini problem je što se i ta utakmica igrala bez gledatelja.

HNS već godinama propagira naziv "obitelj", ali ga potezima poput ovakvih turnira jednostavno ne živi. Ako je igranje prijateljskih utakmica već postalo nešto što svi samo odrađuju i ne igra se ozbiljan nogomet, onda barem mogu biti sredstvo okupljanja. Mogu biti vezivno tkivo između navijača i reprezentacije koju tako rijetko zapravo mogu vidjeti čak i kada uključimo službene utakmice u priču.

Umjesto da Luka Modrić potpisuje dresove i slika se s deset egipatskih navijača prije treninga, mogao je to raditi u Zagrebu, Splitu, Rijeci ili Osijeku. Umjesto da igra pred praznim stadionom u Kairu, Hrvatska je mogla igrati dvije utakmice pred punim tribinama u Hrvatskoj, mogla je imati otvorene treninge i mogla je imati organizirana druženja s navijačima. Vezu stanovnika i njihove reprezentacije treba njegovati te raditi na tome da ta energija nikada ne nestane.

Stvarno se treba dobro razmisliti koliko smisla ima sudjelovanje na ovakvom turniru. Hrvatska reprezentacija ima svoju vrijednost koju je stekla vrhunskim rezultatima na Svjetskim prvenstvima, ali umjesto da se ta vrijednost naplaćuje sponzorskim novcima na nebitnim turnirima, nju treba "besplatno" ustupiti domaćim navijačima da uživaju u svojoj reprezentaciji u svojoj državi. Naši klinci to zaslužuju.