Ricardo, budaletino

Ricardo, budaletino
Foto: EPA-EFE

Zanima li vas u kakvoj je formi sezonu odigrao saudijski ofenzivac Hattan Bahebri, tko je najbolji strijelac u povijesti Egipta, koliko će ruski nogometaši dobiti ako budu svjetski prvaci i kakve veze s urugvajskom reprezentacijom imaju šukundjedi koji su za tu zemlju uzeli svjetski naslov prije 88 godina? Naravno da ne. 

Zato ćemo skupine na SP-u predstavljati na drugačiji, laganiji, opušteniji i, nadamo se, zanimljiviji način - u seriji tekstova o najluđim likovima koje ćete vidjeti u Rusiji.

>> Čovjek kojeg zovu Zastava Egipta: Njegov put je poruka svim nogometašima svijeta

Među njih spada, možda i najluđi od svih, Portugalac Ricardo Quaresma, naša zvijezda skupine B u kojoj igraju Portugal, Španjolska, Maroko i Iran.

Godina je bila 2003. kad je tada jaki Sporting odlučio prodati svoje dvije najveće zvijezde. Jedna se zvala Ricardo Quaresma i imala je 19 godina, a druga Cristiano Ronaldo (18). Quaresma, koji je bio (i ostao) veliki prijatelj s Ronaldom, bio je navodno talentiraniji od njega i predviđala mu se velika karijera. Igrač nevjerojatne tehnike i zastrašujuće brzine trebao je i morao postati zvijezda.

Cristiano je otišao u Manchester United za 19, a Ricardo u veliku Barcelonu za 6,5 milijuna eura. Obojica su bila na istim početnim pozicijama da ostvare veliku karijeru. Ricardo je mogao odabrati put Cristiana pa osvojiti pet Liga prvaka, pet Zlatnih lopti, četiri klupska SP-a i još milijun trofeja i nagrada i otići u povijesti kao jedan od najvećih, ako ne i najveći igrač svih vremena.
Ricardo je mogao odabrati i put Quaresme, koji je četiri puta bio prvak Portugala, jednom Italije, dvaput Turske, promijenio je sedam klubova, ima kod kuće medalju osvajača Lige prvaka (2010. s Interom), iako nije odigrao ni sekunde, i rijetko viđen, ali najmanje iskorišten talent u novijoj nogometnoj povijesti.

Čiji put je Ricardo odabrao? Naravno, Quaresmin.

Kad je došao u Barcelonu, momčad je prolazila kroz veliku rekonstrukciju. Iz PSG-a je za 32 milijuna eura stigao nevjerojatni Ronaldinho. Obranu je pojačao Rafa Marquez iz Monaca, Edgar Davids je stigao iz Juventusa, a na golu je bio Rüstü Recber, koji je godinu dana ranije s Turskom osvojio treće mjesto na SP-u u Japanu i Koreji. Novi predsjednik Joan Laporta doveo je i Franka Rijkaarda na klupu i Quaresmin dolazak prošao je nekako ispod radara.

Frank Rijkaard bio je trener koji je inzistirao na taktičkoj disciplini. Quaresma nikad nije pretjerano volio trenere, a osobito taktiku kao nogometni pojam. Kad je Nizozemac pokušavao Ricarda natjerati da sluša njegove taktičke zamisli, došlo je do kratkog spoja.

“U Sportingu sam imao sve ovlasti u igri. U Barcelonu sam došao zato što mi je obećano da ću tako moći igrati i dalje. No nisam dobio priliku, a nemam ni previše povjerenja u ovog trenera”, rekao je Quaresma zabezeknutim španjolskim novinarima.

Tijekom Eura 2004. mrtav-hladan je izjavio da više nema namjeru igrati za Rijkaarda, a Barcelona više nije imala namjeru trpjeti njegovu nedisciplinu. Sljedećeg ljeta otišao je u Porto zajedno s 15 milijuna eura u zamjenu za Deca.

U prvoj sezoni u Portu zabio je gol u debiju u europskom, a onda i u portugalskom superkupu. Igrao je odlično, ali su ga kritizirali jer je igrao sam sa sobom. Rugao se protivnicima svojim nevjerojatnim driblinzima i pretjerivao u situacijama kad je imao suigrače u puno boljim pozicijama. No u sljedeće tri godine Quaresma je odveo Porto do tri uzastopna naslova prvaka i činilo se da je njegov nevjerojatan talent krenuo u pravom smjeru, najviše zahvaljujući treneru Jesualdu Ferreiri koji je sad već 22-godišnjeg Quaresmu oslobodio od previše taktičkih zamisli.

“Ako Ricardu oduzmete njegov personality na terenu i individualnu kvalitetu, onda ćete jednog genijalca pretvoriti u prosječnog igrača”, rekao je Ferreira.

S tim se nije složio Jose Mourinho, koji je Quaresmu u ljeto 2008. godine doveo na San Siro za 26 milijuna eura. Mourinho je odlučio Ricarda staviti pod svoju čizmu i od njega napraviti poslušnog vojnika u vojsci koja se zvala Internazionale FC. Problem je bio što Quaresma nije baš idealan vojnik. Više je dezerter. Mourinho je s neposlušnim sunarodnjakom izgubio strpljenje nakon samo šest mjeseci pa ga je poslao Scolariju na posudbu u Chelsea. Brazilac je dobio otkaz tjedan dana kasnije, Quaresma je odigrao samo pet utakmica, a Guus Hiddink se zahvalio Mourinhu na daru i na ljeto mu vratio Ricarda.

Portugalac ni u Engleskoj nije ništa naučio. Odnosno, odbijao je i dalje biti dio sustava. Mourinho, koji je u međuvremenu od Samuela Eto’oa napravio, po potrebi, desnog beka, a Materazzija, Milita i ekipu uvjerio da s njim, ako treba, skoče i u provaliju, nije imao nikakvog razumijevanja za nepopravljivog Quaresmu. I dok je Inter pokoravao Europu i Italiju te osvajao trostruku krunu, Quaresma je igrao neke nebitne utakmice i u ljeto 2010. godine jedan od najvećih talenata svoje generacije našao se u Bešiktašu.

Moralo mu je jednom svanuti pa je sad već s 27 godina Quaresma ponovno proigrao. U prvoj sezoni je u 39 utakmica upisao 11 golova i 16 asistencija, a potezi kojima je rasturao obrane po Turskoj brzo su se proširili Europom. Quaresma je u Bešiktašu bio poput boga, ali sreća je, naravno, kratko trajala. U poluvremenu utakmice osmine finala Europa lige 2012. godine protiv Atletica trener Carlos Carvalhal u svlačionici je rekao Quaresmi da će ga zamijeniti. Ricardo to nije baš najbolje primio. Prema turskim izvještajima, Portugalac je počeo bocama vode gađati trenera i prijetiti mu.

“Ti si nitko i ništa! Da nije bilo mene, ne bismo ni došli do ovdje”, urlao je Quaresma.

Bešiktaš je izgubio utakmicu 3:0, Carvalhal je dobio otkaz, a Quaresma je bio suspendiran. Njegovo sve luđe ponašanje i sukobi sa suigračima trovali su atmosferu u klubu. Predsjednik mu je rekao da može ostati, ali da mora potpisati manji ugovor od postojećeg. Quaresma je odbio. Za to vrijeme je povremeno pišao usred svlačionice, mlatio prolaznike po cesti koji su mu, po njegovu mišljenju, opljačkali majku, a onda se potukao i s policajcem koji ga je tom prilikom želio uhititi. Bešiktaš to više nije mogao trpjeti te mu je u prosincu 2012. isplatio preostalih milijun i pol eura i raskinuo ugovor.

Potpuno izgubljen, osramoćen i nepoželjan, Quaresma je otišao u Al Ahli u UAE. Trebao je to biti pokušaj povratka i novi uzlet prema ozbiljnom nogometu, ali je ponovno bio fijasko. Arapi su ga otpustili nakon samo četiri mjeseca i slamku spasa mu je u siječnju 2014. godine dao njegov Porto. Na prvom treningu dočekalo ga je 10.000 navijača koji su svojeg 30-godišnjeg miljenika željeli sa stilom otpratiti u, smatralo se, skorašnju mirovinu.

No Quaresma je imao još puno toga za reći. U prvoj utakmici zabio je gol Eintrachtu u šesnaestini finala, pa se u osmini narugao Napoliju golom i asistencijom za prolazak, a zabio je i Sevilli u četvrtfinalu kad je Porto ispao. Pred kraj sezone je opet došao središte pozornosti nakon što ga je desetak suigrača i trenera moralo zadržati da ne prebije Benficina igrača Fernanda Marcala koji ga je uvrijedio da je Ciganin.

Quaresma zaista i jest Rom, na što je izrazito ponosan (ima i nadimak O Cigano), ali nikad nije dao da ga se zbog toga vrijeđa ili omalovažava.

“Smiješno mi je kad ljudi govore da u Portugalu nema rasizma. Kad god se nešto loše dogodi u ovoj zemlji, krivi su Cigani, crnci i imigranti. Teško je s tim živjeti”, rekao je Quaresma.

Godinu i pol dana kasnije, Quaresma se vratio na “mjesto zločina”, u Istanbul. Po dolasku u zračnu luku, dočekale su ga tisuće navijača Bešiktaša koji nisu zaboravili njegove očaravajuće poteze u prvom boravku u njihovom klubu.

“Došao sam osvojiti naslov prvaka”, poručio im je Quaresma.

Kao što ništa u Quaresminoj priči nema previše logike, tako nema ni u onome što će se dogoditi u sljedećih godinu dana. Obećanje je ispunio te bio jedan od ključnih igrača u Bešiktaševom osvajanju naslova prvaka. No pravo Ricardovo iskupljenje stiglo je u ljeto 2016. na Euru u Francuskoj. Nije igrao puno, ali je bio junak.

Taj nevjerojatni Portugal provukao se u četvrtfinale s tri remija, od kojih je posebno infarktan bio onaj zadnji. Mađari su triput vodili, ali je na kraju završilo 3:3. Quaresma je u igru ušao u 62. minuti i u 63. nabacio Ronaldu za bod i prolazak. A tamo Hrvatska. Sve znate. Quaresma je majstorski pratio akciju kraj umorne i nezainteresirane hrvatske obrane i Ronaldov odbijanac pospremio glavom u gol u 117. minuti za konačnih 1:0.

Protiv Poljske je zabio odlučujući penal u raspucavanju, a u finalu protiv Francuske je dostojno zamijenio svojeg ozlijeđenog prijatelja Ronalda i pomogao Portugalu da postane europski prvak. Taj nevjerojatni uspjeh Quaresmi je dao dodatnu snagu pa je sljedeće sezone odveo Bešiktaš do još jedne titule prvaka i nekoliko puta se našao na svim mogućim “play of the day” videima diljem svijeta. Posebno smo pamtili nevjerojatnu asistenciju “rabonom” za gol kojim se Bešiktaš protiv Benfice vratio od 0:3 do 3:3. Tu sezonu završio je sa šest golova i čak 17 asistencija, a za dlaku mu je izbjegla treća uzastopna titula s Bešiktašem od koje se oprostio porazom od Galatasaraya u derbiju 2:0.

Quaresma je bio sjajan. Vodio je momčad do prolaska skupine Lige prvaka (poraz od Bayerna) i očaravao fantastičnim potezima kao što je bila ova prekrasna asistencija “trivelom” (vanjskim felšem) za Taliscu protiv Leipziga:

U derbiju s Fenerbahčeom 25. veljače ove godine Bešiktaš je gubio 1:0. Prvo je Vida izjednačio, a onda je Quaresma ukrao show. Fantastičnom “trivelom” zabio je za 2:1, a onda iz mrtvog kuta rasparao mrežu za konačnih 3:1. 

Tjedan dana kasnije ove momčadi igrale su novi derbi, ovaj put u kupu. Ricardo dugo nije napravio neku glupost, a gdje ćeš bolje prilike nego u velikom derbiju. U 52. minuti je udario jednog igrača Fenera i dobio crveni karton, ali tek tada je počeo pravi cirkus. Suigrači su ga jedva zadržavali dok se htio obračunati s cijelom momčadi Fenerbahčea. Dohvatio je još jednog protivničkog igrača, dvojicu je zamalo promašio i zaradio je pet utakmica suspenzije.

Tako je Quaresma, kralj “rabona”, “trivela”, tetovaža i iskonskog, pravog ludila, s 34 godine ponovno na velikoj sceni. Ovaj put na Svjetskom prvenstvu, prvom u karijeri. U zadnje dvije godine Ricardo je, zanemarimo li pomračenje uma pri spomenutom crvenom kartonu, fin i pristojan dečko. Valjda je i on nešto naučio nakon svih ovih godina. Ovako je nedavno pričao:

“Nisam imao strpljenja u Barceloni. Jednostavno nisam podnosio klupu. Bio sam stvarno idiot. Pa kakav je to stav? U životu dobiješ prilike koje ili uzmeš ili ih propustiš i poslije žališ. Vjerojatno sam mogao više u karijeri.”

Jesi, Ricardo budaletino. Jesi...
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara