Razgovarala: Zorana Jagodić
Foto: Roni Kovačić, Dražen Vukelić

MNOGE generacije Riječana Ronija Kovačića poznaju prvenstveno po njegovom dugogodišnjem radu na poslu zaštitara najpoznatijih riječkih kafića. Nažalost, zbog nezainteresiranosti medija, tek rijetki su upoznati s njegovim brojnim sportskim uspjesima. Naime, sljedeće će se godine navršiti 20 godina otkad je Roni Kovačić prvi put ušao u teretanu. "Paralelno s košarkom, u gym sam ušao sa 16 godina, ali prekretnica se dogodila 1998. godine. Pratio sam tada svog trening partnera Miru Baričića na Državno prvenstvo, i tada se u meni sve prelomilo, morao sam probati", opisuje Roni svoje profesionalne početke.

U niski nagrada kao prvu navodi brončano odličje s Državnog prvenstva 2000.godine. Osim nje, Kovačić iz niske svojih medalja izdvaja titulu Apsolutnog prvaka države 2002. godine, 3. mjesto na IBFA Svjetskom prvenstvu 2005.godine, 2. mjesto na Slovenian open 2005. god, 2. mjesto na FREEWAY Grand prix 2005.god. te 1. mjesto na Hercules open u Bačkoj Palanci ove godine. Ipak, dodaje da je trostruka diskus hernija na vratu 2002. godine obilježila i znatno usporila njegov razvoj i karijeru.

"Gym je arena u kojoj ovisiš samo o sebi"

Na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu po IBFA federaciji u kategoriji visokih natjecatelja u Rimu Roni se okitio titulom prvaka, odnosno titulom Mister World. Na natjecanju je bilo 87  predstavnika 14 zemalja, Italije, Francuske, Slovenije, Norveške, Finske, Guadalupea, Engleske, Mađarske, Rumunjske, Makedonije, Saudijske Arabije, Španjolske i Hrvatske. Povodom ove velike pobjede, našli smo se s Ronijem i održali ovaj intervju.

Premda je veću medijsku pažnju privukao nedavnom pobjedom u Rimu, ipak u njegovim body building počecima ocrtavaju se odlike šampiona. "Uz druge sportove kojima sam se bavio, paralelno sam odlazio u teretanu, isprva je to bila košarka, a kasnije i borilački sportovi. Ipak, dok su moje kolege zapostavljale taj dio, ja sam ga zavolio od prve. Volim taj osjećaj snage. Obožavam gym jer je on arena u kojoj ovisiš samo o sebi i svom karakteru, o toleranciji na bol i vlastitoj izdržljivosti. Ondje testiraš sebe, svoju predanosti i svoje mogućnosti. Volim taj spartanski pristup. Naposljetku, to je esencija mog pogleda na život, svemu se maksimalno predajem i ne poznajem lakši put ili sredinu. Podnosim samo pobjedu!", vrlo zorno Roni objašnjava svoje poglede na život i sport kojim se bavi.

"Obitelj me nikada nije podržavala, teško je nositi se s time"

Uspoređujući natjecateljski i amaterski body building, Kovačić je naglasio da je natjecateljski "način života", te da možeš uspjeti jedino ako mu se potpuno posvetiš. Upravo stoga, amaterima je puno teže jer, da bi uspjeli, moraju sve svoje dnevne obveze poput posla, podrediti upravo body buildingu.

Kao i u svakom sportu, tako je i u body buildingu vrlo važna podrška obitelji i okoline. Nažalost, Roni je nikada nije imao. "Obitelj me nikad nije podržavala, uvijek su osuđivali moj način života. "Teško je nositi se s time, to boli, nitko te ne priznaje kao sportaša, a treniraš i trudiš se više od većine." Na pitanje o reakcijama okoline, Kovačić nije želio iznositi komentare, ali je dodao da su njegovi najveći fanovi dečki koji su s njime trenirali košarku i druge sportove jer "oni znaju koliko je truda potrebno za uspjeh". "Okolina me nikada nije prihvaćala i praktički, ne poznajući me, unaprijed me osuđivala robujući klasičnim stereotipima o body buildingu.", zaključuje Kovačić te dodaje kako vani "čak i šahisti odlaze u gym da bi nadograđivali i jačali svoj karakter, i nitko ih ne gleda poprijeko zbog toga".

"Pravila određuju sponzori i televizija"

Iako postoji u svakom vrhunskom sportu, govoreći o body buildingu često se ističe doping. "Profesionalni body building je kao i svaki drugi profesionalni sport, pravila određuju oni koji financiraju, televizija, sponzori, proizvođači, politika. Profesionalni body building živi od novaca proizvođača prehrane, opreme i njima nije u interesu da testiraju idole fanova. Oni žele da idoli samo izgledaju što impresivnije." Kovačić povlači paralelu s Tour de Franceom. "Koliko se etapa Tour de Francea vozi danas, a koliko prije 20 godina, zar je čovjek toliko evoluirao??", postavlja Kovačić retoričko pitanje i dodaje da je svaki profesionalni sport "pun svega" te da je to nemoguće kontrolirati. 
 
Većina sportaša živi od sponzorskih ugovora, Kovačić se, unatoč nizu vrhunskih rezultata, još uvijek ne može u potpunosti osloniti na taj izvor. Također, slaba medijska popraćenost vrhunskog body buildinga dodatno odmaže sklapanju eventualnih sponzorskih ugovora. Upravo zbog toga, iz godine u godinu pada i broj takmičara i broj natjecanja u Hrvatskoj. Istovremeno, u zemljama regije, body building je u stalnom porastu. "Pravo je čudo da se iz takve male baze pojave jedan Antonio Furić, Branka Njegovec i  Svjetska prvakinja Zrinka Fišer. Što bi tek bilo da je baza veća!?", pita se Kovačić.

Hrana šampiona: 2,4 kilograma mesa na dan

Pripreme za natjecanje u Rimu na kojem je Kovačić osvojio titulu Mister World trajale su šest mjeseci, što znači da je toliko trajala i dijeta kojoj je Roni bio podvrgnut. Nakon pobjede u Bačkoj Palanki, Kovačić se počeo spremati za Rim premda još uvijek nije bio siguran hoće li to uspjeti financijski "izgurati". "Trenirao sam izuzetno teško, kao nikada do sada, za vrijeme priprema sam ostao i bez posla, ali sam postigao životnu formu", opisuje Riječanin. Klasičan dan tijekom priprema počinje ustajanjem u šest ujutro te pripremom hrane. Prvi obrok je u 7 sati, drugi u 9, a treći dva sata kasnije. Trening započinje u 12.30. Istovremeno, Roni je radio na mjestu komercijaliste i smjene je odrađivao i do 8 sati navečer.

Dnevni jelovnik šampiona se sastoji od dva proteinska shakea od 100 g proteina, 2kg pilećeg filea, 300g zobenih pahuljica, 200g dekstroze te 400 g riže uz velike količine salate. Kako se natjecanje bliži i dnevni unos hrane se mijenja. Tri tjedna prije natjecanja se prestaju uzimati proteini, količina ugljikohidrata se smanjuje na 400 grama, ali se količina mesa podiže na 2,4 kilograma, te se dodaje 20 bjelanjaka. U tjednu uoči natjecanja, dnevno je Roni jeo oko 4 kilograma oslića, bez imalo ugljikohidrata, uz postupnu redukciju unosa soli. Budući da je natjecanje bilo u nedjelju u 19.40, od petka se počinje s "punjenjem", jede se samo riža i minimalna količina mesa. Roni je zadnji gut vode popio 12 sati prije natjecanja.

Okrunjen pobjedom dan nakon natjecanja

Ipak, unatoč strahovitom odricanju i "životnoj formi", svi koji znaju Ronija Kovačića ne čude se što ni ova pobjeda nije prošla bez poteškoća. Naime, Prvo je Francuz Eric Orrao proglašen pobjednikom, a Roniju je pripalo drugo mjesto, a tek sljedećeg dana je odluka promijenjena i Kovačić je proglašen pobjednikom.

"To je problem ovog sporta, ne odlučuju sekunde, kilogrami, metri, nego ljudski faktor.Takmičenje je imalo tehničkih problema i profesionalno takmičenje poslije nije održano pa su neki suci otputovali, zbog toga je umjesto 9 sudaca bilo ih pet. Među pet sudaca se nalazila žena Erica Orraa koja mi je dala četvrto mjesto te njegov prijatelj Lintunen koji mi je dodijelio treće. Ostala trojica sudaca su me ocijenili najboljim. Međutim, ocjenama ovo dvoje je osigurano da nema pripetavanja i dodatnih usporedbi što je uzrokovalo strahovito negodovanje u dvorani. Čelnici ostalih federacija te nekoliko profesionalnih takmičara odmah su reagirali. Drugi dan sam znao da će odluka biti preinačena. Dvoje spornih sudaca je doživotno suspendirano iz federacije.", opisuje Roni detalje s takmičenja, te dodaje da bi mu ipak puno veća satisfakcija bila da je nagradu dobio na bini. "Bina je, uz gym, naša arena."

Sjećanja koja izmamljuju osmijeh na licu

Na kraju, ovog sportaša s bogatom sportskom karijerom zamolili smo da nam prepriča neku anegdotu koja mu se dogodila na natjecanjima. Sjetio se Roni situacije sa Svjetskog prvenstva u grčkom Solunu. "Očito greškom, moja se kategorija presvlačila u istoj svlačionici kao i visoka kategorija ženskog Bodyfitnessa. Oko mene Ruskinje, Brazilke, ne znaš gdje da gledaš, a sa mnom koja ljubomorna djevojka Martina. Međutim, dođe ona tad do mene i staloženo kaže: Zapamti ovo jer nikad ti to više neću reći, gledaj koliko hoćeš jer ovo više nikad nećeš vidjeti na istom mjestu!", prepričao nam je Roni s osmjehom na licu.

Po završetku razgovora, poželjeli smo šampionu još mnogo uspjeha i pustili ga da ode u njegovu arenu koja život znači.