IVAN TOMEČAK (30) ostaje u Rijeci i nakon zimskog prijelaznog roka, potvrdio je to u ponedjeljak zamjenik sportskog direktora Rijeke Ivan Mance.

Postojale su određene sumnje u to hoće li iskusni desni bek produljiti ugovor s Rijekom, koji mu istječe s posljednjim danom prosinca, ili će potražiti novi angažman, ali sada su odagnate.

"Tomečak ima opciju produženja koja će biti aktivirana s 1. siječnjem tako da tu nema nikakvih dvojbi i problema", potvrdio je Mance, prenosi Novi list.

Kod Bišćana igrao na neprirodnoj poziciji, tek ga Rožman vratio na njegovo omiljeno mjesto

Potencijalan problem Tomečaku na Rujevici bilo je to što je u više navrata morao igrati na za njega neprirodnoj poziciji lijevog beka. Od 17 nastupa ove sezone čak je 10 odigrao na tom mjestu. 

Bilo je to u eri Igora Bišćana, a u Tomečakovoj igri moglo se osjetiti da mu ne odgovara igrati na toj strani, ponajviše zato što ne može dati svoj maksimum. Bišćan tada nije imao izbora, nije imao prirodnog lijevog beka osim juniora Hrvoja Smolčića, pa je Tomečak morao iznijeti taj momčadski teret.

No dolaskom Slovenca Simona Rožmana stvari su se naglo promijenile. Iskusni bek vraćen je na desnu stranu i odmah u prvoj utakmici ubilježio je asistenciju.

Osim toga, zabilježio je još dva pogotka i asistenciju ove sezone.

HNL ga je upoznao prije deset godina na spektakularnoj utakmici u Vinkovcima

U travnju 2009. godine u Vinkovcima je odigrana jedna od najspektakularnijih utakmica u povijesti HNL-a između Cibalije i Dinama. Igralo se 24. kolo i Hajduk je u tom trenutku bio vodeći. Splićani su izgubili u Osijeku i otvorili šansu Modrima da s tri boda u Vinkovcima uhvate prvo mjesto.

Prvo poluvrijeme završilo je bez pogodaka, da bi Cibalia u nastavku do 71. minute već imala 2:0. Činilo se da titulu više nikako ne mogu dohvatiti, ali onda je Kruno Jurčić povukao potez karijere. U igru je ubacio tada potpuno nepoznatog Ivana Tomečaka i uslijedio je potpuni preokret. Zbunjeni Vinkovčani nisu se ni snašli, a Tomečak je već zabio dva pogotka i izjednačio na 2:2. Cibalia je tada nestala s terena, a svaki napad gostiju mirisao je na gol. Osam minuta prije kraja Sammir je pronašao Slepičku na drugoj vratnici, Čeh je glavom vratio u sredinu, a na loptu je natrčao Ilija Sivonjić i iz blizine pogodio za 2:3.

Tomečak je donio senzacionalan preokret i naslov na Maksimir

Međutim, nije to bio kraj ludilu u Vinkovcima. Poneseni euforijom dinamovci su željeli zabiti i četvrti gol, zaboravili su na obranu i Cibalia je izjednačila na 3:3. I kad se činilo da će tako ostati, Ilija Sivonjić u zadnjim je trenucima zabio za 4:3. Taj je preokret odlučio i o naslovu prvaka jer Hajduk se do kraja prvenstva nije uspio vratiti i Dinamo je osvojio naslov sa šest bodova prednosti ispred Splićana.

Veliki Tomislav Ivić smatrao je da je budućnost hrvatskog nogometa, reprezentativni kalibar, no što to vrijedi kad se s tim nisu slagali treneri Dinama

Dinamo je na Bosutu tog proljeća prije devet godina osvojio titulu i, činilo se, dobio igrača za budućnost. Ivan Tomečak se preko noći prometnuo u pravu senzaciju. Međutim, euforija na Maksimiru oko Tomečaka nije puno trajala. Dečko koji je impresionirao svojim fizičkim predispozicijama i shvaćanjem igre, kojeg je na koncu i najveći hrvatski nogometni um svih vremena Tomislav Ivić istaknuo kao nogometaša od kojeg hrvatski nogomet može puno dobiti, u Dinamu je postao žrtva čudnih trenerskih odluka i zakulisnih igara oko transferne politike Modrih. Indikativno, Ivan Tomečak u to je vrijeme bio jedan od rijetkih nogometaša Dinama koji nije imao ugovor sa Zdravkom Mamićem. Baš kao ni Andrej Kramarić.

Nakon bljeska na Bosutu svi hrvatski nogometni stručnjaci očekivali su eksploziju Ivana Tomečaka, tvrdili su da je legitimni nasljednik Darija Srne i čistokrvni reprezentativni kalibar. Nažalost, to se nikad nije dogodilo. U sljedećih nekoliko sezona njegova se karijera polako, ali sigurno gasila i svi treneri koje su u naredne četiri godine prodefilirali Maksimirom prali su ruke od mladića koji je trebao biti budućnost hrvatskog nogometa. Dinamova struka – neovisno tko je sjedio na klupi - iz sezone u sezonu gledajući ga sa strane papagajski je ponavljala kako je Tomečak europski potencijal, kako je talenat kakav se rađa jednom u sto godina, no kad bi došlo vrijeme da to dokaže na terenu, kao da bi zaboravili na njega. Bilo je tu i problema s ozljedama, ali karijeru Ivana Tomečaka na Maksimiru u prvom redu ugasilo je nerazumijevanje struke.

Rijeka mu je već jednom dala utočište za spas karijere, to je učinila opet

U cijeloj jeseni 2012. Tomečak je odigrao ukupno 90 minuta. I to još na samom početku sezone, u prvoj utakmici protiv Ludogoreca u Bugarskoj. Dobio je priliku u prvih 11, imao je i veliku priliku za pogodak. Promašio je i to je bilo to. Simboličan kraj njegove avanture u Maksimiru. Jasno je bilo da je došlo vrijeme za odlazak i za promjenu sredine. Ponuda s Kantride u ljeto 2013. nije mogla doći u boljem trenutku. Matjaž Kek gradio je temelje šampionske momčadi, a Tomečak je bio igrač koji se uklapao u vizije slovenskog stručnjaka.

''Mogao sam ostati i što, opet imati malu minutažu? Ne, ne zamjeram nikome, treneri imaju svoje vizije, ja se mogu s njima slagati ili ne, ali to je život, to je nogomet. Rijeku shvaćam kao novi početak, novu priliku, dolazim na Kantridu osvajati trofeje, ma, uzet ćemo neki naslov Dinamu. I imam dodatan motiv, dokazati Dinamu da me se prelako riješio, da pokažem da vrijedim'', rekao je u lipnju 2013. novi desni bočni Rijeke'', pa je dodao:

''Znate li da sam ja jedini igrač Dinama koji je zabijao za Modre u svim natjecanjima? I u domaćim i u Ligi prvaka i u Europa ligi.''

Jedini igrač Dinama koji je zabijao u svim natjecanjima

Točno. Tomečak je u Europa ligi u listopadu 2009. zabio Ajaxu u Amsterdamu u porazu 1:2, a u jesen 2011. postigao je gol na Bernabeu u Ligi prvaka kad je Real razmontirao Dinamo 6:2.

Rijeka s Tomečakom nije bila prvak, to joj je uspjelo dvije godine nakon što je on napustio Kantridu, ali u tom periodu Bijeli s Kvarnera uzeli su Dinamu Kup i Superkup te su odigrali neke dojmljive partije u Europi.

''Nisam znao kako da se ponašam u tom trenutku'', kazao je Tomečak nakon što je zabio gol Dinamu.

Neobičan životni put Ivana Tomečaka

Tomečak je kod Keka bio nezamjenjiv na poziciji desnog beka, a uz to mogao je odigrati na više pozicija u obrani i veznom redu. Bio je tipičan primjer igrača kakav je slovenskom stručnjaku trebao tada. 

Međutim, politika Miškovićevog kluba oslanjala se na trgovinu te ponudu od milijun eura od ukrajinskog Dnjipra u Rijeci nisu mogli odbiti. U ljeto 2015. Tomečak je otišao u klub koji je u proljeće iste godine igrao finale Europa lige. Pokazat će se da je to bila pogrešna odluka. Slavni ukrajinski klub financijski je propadao, raspadao se na svim levelima i za pojačanje iz Hrvatske nije bilo mjesta. Tomečak je u dresu Dnjipra odigrao svega devet utakmica i već u ljeto 2016. prihvatio je ponudu Zorana Mamića da pređe u saudijski Al Nassr.

Iz Saudijske Arabije vratio se u Europu i odlučio sreću potražiti u Belgiji. Potpisao je za Mechelen. Međutim, tamo se nije naigrao, upisao je tek devet nastupa, isto koliko će ih upisati i iduće godine kad transferu vrijednom 1,5 milijuna eura prijeđe u Club Brugge. Unatoč tome što ga je u Bruggeu čekao hrvatski trener Ivan Leko, Tomečak se nikada nije uspio nametnuti. Što zbog ozljeda, što zbog određenih okolnosti, ali jedno je sigurno - nikada nije u miru dočekao svoju pravu šansu. Tijekom karijere uvijek su ga pratile čudne okolnosti, uvijek je nedostajalo nogometne sreće i pravih prilika.

I u zimu 2019. godine Rijeka mu je opet pružila utočište, drugi put u karijeri. Damir Mišković, s kojim je inače veliki prijatelj, i struka s Rujevice ukazali su mu povjerenje. Prema istom modelu kao i kod Keka prije nekoliko godina, Tomečak je ima priliku da se prometne u vođu ekipe, a onda potraži šansu za bolju budućnost u inozemstvu. Na koncu, tek mu je 30 godina, a iza sebe ima neprocjenjivo nogometno iskustvo i sve vrijeme svijeta da opravda golema očekivanja.