HRVATSKA reprezentacija iza ponoći igra utakmicu šesnaestine finala Svjetskog prvenstva protiv Portugala. Hrvatska je svojim uspjesima zaslužila pravo biti samouvjerena uoči svake utakmice, ali ulazi u susret protiv reprezentacije koja je na papiru favorit.

Portugalci za sada, ipak, nisu oduševili. Jedinu pobjedu upisali su protiv Uzbekistana, a protiv DR Konga i Kolumbije remizirali su uz neuvjerljive predstave. Pogotovo se ističe utakmica protiv Kolumbije, u kojoj je južnoamerička momčad imala niz promašenih zicera koji su im oduzeli pobjedu protiv Portugala, jednog od favorita za osvajanje Mundijala.

Pod brojnim kritikama je izbornik Roberto Martinez zbog neuvjerljive igre svoje reprezentacije, a u široj javnosti se većina tiče najvećeg imena njegove reprezentacije - Cristiana Ronalda.

Takve kritike stvaraju narativ koji Ronalda prikazuje kao uteg koji koči talentiranu generaciju Portugala. Kao jedno od najvećih imena na svijetu, generira veliku količinu mišljenja iz kojih se lako izrode mainstream narativi temeljeni na lijenim analizama.

Portugalu treba takav profil napadača

Ronaldo ne može biti toliko problematičan za Portugal zato što zapravo ni ne može imati toliki utjecaj na to kako momčad igra, što zbog svog stila igre, a što zbog zahtjeva koje nameću ostali profili u momčadi.

Portugal u sredini terena ima najbolji vezni red na svijetu. Vezni red u kojem Bernardo Silva nije među prve tri opcije dovoljno govori kakva kvaliteta prevladava u sredini koju čine Vitinha, Joao Neves i Bruno Fernandes. Na tu se kvalitetu mogu nadodati i Ruben Neves te Joao Felix, igrači koji svojom klasom također imaju što ponuditi u ovakvom sustavu.

Na širokim pozicijama također imaju niz kreativnih rješenja, od Nuna Mendesa i Joaa Cancela na bekovima, do raznovrsnih opcija na krilima koje drugačijim karakteristikama mogu kreirati na različite načine.

Jasno je da Portugal ima temelj za kreaciju i igrače koji im mogu omogućiti dolaske u završnicu. Samim time, ono što Portugalu treba od napadačke pozicije znatno je drugačije. Ne treba im još jedan dinamičan kreator, već igrač koji će izrađene situacije pretvarati u pogotke i biti referentna točka unutar kaznenog prostora. U takvoj ulozi, Ronaldo je i dalje taj.

Lošije predstava Ronalda, kakvih je bilo, teško mogu utjecati na loše predstave u svim fazama kakve je momčad pružala. Postoji dovoljno kvalitete i potencijalne dinamike koja bi trebala donositi loptu u završnicu, ali to se nije događalo.

Zašto onda Portugal ne igra dobro?

Problemi se svode na način na koji Martinez koristi svoje vezne igrače. Na terenu ima set genijalnih kombinatornih veznjaka, a u strukturi su postavljeni široko, daleko jedan od drugoga, s fokusom na izgradnju po krilima. Kad ih se usporedi s reprezentacijom poput Argentine, u kojoj se centralni igrači potiču da igraju kroz sredinu i blizu jedan drugome, jasno je da Portugal slabije koristi svoje opcije.

Veće udaljenosti znače sporija dodavanja i veću potrebu za fizičkom dominacijom, stoga ne treba čuditi da je upravo dominantni Nuno Mendes bio jedan od najboljih igrača Portugala u uvodnim utakmicama. S druge strane, tehničari kakve je Martinez držao na terenu u takvoj igri ne mogu doći na svoje, Portugal ostaje nemoćan u kreaciji, a Ronaldo izoliran bez kvalitetnog dotoka lopti.

Dovoljno govori činjenica da je Vitinha, dokazana kreatorska klasa, bio na udaru brojnih kritika nakon utakmice s Kolumbijom. Kritiziran je zbog toga što je previše lopti dodavao u stranu i unatrag, što je bila posljedica nedostatka rješenja koja se nisu nudila u igri.

Ronaldove godine i smanjena trkačka aktivnost puno se više mogu istaknuti u fazi obrane, u kojoj ne može biti igrač koji intenzivno predvodi pritisak. Međutim, ni tu se njegova uloga ne može istaknuti kao glavni problem, a katastrofalna obrambena utakmica protiv Kolumbije glavni je dokaz koliko se Portugal muči s branjenjem prostora u svakom trenutku.

Visoki pritisak nije mogao ovisiti o Ronaldovom intenzitetu jer su uloge ostatka ekipa bile u potpunosti nekoordinirane, a u postavljenom bloku ostajali su neobjašnjivo veliki prostori između posljednje dvije linije koje je Kolumbija s lakoćom koristila.

Šansa Hrvatske je nastavak istih problema

Kad se analiziraju šanse koje Hrvatska može naći protiv Portugala, ne treba prepotentno podcjenjivati Ronaldov utjecaj, jer je on i dalje igrač koji je instinktom i kretanjem opasniji od bilo koje druge opcije u kaznenom prostoru, što je u ovoj fazi karijere potvrdio doprinosom u osvajanju Lige nacija prošlog ljeta, kad je bio drugi najbolji strijelac natjecanja.

Hrvatska mora nastaviti u smjeru u kojem će naglasiti Portugalove probleme u progresiji, a ujedno se nadati da će Martinez nastaviti s istim greškama kojima limitira svoje kreativce, a samim time i svog legendarnog napadača.

Jasno je da je Ronaldo u posljednjoj fazi svoje karijere te da nije utjecajan ni kvalitetan u svojoj ulozi koliko je nekad bio, ali su lijene analize one u kojima se svaki Portugalov problem svaljuje na njegova leđa. Ova reprezentacija bi puno stvari morala popraviti prije nego što im glavni problem postane legendarni kapetan, koji je profilom i karakterom i dalje vrijedan dio svih njihovih uspjeha i neuspjeha.