NEŠTO manje od mjesec dana prije 15. rođendana, u dresu Joventuta, Ricky Rubio prvi je put kročio na parket na utakmici ACB lige. Štrkljavi dječarac poluduge, razbarušene kose i zaraznog osmijeha završio je susret protiv Granade s dva poena, jednom asistencijom i dvjema osvojenim loptama.

Nije trebalo dugo da ga neki stručnjaci, mediji i ljubitelji košarke proglase najvećim europskim košarkaškim talentom nakon Dražena Petrovića. Usporedbe se nisu temeljile na stilu igre, koji je bio sasvim različit od Draženova, ni na mentalitetu, jer za razliku od nemilosrdnog "ubojice" iz Šibenika, ovaj dječak na parketu je prezentirao čistu "radost loptanja pod obručima". Usporedbe su se temeljile prvenstveno na dobi jer malotko je mogao očekivati da će već tako mlad biti tako dobar.

Kad je s Barcelonom stigao u Zagreb i protiv Cibone zaigrao u dvorani koja nosi ime po igraču s kojim su ga uspoređivali, više nije bio dječak, imao je 19 godina, ali i dalje je imao prepoznatljivu poludugu, razbarušenu kosu i zarazni osmijeh. Osmijeh koji se na spomen Dražena dodatno razvukao.

"Drago mi je čuti takve usporedbe, ali ne, nisam poput Dražena. On je bio bog, jedan od najboljih u povijesti europske košarke, a ja samo mogu naporno raditi kako bih se što više približio njegovoj razini", rekao je tada Rubio.

Za hrvatske ljubitelje košarke ta je usporedba bila čista blasfemija, ali i sam Rubio bio je svjestan koliko je nerealna i da će morati napraviti nešto zaista veliko kako bi zaslužio biti u istoj rečenici s njim.

"Najbrže ruke koje sam u životu vidio"

"On nikad neće biti velik igrač zato što nema šut", prokomentirao je u to vrijeme Stojko Vranković, makar je i sam bio velik igrač koji nije imao šut.

Ali Rubio je imao druge kvalitete, nije slučajno već kao 14-godišnjak upao u društvo odraslih ljudi, ozbiljnih košarkaša u najjačoj nacionalnoj ligi svijeta kojoj kratica nije NBA. Prije svega, krasio ga je izniman pregled igre za tako mladog igrača, ali i nevjerojatno brze ruke.

"Najbrže koje sam ikad vidio", rekao je Božo Maljković.

A te brze ruke držale su ga na parketu, lopta nikad nije bila sigurna u protivničkim rukama ako joj je Ricky bio u blizini. Zato je već u svojoj drugoj sezoni, kao 16-godišnjak, predvodio ACB ligu u osvojenim loptama.

Quadruple double protiv Hrvatske

Na Europskom prvenstvu za kadete baš protiv Hrvatske ostvario je rijedak statistički pothvat - quadruple double - postigavši 19 koševa, 13 asistencija, 11 osvojenih lopti i 10 skokova. Da ta izvedba nije bila slučajna, pokazao je u finalu protiv Rusije, kojoj je zabio čak 51 koš uz nevjerojatna 24 skoka, 12 asistencija i sedam "krađa".

Dvije godine kasnije već je bio u seniorskoj reprezentaciji koja je osvojila srebro na Olimpijskim igrama u Pekingu i od tada je praktički neizostavan član Furije u svim velikim natjecanjima.

Međutim, nikad nije bio u prvom planu, a dva su razloga za to. Prvo, ispred njega su na poziciji razigravača u hijerarhiji bile legende španjolske košarke poput Sergija Rodrigueza i Josea Calderona, a teško je očekivati igru s dvama playmakerima kad su tu još Juan Carlos Navarro ili Sergio Llull. Drugo, i još važnije, ni u idućih 10 godina nije razvio vanjski šut pa su ga protivničke obrane često izazivale ostavljajući ga samog, a zatvarajući suigrače koje je želio hraniti loptama.

U NBA ligi je od 2011. godine. Minnesota Timberwolvesi odabrali su ga dvije godine ranije kao peti pick, iako su na raspolaganju imali Stephena Curryja. Ali u slabašnoj, mladoj i loše posloženoj momčadi u šest godina nije uspio ući u doigravanje. Brojke mu nisu bile spektakularne, ali su bile solidne (10,3 koša, 8,5 asistencija i 2,1 osvojena lopta) te su točno oslikavale ono što Ricky nudi na terenu - kreativnost u napadu, pogled prema suigračima, a ne prema košu, te brze ruke koje su mu omogućavale pritisak na loptu i izazivale nervozu kod protivničkih bekova.

Iako su se porazi nizali, iako je s vremenom skratio svoju prepoznatljivu razbarušenu kosu, osmijeh mu s lica nije silazio. Legendarna je snimka na kojoj nakon time-outa na utakmici u kojoj su Wolvesi imali dvoznamenkasti zaostatak ohrabruje izdeprimiranog ruskog suigrača Alekseja Šveda.

"Aleksej! Promijeni lice, budi sretan. Uživaj!"

Sazrio je nakon majčine smrti

No prije tri godine potresao ga je događaj koji ga je ipak donekle promijenio. Ostao je bez majke. Nakon toga kao da je postao ozbiljniji, a svakako je sazrio. Osmijeh je i dalje na licu, i dalje je zarazan, ali ne toliko izražen i ne toliko konstantan. 

A kad je ozbiljniji i zreliji Rubio konačno dobio u ruke "uzde" španjolske reprezentacije, bez Rodrigueza i Calderona ispred sebe u rotaciji, eksplodirao je na SP-u u Kini.

Turnir je završio s prosjecima od 16,4 koša, 6,0 asistencija i 1,5 osvojenih lopti, usput je postao najbolji asistent u povijesti svjetskih prvenstava, a Španjolska je otišla do kraja i osvojila zlato pobijedivši Argentinu u finalu. U Pekingu, na istome mjestu u kojem je 11 godina ranije igrao na svojem prvom velikom natjecanju, Ricky je odigrao turnir života i postao MVP.

Dražen Petrović bio je najkorisniji igrač SP-a 1986., a Rubio je sad, 10 godina nakon što je to u Zagrebu sramežljivo odbio, konačno stekao pravo da bude u istoj rečenici s njim.