"ROĐEN sam sam i umrijet ću sam." Ova izjava britanskog boksača Ishmaela Davisa zvuči grubo, no njegov pogled na život oblikovan je tijekom iznimno teškim godinama odrastanja. Do svoje 14. godine Davis je bio izbačen iz škole, istjeran iz obiteljskog doma i već se prilagođavao ulozi oca novorođenih sinova blizanaca. Njegov put od ulice i zatvora do borbe za titulu prvaka priča je o iskupljenju i nevjerojatnoj snazi volje, piše BBC Sport.

"Imao sam prilično teško odrastanje", otkriva Davis za BBC Sport. "S 14 godina živio sam s majkom svog prvog djeteta, s 15 sam otišao u hostel, a onda sam dobio vlastiti stan. Budući da nisam zarađivao, bilo je teško. Dobivao sam samo oko 100 funti svaka dva tjedna. Bilo je to teško razdoblje u mom životu, ali to su stvari kroz koje sam morao proći."

Bande, droga i zatvor

Davis, danas 30-godišnjak, prvi je put ušao u boksačku dvoranu s 12 godina, no snovi o sportskoj karijeri brzo su pali u drugi plan dok se borio za egzistenciju svoje djece. Spas je potražio na ulicama Chapeltowna u Leedsu.

"Bio sam u školi kad sam dobio prvu djecu. Nakon toga sam stalno želio biti na ulici i upao sam u bande", priča Davis. "Budući da sam rano dobio djecu, počeo sam prodavati drogu." Zbog toga je ubrzo završio u zatvoru, na putu kojim su već kročili neki od njegovih najbližih prijatelja i članova obitelji.

Ipak, 15. studenog, na stadionu Tottenhama, borit će se protiv Sama Gilleyja za titule britanskog i Commonwealth prvaka u lakoj srednjoj kategoriji. Bit će to njegova prilika da karijeru vrati na pravi put nakon tri poraza u posljednje četiri borbe.

Prekretnica iza rešetaka

Iako je nedavno nizao poraze, Davis se borio na nekim od najvećih svjetskih pozornica, uključujući predborbe mečeva Daniel Dubois - Anthony Joshua i Oleksandr Usik - Tyson Fury. Prilike su bile predobre da bi ih odbio, čak i ako su došle u zadnji čas. Njegov povratak pobjedama obilježen je trijumfom protiv Elliota Eboigbea u listopadu.

Sve je to moglo biti drugačije da nije bilo otrežnjenja koje je doživio u zatvoru. "Trenirao bih tri dana, ali se onda neko vrijeme ne bih vraćao, bio sam na ulici", prisjeća se Davis razdoblja prije zatvora.

"To sam radio dok nisam napunio 18 ili 19 godina, kada sam poslan u zatvor i odslužio 11 i pol mjeseci. Izašao sam i deset mjeseci kasnije ponovno sam završio unutra zbog svađe, ovaj put na četiri mjeseca."

Tijekom prvog boravka u zatvoru shvatio je da mora napraviti drastične promjene. "Prekretnica je bila kada su moj prijatelj i moj rođak završili u zatvoru zbog ubojstva. Pomislio sam 'Ne želim to', pa sam sve uložio u boks", kaže Davis.

Uvjeti za trening bili su nemogući, ali ga to nije zaustavilo. "Ne možete nabaviti boksačku opremu u zatvoru, pa smo radili fokusere tako što smo rezali komade s madraca. Tražio bih ljude na odjelu da ih drže kako bih mogao trenirati. Govorio sam im da će me, kad izađem, vidjeti na TV-u, a oni mi nisu vjerovali."

Uzor novim generacijama

Nakon izlaska iz zatvora, Davis se odselio iz Chapeltowna kako bi izbjegao povratak starim navikama. Profesionalni debi imao je 2018. godine. "Chapeltown, to je kao akvarij", objašnjava. "Uzor je velika stvar za tinejdžera. Ono što vidiš, to ćeš i slijediti. Odrastao sam gledajući bande, drogu, automobile, odjeću, alkohol i travu, pa sam to i slijedio."

Danas je i dalje u kontaktu s prijateljima iz djetinjstva. "Još uvijek sam isti, jedino što se promijenilo je moja vlastita misija i moj vlastiti put."

Borba sljedećeg vikenda njegov je prioritet, no Davis, danas otac šestero djece, želi biti pozitivan primjer u svojoj zajednici. "Sad kad sam stariji, biti uzor i moći razgovarati s ljudima o drugačijem načinu života velika je stvar koju želim raditi", ističe.

"Prošao sam puno toga, istina je što govorim. Znam da su neka djeca zavedena i završe u bandama, a ja sam bio tamo. Pomaže kad im netko poput mene govori. Osjećaju da im je promjena nadohvat ruke ako vide nekoga poput mene. Želim doprinijeti i maknuti djecu s ulice."