GOLMAN Karlo Sentić ove sezone brani u sjajnoj formi u mađarskom Diósgyőru, gdje se prometnuo u jednog od najboljih čuvara mreže u ligi. To potvrđuju i četiri nagrade za obranu mjeseca te dva priznanja za najboljeg klupskog igrača mjeseca. Sentić, koji je za Hajduk upisao 18 nastupa, u Mađarsku je otišao upravo iz splitskog kluba.

Iskustvo s Poljuda i nošenje s pritiskom

Sentić je istaknuo kako je iskustvo nošenja s pritiskom u Hajduku neprocjenjivo. "To je možda nešto najbolje što možete ponijeti iz Hajduka, kako se nositi s pritiskom. Tek sada to osjećam. Iako, tada nisam razmišljao o tome. Ne možete osjećati pritisak ako cijeli život sanjate o nečemu i onda vam se to ostvari. Svaki igrač ima pozitivnu tremu, postoje imperativi rezultata, ali taj osjećaj iz Hajduka teško mi je objasniti", rekao je Sentić za Večernji list.

Naglasio je kako će uvijek biti vezan za splitski klub. "U Hajduku sam proveo više od 11 godina. Prvi stipendijski ugovor potpisao sam 2015. Emociju koju imam prema Hajduku nitko nikada neće promijeniti. Tom ću klubu uvijek biti zahvalan. Sigurno, žao mi je jer sam mu mogao dati puno više od onoga što jesam u tih 17-18 utakmica. Nitko nije bio sretniji od mene kada sam debitirao u Varaždinu", rekao je, ali i dodao da mu neke stvari ni danas nisu jasne. "Neću reći da me taj osjećaj muči, tu sam priču u glavi završio. Nekako bih bio najsretniji i puno mirniji da sam sam sebi zabio gol pa da su me onda maknuli."

"Tu Hajduk griješi"

Smatra da je klub pogriješio u pristupu prema njemu kao mladom vrataru. "Sve je krenulo sjajno. Došao je novi trener, bilo je situacija iz svlačionice koje ne želim iznositi. Ali ako su se već odlučili za nekog vratara - tada za mene, danas za Silića - onda bi morali stati iza projekta, što god se dogodilo. Tu Hajduk griješi", smatra Sentić.

"Znam, ne prođe dan da ne pogriješiš. Da ne griješiš, otišao bi u Real Madrid. Ali pogreške su normalan proces. Samo je pitanje stava kluba", dodao je.

Za kraj, 24-godišnji vratar je pojasnio što smatra ključnim problemom. "U mom slučaju, znao sam da nemam podršku trenera i kluba. Bio sam jedan od najmlađih i nije prirodno da u takvom statusu znam riješiti problem. Kažu: 'Nabio sam dvije lopte u aut'. Pa što to znači? I sada ih nabijem pet po utakmici. Nisu me zaštitili kada je došla kriza. Nakon potopa u Maksimiru, maknuli su me bez riječi. Nisam ja dao klubu Bog zna što, ali tražio sam samo ljudski odnos. Ali, dobro, što te ne ubije, ojača te", zaključio je Sentić.