Foto: Getty Images/Guliver Image

MALO gradova u Americi tako živi sa svojim sportskim momčadima kao Philadelphia, ali je i malo koji grad u Americi kroz sport doživio toliko razočaranja kao Philly. Iako je bilo dosta uspjeha kroz povijest, ne računamo li sve one pobjede Rockyja Balboe, u zadnjih 35 godina jedini naslov osvojili su Philadelphia Philliesu, onaj u bejzbolu 2008. godine.

U tom razdoblju su Flyersi, Philliesi, Flyersi i Eaglesu nanizali impozantan popis pehova. Najviše se pamti home-run Joea Cartera u zadnjem inningu šeste utakmice World Seriesa koji je Torontu donio naslov 1993. godine protiv Philliesa. Eric Lindros je u sedmoj utakmici konferencijskog finala 2000. godine protiv New Jersey Devilsa pretrpio stravičan nalet u glavu zbog kojeg je iznesen s leda i Fylersi su izgubili seriju nakon što su vodili 3:1.

K vragu, čak je i lokalni konj Smarty Jones četiri godine kasnije izgubio titulu “Triple Crown” izgubivši od nekog kljuseta na kojeg je koeficijent na kladionicama bio 37.

“Ako si sportski fanatik u Philadelphiji, to ti je kao da si onaj vuk u crtiću s pticom trkačicom. Cijeli život ti nešto bježi i samo čekaš kad će ti iz vedra neba nešto pasti na glavu”, rekao je Ray Didinger, ugledni novinar iz Philadelphije koji je završio i u Pro Football Hall of Fameu za svoj predani novinarski rad u američkom nogometu.

No, svi gore navedeni pehovi su ništa u usporedbi s onim što se izdogađalo Eaglesima, momčadi koja će u noći na ponedjeljak u Super Bowlu igrati protiv moćnih New England Patriotsa. Njihovi navijači, koji slove za najžešće u Americi, gledali su kako sjajnom quarterbacku Randallu Cunninghamu pucaju križni ligamenti nakon sudara s igračem Green Baya u prvoj utakmici sezone, od koje se jako puno očekivalo. Godine 2002. sjajni quarterback Donovan McNabb slomio je gležanj u 11. kolu i zakrpan nije mogao odvesti odličnu momčad Eaglesa do Super Bowla.

Dvije godine kasnije brutalni safety Cowboysa Roy Williams slomio je fantastičnom wide recieveru Eaglesa Terrellu Owensu gležanj i fibulu nakon čega je njegov start zabranjen u NFL-u. Owens je inzistirao da ga liječnici osposobe za Super Bowl. Jesu, ali nije to bio stari Owens i Eaglesu su morali priznati poraz Patriotsima u finalu. Dodamo li tome i kletvu Vinca Lombardija, kojemu su Eaglesi nanijeli jedini trenerski poraz u karijeri, a po kojem se danas zove trofej pobjednika NFL-a koji Eaglesi nikad nisu osvojili, priča je jasna.

Ipak, najteži udarac navijačima Philadelphije bila je ozljeda sjajnog quarterbacka Carsona Wentza u prosincu, koja je automatski značila kraj nadanja da će vrlo potentna momčad Eaglesa dogurati do Super Bowla. Sjajni Wentz je do te kobne utakmice protiv LA Ramsa u 13 nastupa bacio 33 touchdowna uz samo sedam interceptiona i imao je omjer 13-2. No, polomio je križne ligamente i cijela sezona, od koje se jako puno računalo, pala je na leđa rezervnog quarterbacka Nicka Folesa što je savršeno zaokružilo priču Eaglesa i Folesa kojima se konstatno događaju loše stvari bez ikakvog razloga.

Prije samo četiri godine, dok je Wentz tek počinjao sveučilišnu karijeru, Foles je vodio Eaglese prema Super Bowlu da bi u studenom teško ozlijedio rame nakon čega mu je karijera krenula nizbrdo. Trener Chip Kelly je od njega digao ruke i sljedeće sezone ga tradeao u St. Louis za Sama Braforda. Imao je očajnu sezonu te je iz startera prešao u back-up quarterbacka i završio u Kansasu, također kao pričuva. Dečko koji je kao klinac rušio rekorde u srednjoj školi koje je postavio veliki Drew Brees, a bio je i perspektivni košarkaš, bio je na rubu da sve pošalje u onu stvar.

“Mirovina je bila logičan odabir. Puno sam razgovarao sa suprugom i molio sam se svaki dan, tražio sam neki znak što da radim dalje. Iako nije imalo smisla nastaviti, srce mi je ipak govorilo da nastavim igrati. Zbog te odluke sam danas bolja osoba. Nije bilo lako, nisam 100 posto stajao iza nje, ali sam iz tog turbulentnog razdoblja izašao kao puno bolji igrač”, kaže danas Foles, koji se nakon neuspješne faze u Kansasu ove godine vratio u Philadelphiju.

Nick Foles showed his love for his family, becoming emotional talking about his daughter and wife ❤️ pic.twitter.com/ZHzAGeg0W8

— The Checkdown (@thecheckdown) January 31, 2018

Nitko od njega nije očekivao, a nije ga ni trebao. Skoro da mu je jedina svrha bila držati tablu s akcijama na timskim sastancima. Carson Wentz bio je taj koji je dirigirao sjajnim Eaglesima i koji ih je odveo do omjera 13-2 prije nego što se ozlijedio. Wentzov lom ligamenata neizmjerno teško je pao navijačima Eaglesa. U radijskim emisijama se doslovno plakalo, a naslovnice novina pokopale su njihove nade u Super Bowl, a New York Daily News izašao je s naslovom “San Eaglesa o Super Bowlu je završio”.

Od jednih od favorita za naslov Eaglesi su odjednom postali autsajderi, momčad koja je imala predispozicije pala je u ruke tipu koji je u zadnje četiri godine bacio skoro isto interceptiona (20) koliko i touchdownova (23), što je očajna statistika za jednog quarterbacka. Samo što Nick Foles nije tip koji tako lako odustaje, čak ni nakon što su mu u prvoj utakmici navijači zviždali nakon očajne partije koju je Philadelphia ipak dobila protiv Raidersa. Od tipa koji ne može “pogoditi ocean” postao je Tom Brady za siromašne.

Iako su ga svi unaprijed pokopali i natovarili tisuće i tisuće dolara na Atlanta Falconse u konferencijskom polufinalu, Foles je odigrao sjajnu utakmicu te s 246 jardi (23/30 dodavanja) odveo Eaglese u finale. Tamo su ih čekali odlični Minnesota Vikingsi koji su također bili veliki favoriti. Okruženje u kojem Foles savršeno funkcionira. Razigrani i preporođeni Eaglesi poderali su Vikinge 38:7, a Foles je završio utakmicu s 352 jarde, 26 od 33 kompletirana dodavanja i tri touchdowna.

“Ma, bio je fenomenalan. Fokusiran, odlučan, miran, gađao nas je kako je želio. Znali smo da to ima u sebi”, govorio je running back LeGarrette Blount.

Do kraja susreta koji je već bio odlučen ostale su još dvije minute. Nick Foles izašao je s terena s uzdignutim rukama i onda počeo skakati i slaviti s oduševljenim navijačima. Od nekud se pojavio i Wentz, koji ga je srdačno zagrlio, a nakon toga ga je izgrlio i trener Doug Pederson. Par metara dalje vlasnik momčadi Jeffrey Lurie plesao je s running backovima. Dok su sa sata isticale zadnje sekunde, krcati Lincoln Financial Field, koji je kroz godine bio poprište silnih razočaranje, uglas je pjevao hit Toma Pettyja “I Won’t Back Down”, koji se orio s razglasa.

U karijeri uspona i padova Folesova priča je tako napravila savršeni krug. Od perspektivnog klinca, preko quarterbacka koji je imao veliku budućnost, preko tipa kojeg su škartirali godinama, do čovjeka koji je jednom “napaćenom” navijačkom puku vratio nadu.

“Nitko ovo nije zaslužio više od Nicka. On je prošao toliko ružnih stvari o kojima nemate pojma. Vidi se da igra s velikim inatom, da je ljut na sve oko sebe. Ali, baš zato ću za njega navijati u finalu”, rekao je nakon utakmice quarterback Minnesote Case Keenum.

Foles i njegovi Eaglesi u nedjeljnom Super Bowlu imaju strašno težak zadatak. Protivnik im je dinastija Toma Bradyja i New England Patriotsa, po mnogima najbolja NFL momčadi koja je hodala Sjedinjenim Državama. Kakve su im šanse? Realno, ne prevelike. Sva logika kaže - laka pobjeda Patriotsa. Samo što logika nije igrala preveliku ulogu u Folesovoj karijeri. Može odigrati loše kao onda protiv Raidersa, a može biti fantastičan kao protiv Vikingsa i šokirati Bradyja, Belichicka i Ameriku.

Ali, možete biti sigurni u jedno:

“He won’t back down.”