LEGENDA vaterpola Ratko Rudić, jedan od najtrofejnijih trenera svih vremena (17 klupskih, 9 reprezentativnih trofeja), zapeo je u karanteni u Italiji. Slavni brk, jedini trener koji je s tri različite ekipe osvajao olimpijska zlata, danas je na klupi kultnog Pro Recca.

Nazvali smo iz jasnog razloga, kako bismo iz prve ruke saznali kako izgleda život u žarištu koronavirusa koji je u našem susjedstvu odnio preko 10 tisuća života.

"Preživljavam, ali me strah što se kraj ovom zlu ne nazire"

Rudić je trenutno u Reccu, malom gradiću blizu Genove. Čim je saznao da je prvenstvo prekinuto, pokušao se vratiti u Hrvatsku. Nažalost, nije uspio, sve je već bilo blokirano. Sad je u karanteni, kao i milijuni Talijana.

''Želio sam doći kući, već sam imao kartu za Hrvatsku, ali nisam uspio. Ostao sam u Reccu. Naravno da sam želio doći kući u ovom trenutku, ali što je, tu je. Trener sam i možda je moja moralna dužnost da ostanem tu dok ovo traje. Dobro sam koliko mogu biti u ovoj situaciji. Čitav život sam bio sportaš pa mi disciplina nije strana. Pridržavam se mjera opreza, puno čitam, educiram se. Čitam svašta, od romana do knjiga o sportu i vaterpolu. Čak i malo gimnasticiram da ostanem u kakvoj-takvoj formi. Sve je blokirano, sve je zatvoreno. Jednom tjedno možemo izaći po nužne namirnice i do ljekarne, ali i tada se moramo pridržavati posebnih pravila. Kćerka mi je u Milanu, a ti svakodnevni razgovori s njom me spašavaju. Bodrimo jedno drugoga. Situacija je dramatična, a najviše me strah što se kraj ovom zlu ne nazire'', kaže nam Rudić.

Cijeli svijet iz minute u minutu prati situaciju u Italiji. Premda su brojke mrtvih i dalje stravične, postoji optimizam jer je trend pozitivan. U posljednjih nekoliko dana manje je novozaraženih.

''Koliko god to morbidno zvučalo, ti podaci nude vjeru da je virus u silaznoj putanji i da se stanje popravlja. Međutim, situacija je strašna, užasna. Nisam epidemiolog, ali ovih dana puno čitam o tome. Ovaj virus je posebno opasan jer je nepredvidiv. Bolest se ne širi samo od onih koji su zaraženi i koji imaju simptome. Opasnost je puno veća kod onih koji te simptome nemaju, a bolesni su. Takvih je deset puta više. Toga me najviše strah. Ne želim ni pomisliti koliko oni ljudi mogu zaraziti. Zato je nužno da se svi strogo pridržavaju samoizolacije i svih mjera koje je država donijela. Samo se tako mogu spašavati životi'', kaže nam Rudić.

"Možda su Talijani neozbiljno pristupili krizi, ali nisu jedini"

Smrtonosni virus najviše je poharao Italiju. Mnogi stručnjaci tvrde da je dobar dio razloga za to činjenica da su Talijani nonšalantno pristupili virusu kad su pale prve žrtve, da nisu ozbiljno shvatili opasnost koja im prijeti i da im se baš zbog toga dogodila ovakva tragedija.

''Teško je to reći. Osim Kine, Koreje, Singapura i tih egzotičnih zemalja, nitko na svijetu virus u početku nije najozbiljnije shvaćao. Francuzi su do posljednjeg trenutka tvrdili da se ne radi o infekciji, pogledajte što se događa u Španjolskoj, pa njima je zdravstveni sustav u kolapsu, a o tome što se događa u Americi i što ih tek čeka bolje da ne pričam. Nezahvalno je kazati da su Talijani nespremno i neozbiljno ušli u rat s virusom. Ako i jesu, nisu ništa više od ostatka svijeta. U početku nisu prihvaćali drastične mjere da vojska bude na ulicama, ali sad se i to promijenilo'', priča veliki trener.

Dok se ne otkrije cjepivo, nema smisla uopće pričati o sportu

Sport je danas u drugom planu. Rudić ne vjeruje da će situacija brzo popraviti.

''Skeptičan sam prema nastavku natjecanja ove godine. Nema smisla. Tome u prilog ide i otkazivanje Olimpijskih igara. Igrači su dobili uputstva da rade koliko mogu doma, no jasno je da to nije dovoljno za vrhunske rezultate. Puno veći problem je to što je virus i dalje u opticaju. I dalje je prisutan i kosi svoje žrtve. Sve dok se ne pronađe cjepivo za koje ćemo biti sigurni da uništava ovu bolest, nitko nije siguran. Čak i da se bolest povuče. Tko može preuzeti odgovornost na sebe i pokrenuti sportska natjecanja dok postoji opasnost da se pandemija opet raširi? Nitko. Zato mislim da nema smisla uopće govoriti o sportu dok ova kriza ne prođe.''