SAMO su tri igrača zabijala Hrvatskoj tri gola na jednoj utakmici. Theo Walcott je to napravio u Zagrebu u onom teškom 4:1 porazu protiv Engleske u kvalifikacijama za SP 2010. U prijateljskoj utakmici u Sarajevu 2007. Hrvatska je pobijedila BiH 5:3, a sva tri gola za domaće zabio je Zlatan Muslimović. A treći nogometaš kojem je to uspjelo bio je jedan Slovenac.

U kvalifikacijama za SP 1998. u Splitu su 2. travnja 1997. igrale Hrvatska i Slovenija, a do te večeri malo tko u Hrvatskoj čuo je za Primoža Glihu. Čovjek koji je u predvečerje rata bio član zagrebačkog Dinama preko noći je postao junak Slovenije, a njegovo ime i nakon 24 godine od te bizarne poljudske večeri poznato je svim ljubiteljima nogometa u Hrvatskoj.

"Ćiro je bio jedini čovjek koji je mogao s Bobanom, Šukerom, Prosinečkim i ostalim genijalcima", rekao je Gliha u razgovoru za Index prisjećajući se večeri u kojoj je šokirao Hrvatsku i umalo koštao Blaževića izborničkog posla i objašnjavajući zašto se Hrvatska, unatoč kiksu protiv njegove Slovenije, plasirala na SP na kojem je onda osvojila broncu.

U ožujku davne 1997. godine Hrvatska je odigrala u četiri dana dvostruki program kvalifikacija. U dvoboju protiv Danske, koju je načeo Šuker, osvojen je tek bod. Jer je Brian Laudrup zabio gol kakav se rijetko viđa, praktički s mjesta gdje se izvodi korner.

Lopta je, nošena burom, snažnim sjevernim vjetrom koji je smrzavao cijelo gledalište, odletjela preko ležernog Ladića ravno u kut. U Splitu i danas svaki jači hladniji vjetar u proljeće u šali nazivaju - Ladićevom burom.

Šok je bio potpun, tako da ni četiri dana kasnije protiv Slovenije nije izborena pobjeda. Iako je Hrvatska vodila s 3:1, Slovenija je u samo dvije minute (65. i 67.) potpuno šokirala Hrvatsku i izborila je veliki bod. Primož Gliha zabio je sva tri gola.

Slovencima će taj bod biti jedini koji će osvojiti u skupini. Bili su zadnji u grupi, no taj neočekivani remi Hrvatsku je gotovo izbacio s Mundijala u Francuskoj. 

Hrvatska je tada bila gotovo u bezizlaznoj situaciji, samo teorija je Ćirinu momčad vodila u Francusku. Nada je porasla kad je Šukerovim golom Hrvatska slavila u Solunu, no težak (1:3) poraz u Danskoj vratio je stvari dva koraka unatrag. Zadnje kolo odlučivalo je o svemu. Danska, koja je davno prije osigurala prvo mjesto u skupini, igrala je doma protiv Grčke, a Hrvatska je gostovala u Ljubljani.

Vatreni su za drugo mjesto i baraž trebali pobjedu protiv Slovenije te kiks Grčke protiv nezainteresirane Danske. Hrvatska je svoje odradila, a posljednjih nekoliko minuta u Ateni trajale su kao vječnost. Grci su navaljivali, a veliki Peter Schmeichel sve je branio. U Ateni je završilo 0:0, što je značilo da se Hrvatska ugurala u dodatne kvalifikacije, u kojima je izbacila Ševčenkovu Ukrajinu. Sve ostalo je povijest.

Ćiro Blažević je godinama tvrdio da ga je utakmica protiv Slovenije na Poljudu koštala nekoliko godina života, a posebno je slikovit bio kad se prisjetio Primoža Glihe u razgovoru za slovenski Sportal u ljeto 2014.

"Ma jebem ga u usta, zbog njega sam skoro izgubio posao na klupi Hrvatske kao izbornik", u svom stilu je ispalio Ćiro.

U utorak na Poljudu Hrvatska nakon 27 godina opet dočekuje Sloveniju u kvalifikacijama za SP. Teško da smo mogli pronaći boljeg sugovornika od Primoža Glihe da nam evocira uspomene na svoju utakmicu karijere, ali i da nam usporedi aktualno stanje u hrvatskom i slovenskom nogometu.

Skoro tri desetljeća je prošlo od utakmice na Poljudu koja vam je u dobroj mjeri odredila karijeru. Kako danas gledate na taj susret?

Velika je to čast. Uvijek je postojalo veliko rivalstvo između nas i vas. Sportsko nadmetanje, nadmudrivanje, sve je to uvijek krasilo utakmice Hrvatske i Slovenije. Svaka je utakmica priča za sebe. Nikad ne znaš što se može dogoditi. Možda će zvučati čudno, ali u toj je utakmici vaš problem bio što ste vodili s dva razlike. Postoji staro pravilo jugo-nogometa da je taj rezultat najgori - kad primiš prvi gol, drugi pada sam od sebe. To se i vama tada dogodilo.

Znate li da je Ćiro godinama pričao da je zbog vas skoro dobio otkaz?

Hvala Bogu da nije, jer je Ćiro u tom trenutku bio jedini trener koji je znao kako s takvim zvijezdama i veličinama. Jedino je on mogao svlačionicu napunjenu teškim karakterima i taštinama odvesti na pravi put i nositi se s tim. Imala je Hrvatska i velikog Tomislava Ivića, ali Ćiro je bio jedini čovjek koji je mogao s Bobanom, Šukerom, Prosinečkim i ostalim genijalcima. Postoje dva načina vođenja momčadi. Sportsko vođenje i mangupsko vođenje. Ćiro je u malom prstu imao oba. Vjerujte mi na riječ, da nije Ćiro bio na klupi Hrvatske, nikad vi ne biste osvojili svjetsku broncu.

Slovenija nakon pet kola ima sedam bodova i na trećem je mjestu. Jeste li zadovoljni?

Odlaskom Čeferina s mjesta predsjednika Saveza slovenski nogomet pao je u krizu identiteta i nastupila je kriza vođenja. Iz prve ruke to mogu reći jer sam dugo radio u Savezu kao trener mladih selekcija Slovenije, a danas sam savjetnik reprezentacije Kosova. U ovom trenutku u slovenskom nogometu se ne zna tko pije, a tko plaća. Teren je jedino mjerilo, a tu ne stojimo dobro. Kek je vrlo dobar trener, a opet nema rezultat. Problem je u Savezu. Imamo zanimljivu situaciju, u posljednjih nekoliko godina promijenili smo dosta izbornika, a isti igrači igraju. Sad mi nije jasno, tko onda vodi reprezentaciju? Izbornik ili netko iz pozadine?

Pratite li nastupe Hrvatske?

Naravno. Bio sam u Dinamu u najtežem povijesnom razdoblju za Hrvatsku, one ratne 1991. Tada sam dobro upoznao vaš mentalitet, karakter i ego. Fascinantna ste nacija. Ima vas četiri milijuna i nakon Urugvaja ste najjača nogometna zemlja na svijetu, ako gledamo broj stanovnika. Obožavam vas jer ste mali, manji ste nego neki dio Pariza, a nikad niste zadovoljni. U 20 godina osvojili ste svjetsku broncu i svjetsko srebro, a opet, slušajući vas, nikad ništa ne valja. Volim vas zato što to nezadovoljstvo dolazi iz toga što se previše poštujete i znate koliko vrijedite. Ne želite priznati da je itko bolji od vas. Samopoštovanje donosi samopouzdanje, a vi ste svjetski prvaci u tome. U sportu, da bi nešto veliko napravio, moraš ispred sebe postaviti najviše ciljeve. Pristaneš li na male, vjerojatno nećeš ni to ostvariti. A vi ste megalomani, možda i bahati, vama ni drugo mjesto na svijetu nije dovoljno i baš ste zato jaki. Uzmimo, primjerice, utakmicu protiv Slovačke. Gledao sam je s prijateljima i u 80. minuti kod rezultata 0:0 rekao sam da ovo Hrvatska pobjeđuje. Ništa nije gotovo dok igra Hrvatska. Naučio sam to još iz vremena kad sam igrao za Dinamo. Nikad utakmica nije bila gotova dok god je Šuker bio na terenu. To se ne može naučiti, s tim se rađa. To je vaš mentalitet.

Luka Modrić obilježio je jednu eru, ne samo hrvatskog već i svjetskog nogometa. Kako vidite Hrvatsku kad se Modrić oprosti?

Luka je dao maksimum maksimuma. Energija pada, ali ime ostaje. U trenutku kad biološki sat krene otkucavati, treba pronaći estetski način da se karijera završi. Luki morate podići spomenik, no kod vas će uvijek dolaziti neki novi klinci s novom energijom. Vi biste i bez Luke željeli biti najbolji na svijetu. Ne ide to tako, niste Brazil, a i oni ne igraju nabolje i nemaju neke rezultate. Hrvatskoj se poklopilo da je imala jednu čudesnu generaciju i logično je da nakon nje dolazi do pada. Ne možeš uvijek pobjeđivati i igrati lijep nogomet. U Hrvatskoj je pritisak na nogometnu reprezentaciju golem i siguran sam da nikad ne biste napravili takve rezultate da nije bilo medija, koji su stalno od igrača i izbornika tražili možda i više nego što su ovi mogli objektivno i dati. Igrači vam moraju biti zahvalni jer se baš pod pritiskom stvaraju klase i rezultati.

Dakle, ne bojite se za budućnost hrvatskog nogometa?

Zašto bih se bojao? Pa vi ste najjači kad je najteže, kad vas svi otpišu. Kraljevi ste baraža, najbolje reagirate kad vas svi otpišu. Dva ste puta visili u baražu, a onda ste se plasirali na Mundijal i uzeli medalje. Pitajte Ukrajince što misle o vama. Najbolji ste kad je najpotrebnije, a to mogu samo najbolji. Pogledajte druge države u regiji, a pogledajte vas. Sve je to pitanje matematike, a matematika je jedina istina.

Možete li prognozirati rezultat u utorak?

Držim se teorije da nikad nije bitan protivnik. Ako odigramo onako kako smo se dogovorili, ako ne radimo greške, onda me nije briga protiv koga igramo. Nikad se nisam bojao rivala, plašio sam se samo sebe. Kad sam vodio mladu reprezentaciju Slovenije, pobijedili smo tadašnje svjetske prvake Srbe, igrali smo remije s Francuzima, Englezima, Portugalom, Švicarskom. Redom s ekipama koje su po imenima puno jače od nas. No, kad gledam današnji raspored snaga i općenitu situaciju, tvrdim da nemamo nikakve šanse. Posebice jer će na Poljudu biti publike. Slobodno to napišite. Uoči prve utakmice u Ljubljani rekao sam da ćemo pobijediti Hrvatsku, a da će Hrvatska na kraju biti prva. Sad kažem da Slovenija nema nikakve šanse.