UOČI početka Svjetskog prvenstva 2026. Siol.net razgovarao je s Valterom Birsom, nogometašem čija je ljevica obilježila generaciju slovenskog nogometa. Šesnaest godina nakon nezaboravnog pogotka SAD-u na SP-u 2010., Birsa je za slovenske medije govorio o reprezentaciji Hrvatske te o svom prijateljstvu s Ivanom Perišićem.

Iako je imao dugu i bogatu karijeru u kojoj je u inozemstvu igrao za Sochaux, Auxerre, Genou, Torino, Milan, Chievo i Cagliari, Valter Birsa navikao je da se uoči svakog Svjetskog prvenstva spominje uglavnom jedan trenutak od njegovih 90 nastupa za Sloveniju: pogodak protiv SAD-a u Johannesburgu 2010. godine. "Već sam se naviknuo na to. Ljudi, pogotovo stariji, uoči svjetskih prvenstava rado mi prilaze i oživljavaju uspomenu na taj gol.

"Uvijek me time podsjete da se prvenstvo približava", kaže Birsa uz smijeh. Jedan je od petorice Slovenaca koji su zabili na SP-u. "Ipak, ne živi se od stare slave. Tada su se neke stvari jednostavno poklopile. A lijepe uspomene rado ostaju u sjećanju", dodaje.

Iako je veći dio karijere proveo u Italiji, gdje je igrao i za Milan, kaže da mu talijanska reprezentacija nikad nije bila pretjerano draga. "Italija? Ljudi i država su mi vrlo dragi, ali njihov način igre nikad mi se nije sviđao. Ne volim njihovu taktiku. Na SP-u 2026. sigurno ću navijati za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Poznajem mnogo njihovih igrača, s nekima sam i prijatelj", objasnio je.

"Perišić je fenomen"

Kad je riječ o Vatrenima, najviše će pratiti svog prijatelja Ivana Perišića, s kojim je dijelio svlačionicu u francuskom Sochauxu. "Došao je k nama iz Hajduka kao klinac, sa samo 16 godina. U početku je zapelo s papirima pa pola godine nije igrao, a zatim je nastupao za drugu momčad. Kad se promijenio trener prve ekipe, novi me stavio u drugi plan.

"Tada sam se  pridružio drugoj momčadi i zaigrao s Ivanom. Brzo sam se uvjerio koliko je dobar i koliko odskače za svoje godine. Glavni trener se ponašao kao da ne voli Balkance. Na kraju su Ivana posudili u belgijski Roeselare i tada je eksplodirao. Primijetio ga je Club Brugge, gdje je postao najbolji igrač lige, zatim ga je kupila Borussia Dortmund, a ostalo je povijest", prisjeća se Birsa.

Divi se Perišićevoj dugovječnosti i profesionalnosti: "Što se tiče spremnosti i profesionalizma, Perišić je od Dortmunda nadalje bio na potpuno drugoj razini od mene. Meni je u doba covida prošla volja za nogometom, nije bilo publike, sve je postalo gotovo smiješno, a imao sam i zdravstvenih problema. Po tom pitanju skidam kapu Ivanu, on je pravi fenomen."

"U Tottenhamu je teško ozlijedio koljeno. Da mene pitate, 99 posto igrača nakon takve ozljede više ne bi igralo nogomet, ali on je s ogromnom voljom uspio", kaže Birsa.

Žao mu je zbog načina na koji je završila Perišićeva epizoda u Hajduku. "To je bio veliki nesporazum. Žao mi je Ivana. On je rođeni Dalmatinac, tamo je doma, za Hajduk živi i navija cijeli život. Dok smo bili mlađi, razgovarali smo o tome da ćemo jednog dana zajedno zaigrati za Hajduk", otkrio je Birsa, dodavši uz smijeh: "Posljednjih desetljeća imaju vrlo malo naslova, ali još uvijek imaju najljepše pjesme."