LIONEL MESSI nastavlja širiti svoj utjecaj u španjolskom nogometu. Nakon što je u travnju preuzeo četvrtoligaša UE Cornellà, sada je postigao i načelni dogovor o kupnji drugoligaša CD Eldensea. Ovim potezom argentinski nogometaš gradi mrežu klubova, što je otvorilo pitanja o legalnosti takvog vlasništva i mogućem utjecaju na regularnost natjecanja.

Odgovore na pravna pitanja za As je pojasnio Toni Roca, direktor odvjetničkog ureda Himnus Football Lawyers, a više o Messijevoj izgradnji nogometnog portfeljea pročitajte OVDJE.

Mogućnost dvostrukog vlasništva u Španjolskoj

U Španjolskoj je moguće imati vlasničke udjele u više klubova. Ipak, Zakon o sportu brani da ista fizička ili pravna osoba ima značajne udjele ili stvarnu kontrolu u dva kluba koji se natječu u istom profesionalnom rangu. Takva zabrana postoji kako se ne bi narušio integritet natjecanja.

Što propisuje Zakon o sportu

Zakon o sportu postavlja regulaciju na dvije razine. Prva se odnosi na značajne vlasničke udjele. Prema članku 67., značajnim se smatra svaki udio koji doseže ili prelazi 5 posto glasačkih prava ili dionica. Svaka osoba koja stječe ili prenosi takav udio mora o tome obavijestiti Više vijeće za sport (CSD). Ako udio koji se planira steći doseže ili prelazi 25 posto, za transakciju je nužna prethodna dozvola CSD-a. Bez te dozvole, kupnja se smatra pravno nevažećom.

Druga razina je izravna zabrana višestrukog vlasništva u istom natjecanju, definirana člankom 68. Jedan profesionalni klub ne smije, izravno ili neizravno, sudjelovati u vlasništvu drugog kluba unutar istog natjecanja. Isto tako, ista osoba ne smije imati značajan udio, odnosno 5 posto ili više, u dva kluba istog ranga. Takvi su poslovi pravno ništetni, a CSD ima ovlast suspendirati upravitelje i glasačka prava ako procijeni da je ugrožena regularnost natjecanja.

Pravila LaLige i Saveza

LaLiga i Španjolski nogometni savez (RFEF) svoje statute moraju uskladiti s ovim zakonskim okvirom. To uključuje kontrolu značajnih udjela, transparentnost stvarnog vlasništva i zabranu da ista grupacija kontrolira više klubova u istom profesionalnom natjecanju.

Kada nastaje pravni rizik

Dok je jedan klub u profesionalnom rangu, poput Prve ili Druge lige, a drugi u neprofesionalnom, zabrana se ne primjenjuje. Pravni rizik nastaje onog trenutka kada bi se i drugi klub plasirao u profesionalni rang ili u kategoriju gdje bi višestruko vlasništvo moglo utjecati na regularnost natjecanja.

Scenarij u nižim ligama

Za neprofesionalne kategorije Zakon o sportu ne postavlja jednako stroge zabrane. Problem bi postao ozbiljniji ako se klubovi nađu u istom službenom državnom natjecanju koje organizira RFEF, pogotovo ako postoji rizik od međusobnog utjecaja na promociju, ispadanje ili rezultate. Savez to može regulirati svojim statutima, ali najjasnija ograničenja vrijede za profesionalni sport.

Što ako klubovi završe u istom rangu

Ako bi oba kluba ušla u isto profesionalno natjecanje, posjedovanje značajnih udjela u oba postalo bi pravno ništetno. U praksi, jedini izlaz bio bi prodati udio ili smanjiti vlasništvo ispod 5 posto, čime bi se vlasnik odrekao stvarne kontrole nad jednim od klubova.

Opasnost od sukoba interesa

Višestruko vlasništvo može dovesti do sukoba interesa i ugroziti integritet natjecanja, što je i glavni razlog zakonske zabrane. Zakon o sportu polazi od pretpostavke da takvo vlasništvo može utjecati na rezultate, pa CSD ima ovlasti intervenirati kada procijeni da takav rizik postoji.

Usporedba s praksom UEFA-e

UEFA dopušta višestruko vlasništvo, kao u slučaju Red Bull grupe s Leipzigom i Salzburgom. Uvjet je da se dokaže kako ne postoji zajednička kontrola nad upravljanjem ako se klubovi nađu u istom europskom natjecanju. Španjolski je zakon stroži i drži se fiksnog praga vlasničkog udjela od 5 posto.