SP 1978.: Kako je nekada moćna bila Argentina

SP 1978.: Kako je nekada moćna bila Argentina
Screenshot

REPREZENTACIJA Argentine, koju predvodi jedan od najboljih nogometaša svih vremena Lionel Messi, doživjela je debakl u skupini Svjetskog prvenstva u Rusiji i nakon remija s Islandom i poraza od Hrvatske (3:0) na korak je do ispadanja. Argentina se već danima oporavlja od šoka na kakav nije navikla. Index se u suradnji s Yugopapirom prisjetio vremena kada je ta reprezentacija vladala svjetskim nogometom.

LIPANJ 1978: "Gaučosi" ipak bez premca, jer su na putu do prvog trijumfa na svjetskim prvenstvima ostvarili najbolji balans u osvojenim bodovima, pobjedama, golovima, postotcima...

Zavjesa je pala iza posljednjeg čina melodrame zvana XI prvenstvo svijeta u nogometu. Kakav je u tih 25 dana prikazan nogomet, ostavimo to da ocjene stručnjaci kada se svi pozvani i nepozvani raziđu, vrate svojim kućama i srede utiske. Ni u to koliko se kalkuliralo na samoj pozornici, u "suflernici" (klupa za rezerve) i iza kulisa ovog "mundijalskog spektakla", jer nismo pozvani da se upuštamo u analizu tko je mogao postati prvak svijeta, odnosno tko je "morao" da osvoji laskavu titulu najboljeg.

Ostajemo, dakle, samo na ciframa, a koje često više govore od bilo kakvih pisanih komentatora.

Argentina je službeno novi prvak svijeta, svidjelo se to nekima ili ne, silom pravde ili nepravde. Ona je ostavila ovoga puta iza sebe tri bivša prvaka (Brazil, Italiju i SR Njemačku), tri viceprvaka (Nizozemsku, Švedsku i Mađarsku) i tri nositelja bronce iz prošlosti (Poljsku, Austriju ii Francusku).

Uz asistenciju šestorice bez "pedigrea" u nogometnoj hijerarhiji svjetskih razmjera, elita gore navedene desetorice "gornjeg doma" završila je svoj međusobni obračun i prezentirala javnosti jedan balans završnog dela XI prvenstva svijeta, koji izgleda ovako:

Argentina je bez pogovora prva po bodovima, golovima i postotcima. Nju slijedi Brazil, a ne viceprvak Nizozemska. Nogometno je možda i nelogično, ali matematički potpuno logično. Brazil nije izgubio nijednu utakmicu, a Nizozemska čak dvije. Nju je pretekla u ovom balansu i četvrtoplasirana Italija.

Ako bi se prvenstvo svijeta igralo po liga sustavu, svatko sa svakim, redoslijed bi bio daleko pravedniji od ovoga. Ovako ostaje na papiru samo ono što se zbilo.

Argentina je XI. prvenstvu podarila i najboljeg strijelca. Mario Kempes postigao je šest golova iz igre, dok su njegovi konkurenti u utrci za krunu najboljeg golgetera Robbie Rensenbrink (Nizozemska) i Teófilo Cubillas (Peru), od 5 golova postigli po 4 s bijele točke, a samo jedan iz igre.

U ovom slučaju je pravda zadovoljena. Na toj listi strijelaca 102 gola završnice nalazimo imena 60 igrača i trojice koji su postigli autogolove.

Nizozemci se za utjehu mogu pohvaliti da je njihov predstavnik postigao 1.000. gol u završnicama svjetskih prvenstava (Rensenbrink) i 100. gol "Mundijala 1978" (Poortvliet).

Brazilci su ostali kao jedina neporažena reprezentacija minulog prvenstva, ali uz jedan nimalo slavan "prilog". Naime, "karioke" su uz Talijane zaradili najveći broj kartona - po 8 žutih na 7 utakmica.

A kada je već riječ o kartonima, treba reći da ih je bilo dosta, ali još uvijek manje nego 1974. u SR Njemačkoj. Djelitelji pravde podijelili su opravdano ili neopravdano ukupno 3 crvena i 55 žutih kartona, ili 1,5 po utakmici. Jedino reprezentacija Meksika, od 16 sudionika, nije zaradila nijedan karton iako je imala razloga da izgubi živce poslije samo dva postignuta i 12 primljenih golova.

Efikasnost se za nijansu popravila u odnosu na prvenstvo u SR Nemačkoj. U Argentini je postignut prosjek od blizu 2,7 gola po utakmici, a najniži svih vremena iznosio je 2,55 gola na X prvenstvu. I pored toga i ovog puta su testni rezultati znatno prevagnuli. Odnos između "malih" rezultata (neriješeno, gol i dva gola razlike) i "velikih" iznosi čak 32:6 u korist "malih".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Od ukupno realizirana 102 gola, 52 su postignuta u prvom poluvremenu, 48 u drugom, a 2 u produžetku (finalne) utakmice. Među njima je evidentiran "najbrži" i "najsporiji" gol. Bernard Lacombe je u 38. sekundi utakmice Francuska - Italija primorao veterana Dina Zoffa na kapitulaciju.

Međutim, nije to i "najbrži" gol na završnici jednog prvenstva svijeta. Zemljak sadašnjeg rekordera, Nicolas, zatresao je mrežu Belgije 1938. godine već u 30. sekundi, a Mašek iz Čehoslovačke neprijatno je iznenadio u 34. sekundi čuvenog golmana Meksika, Carbajala, 1962. godine na prvenstvu u Čileu.

"Najsporiji" gol u regularnom vremenu utakmice SR Njemačka - Meksiko postigao je Heinz Flohe u 89. minuti. Ni to nije apsolutni rekord na prvenstvima svijeta. Pali su golovi čak i u 90. minuti, a da ne govorimo o onima koji su postignuti u produžecima utakmica, kao sada u 115. minutu finalnog susreta.

"Mundijal" 1978. ipak obiluje rekordima i raznim jubilejima. Statističari će to sve tek sumirati kada se pojave službeni podaci u biltenu Fife. Za sada se može samo pretpostaviti da će ovaj ili onaj rekord biti oboren. Jedan od tih je vezan za gledatelje. Rekord postavljen 1974. godine u SR Njemačkoj po broju prisutnih na stadionima neće biti oboren, ali su tri druga u vezi posjete na 38 utakmica XI.prvenstva prema gruboj računici već oboreni.

Prosjek gledatelja na jednoj utakmici sada je premašio onaj raniji. Također i odnos između broja tiskanih ulaznica i prodanih je nadmašio ranija prvenstva. Preko 80 % tiskanih ulaznica prodano je u Argentini. Samim tim je zabilježen i rekordan prihod. Konačno i jedan "tapkaroški" rekord spada u ovo poglavlje vezano za gledatelje. Na "crnom tržištu" ulaznice za posljednje dvije utakmice prodavane su po tisuću puta većoj cijeni od njihove nominalne vrijednosti!

Na kraju riječ-dvije o najnepopularnijim ljudima šampionata - delegiranim sudaca od strane Fife.

Arbitražna komisija Fife pozvala je 32 djelitelja pravde iz isto toliko zemalja svijeta da vode utakmice završnog dijela, ukupno 38 susreta.

"Prva zviždaljka" Argentine, Ángel Norberto Coerezza, upotrijebio je kao prvi svoj "instrument" na utakmici SR Njemačka - Poljska, a posljednji zvižduk Sergia Gonelle iz Italije izazvao je erupciju slavlja i delirija u utrobi stadiona "River Plata" kada je oglasio kraj finalnog susreta Argentina - Nizozemska.

Kako je tko od djelitelja pravde tu pravdu dijelio neka ostane po strani kao predmet za razmišljanje - za njih i za nas. Ništa se tu više ne da izmijeniti, ali se bar u budućnosti nešto može promijeniti. Sve se ovo odnosi na komisiju za delegiranje sudaca, a ona je to sprovela ponovo po nekom "neuhvatljivom ključu".

Rekli smo već da su pozvana 32 (navodno) najbolja djelitelja pravde na svijetu, od kojih su neki vodili po 3 utakmice, neki dvije, neki jednu, a neki nijednu! Taj popis izgleda ovako:

3 utakmice: Ángel Franco Martínez (Španjolska) i Abraham Klein (Izrael).

2 utakmice: Coerezza (Argentina), Garrido (Portugalija), Rainea (Rumunjska), Gordon (Škotska), Palotai (Mađarska), Eriksson (Švedska), Barreto (Urugvaj), Gonella (Italija) i Wurtz (Francuska).

1 utakmicu: Thomas (Vels), Aršundija (Meksiko), Dibah (Švicarska), Bouzo (Sirija), N’Diaye (Senegal), Corver (Nizozemska), Prokop (DR Njemačka), Coelho (Brazil), Orosco (Peru), Namdar (Iran), Biwersi (SR Njemačka), Linemayr (Austrija), Jarava (Poljska), Silvagno (Čile), Partridge (Engleska) i Dušan Maksimović (Jugoslavija).

Bez suđenja: Rion (Belgija), Vinsenman (Kanada), Tesfaja (Etiopija), Seudi (Tunis) i Ivanov (SSSR).

Napisao: Aleksandar Konstantinović (Tempo, 1978.)

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara