HRVATSKA je iza sebe ostavila reprezentativnu pauzu punu velikih oscilacija. Nakon teškog poraza od Engleske na Rujevici uslijedila je znatno bolja predstava protiv Španjolske u Splitu, iako je momčad Slavena Bilića i tu ostala bez bodova.

O svemu smo razgovarali s Robertom Špeharom. Bivši hrvatski napadač osvrnuo se na Bilićev početak na klupi reprezentacije, obrambene probleme, Luku Vuškovića i Joška Gvardiola, konkurenciju u napadu te ono što Hrvatska mora popraviti do sljedećeg okupljanja.

Kako biste općenito ocijenili ovu reprezentativnu pauzu? Nakon teškog poraza od Engleske uslijedila je ipak puno bolja utakmica protiv Španjolske. Kakav vam je dojam nakon sve četiri utakmice?

Definitivno je ova posljednja utakmica protiv Španjolske jako popravila dojam. Protiv Češke smo ostvarili pozitivan rezultat, iako je bilo dosta problema u igri. Česi su nas skoro izjednačili, poništen im je gol, tako da igra nije bila toliko dobra koliko su, naravno, bila važna ta tri boda.

S druge strane, u Španjolskoj, a posebno protiv Engleske na Rujevici, bili smo u jednom slobodnom padu što se tiče igre, energije, zalaganja i htijenja. Svi su s pravom bili nezadovoljni. Ne samo mi navijači, nego, što je još važnije, i sami igrači i izbornik bili su samokritični i svjesni situacije.

Protiv Španjolske u Splitu pokazali su i htijenje i karakter. Od prve minute nije se jurcalo bezglavo. Ponovno smo stajali u bloku jer su i izbornik i igrači dovoljno iskusni da se ne otvore Španjolcima. Ali, za razliku od utakmice s Engleskom, bili smo brzi u transformaciji, tranziciji, kontrama i polukontrama. Brzo smo išli prema naprijed.

Još važnije, nakon izgubljene lopte pokušavali smo ostati u presingu, a ako to nije uspjelo, jako brzo smo se vraćali. To je ono što se očekuje od hrvatske reprezentacije. Naravno da nikada ne možemo biti zadovoljni porazom, pogotovo na domaćem terenu pred punim stadionom, ali ovom prezentacijom Hrvatske možemo biti zadovoljni.

Pokazalo se da se može igrati protiv najjačih, ali samo ako svaki igrač na terenu da svoj maksimum. Ako jedna karika pukne, mi više nemamo luksuz ni kvalitetu da to možemo istrpjeti. Svih 11 igrača, kao i svi koji uđu s klupe, moraju se boriti kao što su se borili protiv Španjolske.

Žao mi je crvenog kartona Perišića. Mislim da je to bilo malo neiskusno, ali i on je zabio gol i strašno se borio. Možda je upravo u tom prevelikom htijenju napravio taj karton. Uvjeren sam da tu utakmicu ne bismo izgubili da smo ostali 11 na 11.

Ako se bude ovako igralo protiv reprezentacija koje su ipak nešto slabije od Španjolske, mislim da ćemo ponovno biti u gornjem domu europskog i svjetskog nogometa. Već je vidljivo da nemamo pravo očekivati medalju na svakom Svjetskom i Europskom prvenstvu. Nadati se je sportski, ali treba biti objektivan. Mislim da bi svaki hrvatski navijač bio zadovoljan kada bismo svaku utakmicu igrali s ovakvim zalaganjem.

Slaven Bilić tek je preuzeo reprezentaciju, a odmah je doživio dvije potpuno različite utakmice. Koliko se njega uopće može ocjenjivati nakon ovakvog početka?

Hrvatska reprezentacija i Hrvatski nogometni savez preozbiljne su institucije, koje su već godinama u vrhu europskog i svjetskog nogometa, da bi se izbornika mijenjalo nakon tri ili četiri utakmice Lige nacija. Mislim da nikome u Savezu to nije ni palo na pamet.

Kritike su uvijek dobrodošle ako su dobronamjerne. Nakon utakmice s Engleskom kritike nisu bile samo zbog rezultata, koliko god on nenormalno visok bio, nego zbog nedostatka htijenja, sporosti u igri i toga što smo bili daleko od igrača.

Za taj dio najveći dio odgovornosti ima izbornik. Očigledno protiv Engleske nije dobro pripremio momčad, nije postavio dobru taktiku i nije prenio energiju u svlačionicu. Nemoguće je da nekoliko dana poslije njegovi igrači odjednom mogu toliko trčati ako je na Rujevici problem bio umor. Nije bio umor. Bilo je pitanje motivacije, stava, karaktera i htijenja.

Tu je Bilić položio. Pokazao je da drži svlačionicu i da je nakon Rujevice uspio vratiti moral i samopouzdanje igračima. Mislim da smo bili jako blizu pobjedi protiv Španjolske. Imali smo sjajnu priliku Matanovića, imali smo priliku i kod 1:1 preko Perišića. Mislim da bismo pobijedili da smo to zabili.

Čak mislim da smo zaslužili ne izgubiti. Španjolska je jaka, ali vidjelo se da je možda ušla nešto komotnije nego u prethodne utakmice. Možda su nas nakon visokih poraza i podsvjesno malo podcijenili, a mi smo ih iznenadili agresivnošću, borbenošću i dobrom igrom u sredini terena i zadnjoj liniji. Dobro smo ih pritiskali i stvarno mi je žao igrača što za takvu utakmicu nisu nagrađeni rezultatom.

Jedna od glavnih tema ovog okupljanja bili su mladi obrambeni igrači. Kako gledate na Vuškovića, Gvardiola i općenito tu zadnju liniju?

Vidjeli smo da dosta patimo kada su preko puta nas momčadi najveće svjetske klase koje imaju izuzetno brze igrače na krilima. Naši obrambeni igrači nisu toliko brzi. Neću ih nazvati sporima, ali gotovo cijela zadnja linija ima taj problem u odnosu na najbrže igrače svijeta.

Vidjelo se i protiv Španjolske da smo dosta patili na strani na kojoj je Gvardiol. Čim se napravi malo veća rupa između Vuškovića i Gvardiola, odmah ide lopta u taj prostor i tu su nam stvarali velike probleme. S druge strane, Vlašić je odradio jako puno posla u obrani i puno pomagao Stanišiću, pa se ta strana bolje zatvarala.

Slažem se s Bilićem što nakon Engleske nije odustao od tih igrača. Kako će se igrači uigrati i kako ćemo doći na neku razinu ako ćemo svaku drugu utakmicu mijenjati obranu?

Vušković je ponovno pokazao da ima veliku kvalitetu. Zna igrati nogomet, dobro čita igru i sjajan je u dodavanju. Protiv Španjolske je to izgledalo jako dobro. Mlad je igrač kojem trebaju utakmice i mora osjetiti povjerenje izbornika.

Dok god izbornik misli da može igrati, treba ga stavljati i istrpjeti neke njegove pogreške. Ovo je najbolji primjer. Nakon 0:7 protiv Engleske, da ga je Bilić stavio na klupu ili tribinu, mogao je potpuno ubiti igrača i kasnije bi ga bilo teško vratiti. Ovako je ponovno dobio povjerenje, dobro odigrao i sada treba nastaviti dalje.

Kao bivši napadač, kako gledate na hrvatske napadače? Vidjeli smo Matanovića, Belju, Musu i Budimira, a nedostajao je Kramarić.

Mi imamo dobre napadače. Šteta što Kramarić nije igrao. Kada se on vrati, tu su Beljo, Matanović, Musa i Budimir. Malo me iznenadilo što je Budimir dobio tako malu minutažu. Ne znam iz kojeg razloga i mislim da je možda trebao dobiti više.

Problem je bio i u tome što smo igrali protiv strašno jakih reprezentacija. Protiv takvih protivnika napadači se jako puno troše u defenzivi i onda sigurno ne mogu pokazati sve svoje napadačke kvalitete.

Vidjeli smo Matanovića koliko trči, koliko pritišće i koliko se vraća pomagati obrani. Kada nakon svega toga dođeš u veliku šansu, puls ti je možda na 150 i puno je teže mirno reagirati i zabiti gol.

Mislim da imamo dobre napadače, ali teško je više pronaći klase poput, primjerice, Davora Šukera. On bi možda onu Matanovićevu priliku primio potpuno hladno, još zarolao golmana i obranu pa zabio. Takvi se rađaju jednom u sto godina. Ne možeš stalno stvarati takve igrače.

Kada biste morali izdvojiti jednu stvar koju Bilić mora riješiti do sljedećeg okupljanja, što bi to bilo?

Prije svega moramo zadržati ovakvo htijenje na svakoj utakmici, ovakvu borbenost i ovakvo zalaganje za dres hrvatske reprezentacije. U tome ne smije biti oscilacija.

Mislim da je Jakić protiv Španjolske pokazao kakvog igrača moramo imati u sredini terena. Preorao je teren, a uz to je odigrao kvalitetnu utakmicu.

Moramo paziti i da ostanemo brzi u tranzicijama, da brzo idemo prema naprijed kada uzmemo loptu i da se brzo vraćamo kada je izgubimo. To su osnove nogometa koje, nažalost, protiv Engleske nismo imali. I onda vam se odmah dogodi takva katastrofa.