AKO NE RAČUNAMO Stipu Miočića, koji je Amerikanac hrvatskih korijena, ni Antu Deliju, čiji je debi odgođen zbog problema s ugovorom, Hrvatska trenutačno nema borca u UFC-u. No jedan se mladić iz susjedstva trenutačno u Zagrebu priprema za najveću borbu karijere koja bi ga mogla sasvim približiti okršaju za pojas u najjačoj MMA organizaciji svijeta.

Aleksandar Rakić 28-godišnji je srpsko-austrijski borac, četvrti na listi izazivača u poluteškoj kategoriji. On će 6. ožujka u Las Vegasu ili Abu Dhabiju u kavez s Brazilcem Thiagom Santosom, drugim na UFC-ovoj listi, pa bi mu pobjeda mogla možda već ove godine donijeti priliku za titulu u diviziji koju nakon odlaska Jona Jonesa među teškaše drži Jan Blachowicz.

On je ovog tjedna sa svojim timom stigao na pripreme u Zagreb, i to drugi put u karijeri. Tu se pripremao i za prošlogodišnju borbu s Anthonyjem Smithom, kojeg je pobijedio jednoglasnom sudačkom odlukom i popravio profesionalni omjer na 13-2.

U intervjuu za Index u dvorani American Top Teama Rakić je objasnio "čiji" je zapravo, zašto mu je Zagreb idealno mjesto za pripreme, prisjetio se prvih susreta s idolom Mirkom Filipovićem, iznio mišljenje o tome što Stipe Miočić treba napraviti da bi bio najbolji teškaš svih vremena te govorio o zanimljivoj suradnji s dr. Richardom Staudnerom s kojim je usvojio neobične metode treninga.

Što te dovodi u Zagreb na pripreme?

Došao sam drugi put u Zagreb na pripreme, prvi put prošlog ljeta za meč protiv Anthonyja Smitha, tada su prošle fenomenalno, jaki treninzi, momci iz Zagreba su mi pomogli, pobijedio sam u toj borbi i zaključili smo da je bilo fantastično i da ćemo doći ponovno. Odlična je atmosfera, ATT-ova dvorana je odlična, kao i sparing partneri.

Austrijanac si, ali reci nam o svojim korijenima.

Rođen sam u Beču, roditelji su mi iz Bosne. Prvih pet mečeva sam odradio pod austrijskom zastavom, a tada sam prešao pod srpsku jer dobivam veliku podršku, ne samo iz Srbije i Bosne nego i iz Hrvatske, s cijelog Balkana, želim zahvaliti ljudima na ovolikoj podršci. Kad god dođem na Balkan, Beograd, Zagreb, Sarajevo, ljudi me prepoznaju, šalju mi dobru energiju. Zašto srpska zastava? Jer su moja obitelj Srbi iz Bosne.

Što te uvelo u MMA?

Kao dijete sam bio vrlo aktivan, uvijek tražio neku akciju, imao previše energije. Počeo sam s nogometom s 5-6 godina, ali su me s 13 godina izbacili iz kluba jer sam bio preagresivan na utakmicama, a nije me ni ispunjavalo. Nakon utakmice bih još imao energije. Razgovarao sam s tatom i rekao mu da bih htio na kikboks. Godinu poslije sam odradio prvi amaterski meč i pobijedio, do 2011. odradio oko 40 mečeva u kikboksu i neke u boksu. Ali ni kikboks me nije ispunjavao, to je borba u stojci, a ja sam želio nešto više. MMA je bio pun pogodak, skoro sve je dozvoljeno, imaš hrvanje, jiu-jitsu, kikboks, boks, to je bio savršen sport za mene, 2012. sam odlučio biti MMA borac.

Prvi meč si izgubio. Je li to bilo obeshrabrujuće?

Da nisam izgubio prvi meč, ne bih sad bio tu. Puno se tu događalo, nije trebalo ni doći do tog meča, trener me bacio u vatru, nakon šest mjeseci treninga me bacio u vatru s momkom koji je imao bolju podlogu. To je bio meč za pojas u Njemačkoj, pet rundi po pet minuta, a ja se nikad prije nisam borio ni pet minuta u komadu. Izgubio sam gušenjem u drugoj rundi, te emocije su me dugo pratile. Prije spavanja bih razmišljao o tome i to me navelo da se fokusiram 200 posto na ostale discipline poput hrvanja i partera. Nakon toga sam pobjeđivao u svakom meču.

Imaš 5-1 u UFC-u, koliko si daleko od borbe za naslov?

Imam 5-1 na papiru, 6-0 po svojem viđenju. Izgubio sam na bodove od Volkana Ozdemira, za mene i 80 posto ljudi to je bila krađa i neću to preboljeti jer znam da sam puno bolji borac. A to se vidjelo i po tome kako je UFC postupio. Iako sam izgubio, za idući meč dobio sam bolje rangiranog borca Anthonyja Smitha, koji je čak pobijedio Ozdemira. To mi je bio znak da UFC zna tko je dobio taj meč. Sljedeći meč je protiv opasnog Brazilca Thiaga Santosa, drugog izazivača poluteške kategorije. Upoznao sam ga 2018., zajedno smo se pripremali, čak i trenirali i dobro sam prošao, ali to je bilo prije tri godine, a ja sam 200 posto napredovao, sigurno više od njega, i to će se vidjeti 6. ožujka. UFC odlučuje kad će biti borba za pojas, sve se moraju kockice posložiti da bih dobio tu priliku. Poslije ovog meča sve ovisi kako će proći šampion Jan Blachowicz protiv Israela Adesanye. Tu je i prvi izazivač Glover Teixeira, Dominick Reyes, pa Santos i ja. Na meni je da održim odličan performans i spektakularno završim Santosa.

Kako gledaš na tešku kategoriju, šanse Stipe Miočića u obrani naslova protiv Ngannoua i njegovom mjestu među najvećim teškašima svih vremena?

Miočić je sjajan borac, ja sam njegov fan, ono što je ostvario u poluteškoj i protiv Ngannoua je bilo sjajno. Opet se bori protiv Ngannoua, gorile, čovjek ni sam nije svjestan koliko ima snage. Bit će čupav meč, ali mislim da će Stipe opet biti pametniji i riješiti meč. On je jedan od najboljih teškaša, ali za mene je najbrutalniji bio Cain Velasquez u svom primeu jer je non-stop radio i ganjao pritisak. Miočić je puno više u rezervi, ali je jako pametan i gleda svoju šansu. Pobijedi li Ngannoua i Jonesa, on je za mene najbolji teškaš svih vremena.

Rekao si da u Zagrebu imaš sjajne sparing partnere. Što misliš o hrvatskim borcima i jesi li upoznao Cro Copa?

Cro Copa sam upoznao, prvi put smo se samo rukovali na KSW-u u Zagrebu 2019., a u priču s njim sam ušao kad sam odradio posljednji kamp prije meča protiv Anthonyja Smitha. Bila mi je želja da vidim tog čovjeka, bio mi je idol i još je, gledao sam ga kad sam bio mali u Prideu. Kad sam ga prvi put vidio u njegovoj dvorani, srce mi je lupalo što sam ga upoznao. Odradili smo i jedan trening, jako pristojan čovjek, jednostavno legenda u ovom sportu, jako ga poštujem. Što se tiče drugih boraca s Balkana, mi sad dolazimo, imamo sjajne borce. Momci koji meni pomažu, poluteškaš Ivan Erslan, Ante Delija koji trenira s Cro Copom, Mladen Kojundžić je sjajan kikbokser. U manjim kategorijama Filip Pejić, Francisco Croata, Vaso Bakočević, Aleksandar Ilić, imamo potencijala u cijeloj regiji i to će se uskoro stabilizirati, neki momci iz ovih krajeva će također potpisati za UFC i pokazati svoju kvalitetu.

S tobom je u Zagrebu Richard Staudner, koji je poznat po neobičnim metodama poput hladnih kupki u jezeru. Što ti se sviđa u suradnji s njim?

Richieja sam upoznao prije 10 godina, pomogao mi je za moj zadnji kikboks meč. Otad sam znao da je on trener koji me može fizički pripremiti za svaku borbu. Počeli smo svakih sedam dana odlaziti u hladnu kupku na jezeru. To je 70% glava, moraš biti mentalno jak, a on je jedan od najjačih koje poznajem, pokušavam ga u tome kopirati. Trudi se da svaki kamp bude bolji od prošlog, da sve nove metode ubacimo u trening. Ja sam zahvalan što imam priliku trenirati s njim.

Za završetak razgovora, koji ti je najdraži način za završetak borbe?

Najdraži način za završiti borbu mi je spektakularnim nokautom, tu se najljepše osjećaš i to UFC želi vidjeti, s takvim ishodima meča borba za pojas je zagarantirana.