USPJEH hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Kataru pratili su i mediji iz regije, primjerice srpski, i to posebice nakon što je njihova reprezentacija ispala iz turnira nakon grupne faze. Usporedbu te dvije reprezentacije, ali i usporedbu Hrvatske danas i Hrvatske sa Svjetskog prvenstva 2018., napravio je Telegraf.

"Nitko Hrvatskoj ne može izbrisati činjenicu da je na ovom Svjetskom prvenstvu dogurala do polufinala, a na prošlom do finala. Nismo se ovdje okupili da bismo pokušali takvu glupost, već da iskreno kažemo da je i ovo bio jedan fliper koji je morao kad-tad propustiti lopticu kroz vrata. Nestalo je novčića Daliću za bolji rezultat. Visok nivo znanja je bio evidentan, ali je i sreća bila sasvim očita od prvog pustinjskog dana", piše u uvodu teksta pa se dodaje:

"Pobijedili samo najslabije"

"Da se razumijemo, Hrvati su na ovom prvenstvu u šest mečeva nadigrali samo objektivno najslabiju ekipu s kojom su igrali. Ništa od ovoga se vjerojatno ne bi ni pričalo da su susjedi postali svjetski prvaci, ali sada je ispao popis provlačenja iz džepa dok su išli na avion."

U tekstu u kojem se pokušava činjenicama dokazati da uspjeh koji je Hrvatska ostvarila plasmanom među četiri posljednje momčadi na turniru zapravo i nije senzacionalan uspjeh, nastavlja se:

"Hrvatska stvarno nema za čime žaliti. Hajdemo biti pošteni. Letvica je prilično visoko podignuta poslije Mundijala u Rusiji da svaki novi korak na novom natjecanju počinje mirisati na basnoslovnu titulu... E, sada, od utakmice do utakmice, bistro sumirajući svaki nastup, Vatreni su se više pokazali kao Maroko nego kao neki validni pretendent za titulu. Suština je u tome što su Afrikanci iznenađenje nad iznenađenjima, a Hrvati su izašli s ruhom favorita."

Lukaku je zaslužan

Nakon navođenja utakmica u grupnoj fazi ističe se: "Možemo isticati kvalitetu Joška Gvardiola i osporavanog Dejana Lovrena koliko god želimo, ali je Romelu Lukaku taj koji je svojim promašajima s gol-crte pustio da njegova zlatna generacija spakira kofere. U jednom trenutku, nakon tri promašena čista zicera s 2-3 metra od gola, nastala je šala da bi Lukaku s gol-crte uzeo loptu i dao je u ruke Livakoviću. I sreća je neophodna, iako ima znanja, hrabrosti i odlučnosti."

Tekst se nastavlja podsjećanjem na jedanaesterce protiv Japana i "spašavanje žive glave" u utakmici s Brazilom. "Ako bi se nešto vrijedno titule, uz trijumf nad Kanadom, moglo istaknuti, onda je to junaštvo protiv Brazilaca koji su u 117. minuti bili već viđeni u polufinalu. Po svemu pokazanom, polufinale za Hrvate je ili točna mjera za nešto emotivno subjektivnije ili puna kapa za realne."

Dolazi se potom do utakmice s Argentinom.

"Priča o penalu za 1:0 je suvišna. To se, kažu, ne svira. Čovjek maknuo loptu i inicirao direktan kontakt s golmanom, školski primjer straha i strašnog suda koji slijedi. Nakon drugog gola se Hrvatska totalno ugasila. Da je možda zadržala tu spomenutu mentalnu snagu, da je kemija psihičkog sklopa odradila posao, možda bi se još u drugom poluvremenu pitali je li sve gotovo. Ovako, sve je bilo jasno i čini se da bi Argentina zadržala mirnu mrežu i još 90 minuta da se igralo."

"Ona Hrvatska bi uspjela"

To poluvrijeme naziva se najgorim hrvatskim poluvremenom na ovom Svjetskom prvenstvu, navodi se da "ta Hrvatska nije bila Hrvatska" pa zaključuje:

"Usporedbe radi, uz indigo papir, Hrvatska bi sigurno zadržala vodstvo protiv Kameruna i Švicarske da je na mjestu Srbije. Vjerojatno bi i sačuvala mrežu protiv Brazila u grupi. Ali, Srbija nije Hrvatska. Jednostavno, sada nema to i teži tome da oformi neki sličan mentalni režim. S druge strane, ni Hrvatska nije bila Hrvatska, jer bi ona Hrvatska do polufinala sačuvala hladnokrvnost i taktiku koja veže protivnika."