SVETISLAV KARI PEŠIĆ odveo je reprezentaciju Srbije do finala Svjetskog košarkaškog prvenstva nekoliko dana nakon svog 74. rođendana. Srbi su rezultatom 95:86 protiv Kanade izborili finale protiv SAD-a ili Njemačke. Kanađani su uoči utakmice bili favoriti na kladionicama, ali Srbija je cijelu utakmicu vodila te na kraju stigla do pobjede.

Srpski junak ponovno je bio fantastični kapetan Bogdan Bogdanović (31). Završio je s 23 poena, pogodio je tri od četiri trice, a upisao je i tri asistencije. Odlični su bili i visoki igrači Ognjen Dobrić i Nikola Milutinov, koji su ubacili po 16 poena, a Stefan Jović i Aleksa Avramović ugušili su najbolje igrače Kanade u obrani. 

Klupski prvak Europe kao igrač i trener

Za legendarnog Karija ovo je samo nastavak nevjerojatne trenerske karijere koja ga svrstava u sam vrh svjetske i europske košarke. Uspješan je bio i kao igrač. S Bosnom je 1979. bio prvak Europe, a zatim je na klupi istog kluba počeo ploviti trenerskim vodama.

Uzeo je naslov prvaka Jugoslavije u kontroverznom finalu protiv Šibenke, a zatim se otisnuo u inozemstvo. Što se klubova tiče, najveći uspjeh ostalo mu je osvajanje Eurolige s Barcelonom 2003. godine, ali najveće uspjehe ostvarivao je kao izbornik.

Krajem osamdesetih vodio je kadetsku i juniorsku reprezentaciju SFRJ i s generacijom u kojoj su bili Toni Kukoč, Dino Rađa, Vlade Divac i Aleksandar Đorđević osvojio svjetsko kadetsko zlato pa svjetsko i europsko juniorsko zlato.

Šest zlata u šest finala s tri države

Zatim je preuzeo reprezentaciju Njemačke i 1993. ostvario senzaciju osvajanjem naslova europskog prvaka. Nakon epizode u Albi iz Berlina vraća se kući i preuzima reprezentaciju SRJ u kojoj je okupio najbolju generaciju u postsocijalističkoj eri srpske košarke. 

Ekipu predvođenu Dejanom Bodirogom, Vladom Divcem i Peđom Stojakovićem najprije vodi do naslova prvaka Europe, a 2002. i do naslova prvaka svijeta u Indianapolisu, i to nakon što je putem do finala srušio domaćine, američki Dream Team predvođen Paulom Pierceom, Reggiejem Millerom i Benom Wallaceom.

Reprezentacije triju država vodio je u šest finala i svaki put je osvajao zlato. U nedjelju će imati priliku to učiniti sedmi put. Srbija nakon 1998. i 2002. napada svoje treće svjetsko zlato, a jednako toliko osvojila ih je i u okviru SFRJ.