Što će biti s Mourinhom?

Što će biti s Mourinhom?
Foto: EPA-EFE

ZA POČETAK, dobit će 24 milijuna funti otpremnine od Manchester Uniteda i vjerojatno otići na odmor do ljeta.

No kad se s njega vrati, veliko je pitanje gdje će i kako Jose Mourinho nastaviti karijeru. Nakon što je s Portom senzacionalno osvojio Ligu prvaka 2004. godine, Mourinha su željeli najveći europski klubovi. Odabrao je Chelsea i donio mu prvi naslov prvaka nakon 50 godina i još jedan sljedeće sezone.

S Interom je osvojio dva naslova prvaka, a njegovi navijači zauvijek će pamtiti 2010. godinu, u kojoj je Inter osvojio kup, prvenstvo i Ligu prvaka. Bila je to njegova najbolja godina u karijeri, ali i posljednja velika godina. Osvojio je još i prvenstva s Realom i Chelseajem te Europa ligu s Unitedom, ali ni u jednom od tih klubova nije opravdao očekivanja, a u Unitedu ni golem novac koji je potrošio na pojačanja.

Najveće odlike Mourinhove nogometne filozofije bile su samouvjerenost i tvrdoglavost. Tako je stvorio Porto i preporodio Chelsea, a od Intera 2010. godine napravio neslomljivu momčad. No kako su godine odmicale, a nogomet se mijenjao, Mourinho je odbijao slijediti trendove i mijenjati svoju filozofiju.

Najbolji svjetski treneri miljama su ispred Josea

Ali ako vidiš da tvoj nogomet godinama ne prolazi, moraš se promijeniti. Guardiola, Klopp, Emery, Pochettino, čak i Tuchel i Sarri, danas su miljama ispred Mourinha. Portugalac je prije desetak godina bio ispred svojeg vremena, ali sad je dopustio da ga vrijeme pregazi. Vidjelo se to posljednjih godina u Realu kojem je pokušao nametnuti interovski stil igre koji na Santiago Bernabeuu nije prolazio. Prošlo mu je to još jednom u Chelseaju 2015. godine, ali sva limitiranost njegove igre u današnjim nogometnim okvirima vidjela se u Unitedu. U Realu, drugom mandatu u Chelseaju i u Unitedu napravio je ono što mu je morao biti veliki znak za uzbunu - izbrisao je tim momčadima identitet.

Mourinhova nogometna filozofija prolazila je do pojave tipova poput Guardiole i Kloppa. No kad je shvatio (ili nije) da se nogomet razvija velikom brzinom, Mourinho je svu krivnju počeo svaljivati na igrače, pritom odbijajući promijeniti način na koji mu momčadi igraju. To se najbolje vidjelo u posljednje dvije sezone u Premiershipu, koji je strašno napredovao.

Nema više tog bunkera koji City ili Liverpool ne mogu slomiti, a Mourinhovi igrači, istraumatizirani stalnim kritikama, padali bi i protiv slabijih momčadi. Od kluba koji je bio sinonim za atomski i napadački nogomet Portugalac je napravio momčad koja samo čeka način na koji će izgubiti utakmicu, bez ikakvog rezervnog plana kojim bi mogla nešto promijeniti. One utakmice koje je i odigrao dobro, poput preokreta protiv Cityja prošle sezone ili preokreta protiv Newcastlea ove, dobio je isključivo na individualnu kvalitetu koju se posljednjih mjeseci trudio ugasiti.

Javno je kritizirao svoje najbolje igrače, a njegov otvoreni sukob s Pogbom prepričavat će se još godinama. Možda nije najbolji igrač na svijetu, ali Francuz je sigurno kvalitetniji veznjak od Matića, Herrere ili McTominaya koji su dobivali šanse ispred njega, a vjerojatno i od sve trojice zajedno. No Mourinho je uporno šikanirao Pogbu, jedinog igrača koji je mogao napraviti razliku, što se najbolje vidjelo na Svjetskom prvenstvu. Kritizirao ga je i prozivao, a to ga je na kraju stajalo posla. Jedini arhitekt Mourinhova pada u Unitedu bio je samo Mourinho, a s takvim referencama teško će naći angažman u jednom od najvećih europskih klubova.

Što će biti s Mourinhom?

Iz današnje perspektive ne može se očekivati da će ga pozvati neki od najvećih europskih klubova. Uostalom, koji? Liverpool, Chelsea, Arsenal i Tottenham imaju prave trenere. Pochettino je kandidat za Unitedovu klupu, ali teško je očekivati da bi a) Tottenham uzeo Mourinha i b) da bi Mourinho prihvatio takav, za njega "mali" klub. Real se u vrijeme rekonstrukcije momčadi sigurno ne bi odlučio za trenera koji ne zna rekonstruirati momčad, a čini se nemoguće da bi Bayern u slučaju Kovačeva odlaska uzeo čovjeka koji je latentna opasnost da će sve u klubu otići u krivom smjeru i to s onako svadljivom svlačionicom kakva je u Münchenu.

Mourinho je tašt i veliki egomanijak, a jedini klub koji se i dalje smatra velikim i koji bi ga dočekao raširenih ruku je Inter. Lošiji od izgubljenog Spallettija vjerojatno nije, a ugled koji uživa u Milanu sigurno bi bio veliki Interov adut za Joseov povratak. Momčad je puno bolja nego što to rezultati pokazuju, a bilo bi prostora i za pojačanja budući da Inter trenutno nema financijskih problema.

Osim toga previše opcija nema. U Kini vjerojatno može birati koji klub i za koliko novca želi voditi, a sigurni smo da bi ga i na Bliskom istoku dočekali s crvenim tepihom. No nakon odlaska u Aziju teško je opet naći angažman u najjačim europskim ligama.

Tu je i portugalska reprezentacija. Fernando Santos ima ugovor do 2020. godine pa nije nemoguće da Jose povede momčad na Svjetsko prvenstvo u Katar 2022. godine.

Osim ako mu svega nije preko glave pa se odluči zaključiti karijeru, iako mu je tek 55 godina. Otišao bi u povijest kao dvostruki osvajač Lige prvaka i osvajač osam titula prvaka u četiri različite lige. To je sjajno, ali s obzirom na prilike koje je imao - i premalo.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara