U ODNOSU na Tokio i prethodne Olimpijske igre, jedriličarski program Igara u Parizu izgleda dosta drukčije kad se baci pogled na discipline. Neke su promjene kozmetičke, Laser se sad zove ILCA7, a Laser Radial je ILCA6, no više uopće nema kultnog Finna, kao ni klase RS:X, koja je označavala daskaše s jedrom.

Umjesto njih uvrštene su dvije nove discipline, obje daskaške. Windsurferi, odnosno daskaši s jedrom, sad su u klasi IQFoil, koja je drukčija zbog hydrofoila (ili skraćeno foila), svojevrsne kobilice na kojoj daska stoji, zbog čega izgleda kao da natjecatelji lebde nad morem. Srodna je i Formula Kite, koja spada u kiteboarding, a u kojoj se daska također oslanja na foil, ali umjesto jedra vozač ide na pogon kajta, odnosno zmaja.

Hrvatska će imati predstavnike u oba nova eventa. Martin Dolenc 4. kolovoza kreće u Formuli Kite, a već u nedjelju će na regatno polje u marini Marseillea 23-godišnja Splićanka Palma Čargo, gdje je čekaju prva četiri od 20 plovova na IQFoilu prije komplicirane borbe za medalje 2. kolovoza.

Hrvatska "rekorderka"

Radi se o najbržoj jedriličarskoj disciplini, u kojoj se na dasci razvijaju brzine veće od 50 km/h. Na internetu se može pronaći podatak da je Palma Čargo hrvatska rekorderka s brzinom od 52 km/h, ali uz smijeh objašnjava da to nije nikakav službeni rekord niti je postavljen na nekom natjecanju.

"Dobro to zvuči, ali ja se jedina time bavim", rekla je Čargo za Index prije odlaska u Marseille. "Na treninzima nosim GPS jer pratim rad srca, a usput prati put i brzinu, pa mi je to zanimljivo pogledati, a najbrže sam išla 52 km/h. Tako da se to valjda može protumačiti kao hrvatski rekord, ali inače se to ne mjeri, na natjecanjima ni ne smijemo nositi GPS, pa tako ni na Olimpijskim igrama."

Ipak, podatak je zgodan kako bi se dočarao doživljaj sportaša koji juri nad morskom površinom, balansira na dasci i upravlja jedrom dok sunce tuče, more prska, vjetar šiba, a oko njega je još 10 ili 20 takvih protiv kojih se mora boriti za što bolju poziciju na polju i što bolji vjetar.

"Kao da voziš mountain bike i igraš šah"

"U toj brzini moram još misliti i o taktici i o drugima. To je kao da voziš mountain bike i igraš šah u isto vrijeme", slikovito je opisala Palma. "Što je brzina veća, teže je kontrolirati. Mislim, sve je u mojim rukama, ali što idem brže, manje je u mojim rukama."

Upravo brzina je, kaže, razlog za promjenu discipline u olimpijskom programu. "Windsurf je na Olimpijskim igrama od osamdesetih, samo što je IQFoil nova klasa, koja je zamijenila RS:X. Jedrenje s foilom je brže, dinamičnije, atraktivnije, donja granica vjetra je malo viša."

Osim što je najbrža, to je i fizički najzahtjevnija jedriličarska disciplina. "Ne kažem da druge nisu zahtjevne, ali nama je po bilo kakvim uvjetima puls jako visoko, i na malom vjetru je zahtjevno jer se moramo održavati na foilu, što zovemo pumpanje, a na jakom vjetru treba preživjeti udare. Ma non-stop je 'tarapana'", smije se Čargo.

U ovu se klasu prebacila čim je postala olimpijska, kao i svi njezini kolege i kolegice koji su nastupali u Tokiju. Ona se ondje kao 20-godišnjakinja nije uspjela kvalificirati, ali sada je tu. Možda ne spada u krug najužih favorita za medalje, ali proteklih je godina stvorila dovoljan rezultatski kredibilitet da joj se može nadati.

Šest mjeseci godišnje na putu

Bila je druga u svjetskom renkingu, osvojila treće mjesto u Svjetskom kupu i broncu na Mediteranskim igrama, a na Europskom prvenstvu bila je šesta. Iako su to vrlo respektabilni rezultati, s obzirom na rasprostranjenost i popularnost njezinog sporta, malotko je za njih čuo.

"Radim to zbog sebe, ne zbog drugih. Da mi je stalo do toga, išla bih na tenis ili nogomet. Kad se vratim u klub, dignu mi galu, razviju pomorske zastave i budem ponosna na to", opisuje Palma kako je dočekaju kad se vrati kući.

U jedrenju je od, kako se kaže, malih nogu. Počela je s 10 godina u klasi Optimist, kao i svi, a s 15 se prebacila na dasku. "Daska je brža, adrenalin je veći. I dalje je to jedrenje, ima tu puno taktike, samo što se sve brže dešava, pogotovo s foilom. To napreduje, kao i tehnologija."

U Splitu su prirodni uvjeti za jedrenje odlični, o čemu svjedoči velik broj olimpijaca, svjetskih i europskih medaljaša kroz godine, među kojima je i dvostruki olimpijski viceprvak Tonči Stipanović. No Palma u svojem rodnom gradu ima drugi problem.

"Uvjeti su super, ne treba nam da stalno dere vjetar, nego da su uvjeti raznoliki. Ali ja se jedina bavim ovim sportom pa po šest mjeseci godišnje putujem da bih mogla trenirati s drugima. Po cijelu zimu treniramo na Lanzaroteu, najsjevernijem od Kanarskih otoka", objašnjava Čargo.

Sad ju je put odveo u Marseille, u čijoj će se marini jedriti za medalje na pariškim Igrama. "Što će mi trebati? Dobra tehnika, brzina, snaga, izdržljivost i malo sreće. Ali, najgore je postavljati očekivanja, pa se razočarati. Dat ću sve od sebe, jedriti što opuštenije kao i na treninzima i rezultat će doći."

Neobičan sustav natjecanja koji bi joj mogao odgovarati

Samo, za razliku od tradicionalnijih jedriličarskih klasa, u IQFoilu je sustav natjecanja kompliciran i prilično nepošten. Dok je uobičajeno da se kroz kvalifikacijske plovove sakupljaju negativni bodovi ovisno o poretku u pojedinoj utrci, a u finalnom plovu vrijede dvostruko i pribrajaju se dotadašnjem skoru, ovdje je priča sasvim drukčija.

"Vozi se ukupno 20 utrka, po četiri dnevno, a u plov za medalje ide najboljih deset i tada sve kreće od nule. Oni plasirani od 4. do 10. mjesta idu u četvrtfinale, a dvoje najboljih ide u polufinale, gdje ih čekaju drugi i treći. Od njih četvero, dvoje ide u finale, gdje ih čeka prvi nakon uvodnih 20 regata. Tako se prije zadnje utrke zna tko će osvojiti medalje, samo ne i kako će se raspodijeliti", objašnjava Palma.

To znači da prvoplasirani nakon 20 plovova ima zajamčenu medalju i finalnog dana treba samo odraditi finalnu utrku koja će joj odrediti sjaj. Drugi i treći izbjegavaju prvu utrku finalnog dana i u dobroj su poziciji da se dočepaju odličja, ali razlike između 4. i 10. pozicije nema, što se tiče statusa uoči finalnog dana.

S obzirom na to da nije u najužem krugu favorita, to možda i nije loša vijest za Čargo jer nije nerealno da se probije među najboljih deset, a onda jednim odličnim danom možda i dohvati medalju. A onda bi u Splitu sasvim sigurno doživjela puno spektakularniji doček od razvijanja gale u klubu.