PRED hrvatskom nogometnom reprezentacijom su dva ključna dvoboja u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru. U petak gostuje na Cipru, a tri dana kasnije dočekuje Slovačku u Gradskom vrtu.

Izbornika Dalića ni ovaj put nisu zaobišli problemi s ozljedama, kao ni u prethodnim ciklusima. Zbog ozljeda na raspolaganju neće imati Mislava Oršića i Ivicu Ivušića, dok je morao aktivirati pretpozive Duji Ćaleta-Caru i Marinu Pongračiću jer se za nekoliko braniča ne zna hoće li biti spremni za utakmicu.

U smislu kadroviranja i selekcije baš u obrani leži najveći problem hrvatske reprezentacije. Do Svjetskog prvenstva je ostalo tek nešto više od godine dana, a na tri od četiri pozicije u obrani Dalić ima velike dileme tko će igrati. Od čitave obrane u Rusiji ostali su samo Dejan Lovren i Domagoj Vida koji imaju sve ozbiljniju konkurenciju. Definiranje stoperskog para bit će Daliću, uz plasman, najveći izazov i zadatak u tom periodu.

Puno bekova, malo odgovora

Na oba boka Hrvatska ima pitanja i probleme, iako znatno drugačije naravi. Na lijevoj strani su najizgledniji kandidati Borna Sosa i Borna Barišić. Branič Rangersa bio je na klupi u dvije od posljednje četiri utakmice u klubu, ali je svoj posao u reprezentaciji uvijek odrađivao vrlo dobro. Sosa je u Stuttgartu nastavio s dojmljivom igrom u napadu, ali njegove kvalitete puno više dolaze do izražaja kad igra u formaciji 3-5-2 i kao lijevi bek ima puno veću slobodu nego u igri s četvoricom u zadnjoj liniji. 

Tu poziciju može pokrpati i Joško Gvardiol, dok je Domagoj Bradarić zbog manjka minuta zasad ispao iz svih kombinacija. Bez obzira na sve to, lijevi bek je pozicija za koju se Dalić najmanje mora brinuti. Ima sasvim dovoljno talenta i različitih opcija da riješi tu situaciju, pa čak i da prilikom prilagodbe na protivnika odabire različite igrače.

Na desnom beku situacija je kudikamo drugačija. Josip Juranović je u prvi plan izbio tek ove godine uoči Europskog prvenstva, ali je dobrim igrama opravdao povjerenje. Šime Vrsaljko i dalje igra malo i vuče teret višegodišnjih ozljeda. Ove sezone odigrao je tek 22 minute nogometa u Atleticu. Dalić je zbog toga popisu pridružio i Josipa Stanišića koji je u međuvremenu, barem se tako čini, izgubio mjesto u prvoj postavi Bayerna te je započeo samo jedan od posljednjih pet susreta. 

Hrvatska bi mogla imati velikih problema na toj poziciji u slučaju da se Juranović ozlijedi, ali na minutažu igrača u klubovima ionako izbornik ne može utjecati. S druge strane, na stoperskoj poziciji ima više legitimnih kandidata, ali i sve manje vremena da uigra dvojicu koja će činiti par u srcu obrane.

Lovren je jedini siguran

S obzirom na kvalitetu i status, Dejan Lovren je jedini igrač obrane koji sa stopostotnom sigurnošću može računati na status prvotimca ako se Hrvatska plasira na SP. Propustio je posljednja četiri susreta zbog ozljede, ali igra dobru sezonu u klubu koji trenutno drži vrh ljestvice u Rusiji.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Više nije brz i atletičan kao nekad, ali je to kompenzirao iskustvom u postavljanju i boljim čitanjem igre. Drži ulogu neprikosnovenog vođe obrane još od odlaska Joea Šimunića, a njegov utjecaj u svlačionici jednako je bitan kao onaj na terenu. 

Ključno pitanje je tko će Lovrenu biti partner u obrani. Hoće li Dalić nakon dugo vremena pretpostaviti Vidi nekog mlađeg? Gvardiol i Ćaleta-Car su već u rotaciji za prvu postavu, Pongračić je dobio poziv, a ne treba zaboraviti ni Filipa Uremovića koji je već tri sezone standardan u Rubinu. Iako je u reprezentaciji igrao na desnom beku, u klubu je gotovo isključivo stoper.

Nova garda protiv Vide

U zadnjih pet godina Lovren i Vida bili su siguran stoperski par. Njihovo uparivanje imalo je smisla. Hrvatska je većinu kvalifikacijskih utakmica morala probijati zbijeni blok pred suparničkim golom, što je značilo da ostavlja i puno prostora iza leđa svoje zadnje linije. Vida i Lovren su kao stoperski par bili vrlo brzi (posebno u odnosu na prijašnje kombinacije koje su uključivale Ćorluku ili Šimunića) pa su mogli lakše pokriti prostor u tranziciji.

Također, bili su dominantni u skoku i u tom pogledu su odgovarali hrvatskim golmanima koji rijetko odlučuju izaći na visoku loptu. Međutim, bilo je i očitih problema. Onaj najveći bio je u distribuciji lopte.

U tom dijelu se možda najbolje vidi razlika između Vide kao stopera nešto starije generacije i igrača poput Ćaleta-Cara ili Gvardiola. Potonja dvojica tehnički su bolji, češće se uključuju u izgradnju napada, imaju "mekšu" nogu i mogu dijagonalom brzo prebaciti težište igre. Sve su to zahtjevi modernog nogometa u kojem ne postoji igrač koji ne sudjeluje u izgradnji napada. Vida se s vremenom prilagodio, ali taj segment igre mu je i dalje slabiji u odnosu na mlađe kolege.

Zbog toga je Hrvatska imala velikih problema u izgradnji napada. Modrić i Kovačić često su se spuštali u krilo stoperima kako bi uzeli loptu i započeli napad. To je rezultiralo manjim brojem igrača u sredini terena, naročito zonama u kojima se kreću "osmice", a samim time i puno slabijom povezanosti s napadom. Dodatni problem je bio što ni Vida ni Lovren nisu ljevaci, pa na lijevom stoperu nije igrao igrač koji može svojom jačom nogom brže iznijeti loptu ili ju proslijediti na bok.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Konačno, koga će Dalić staviti u obranu, ovisi o njegovoj viziji stila igre ekipe.

Dalić ima opcija. Sve ovisi o njegovoj ideji

Treba napomenuti da hrvatski izbornik u pogledu obrane dosad nije imao sreće. Zbog ozljeda i izostanaka često nije mogao birati idealnu opciju, nego krpati s najboljim od onoga što je dostupno. Međutim, sada je pitanje sastavljanja obrane utrka s vremenom, i to usred kvalifikacija. Ako se Hrvatska na Svjetsko prvenstvo plasira direktno, do prve utakmice prvenstva igrat će samo četiri susreta, od čega dva otpadaju na Cipar i Maltu.

Sve ovisi o tome kako Dalić vidi mogućnosti svoje momčadi u idućih godinu dana. Ako želi ubrzati igru i protok lopte iz prve linije, tada je logičnije da će se odlučiti za nekog iz mlađe konkurencije. Čak i ako se odluči za Ćaleta-Cara ili Gvardiola, pitanje nije riješeno. Gvardiol je brži i može pokriti više prostora, ali isto tako u Leipzigu igra u formaciji s tri stopera koja mu omogućuje agresivnije izlaske na igrača i češći pritisak na loptu. Već je jedno prvenstvo odigrao u sasvim novoj ulozi. Ako je on rješenje na stoperu, priliku na toj poziciji treba dobiti odmah.

Možda je Dalić zadovoljan načinom na koji Hrvatska igra te presude Vidino iskustvo i igra glavom. Konačno, nakon teškog pretprošlog ljeta najveći bećar reprezentacije osvojio je prvenstvo Turske i bio jedan od ključnih igrača Bešiktaša. A možda se i netko od dvojca Pongračić-Uremović iskristalizira kao najbolja dostupna opcija. Do kraja prve polovice iduće sezone puno se toga može promijeniti i na klupskom planu kod hrvatskih braniča, i po pitanju toga gdje će igrati i po pitanju toga koliku će minutažu imati.

Vremena i prilike za probe je sve manje. Već će ovaj ciklus pokazati u kojem smjeru Dalić razmišlja i kakvu ćemo obranu gledati u Kataru.