U OVU sezonu Luka Dončić ušao je kao rani favorit za MVP-ja, pa iako su Dallas Mavericksi gubitkom Jalena Brunsona oslabljeni u odnosu na prošlu sezonu, očekivalo se da će biti siguran putnik u doigravanje, u borbi za prednost domaćeg terena u prvom krugu. Dva tjedna prije kraja sezone Mavsi su zaista izvan zone play-ina, ali s pogrešne strane, na 11. mjestu.

Sam Dončić ima statistički izvrsnu sezonu, zabija više nego ikad (32.9 poena) uz gotovo 50% šuta iz igre, konkretniji je u obrani (1.4 ukradene lopte) i pažljiviji s loptom (3.7 izgubljenih). Ali to se ne odražava na rezultatima, posebno nakon veljače i razmjene za Kyrieja Irvinga, od kada su Mavsi dobili samo osam, a izgubili 13 utakmica.

Unatoč odličnim brojkama, Dončić na terenu djeluje drukčije, igra bez prepoznatljivog osmijeha i radosti, nervozniji je nego ikad i sinoć je došao do već 16. tehničke u sezoni, koja prema NBA pravilima donosi utakmicu suspenzije. U najtežem razdoblju sezone, u samoj završnici borbe za nastavak sezone i nakon 82 uvodne utakmice.

"Frustriran sam zbog puno razloga, ne samo košarkaških"

Loša serija dobila je vrhunac ovog vikenda, kad su Mavsi izgubili dvije utakmice od Charlotte Hornetsa, jedne od najlošijih momčadi lige, koja je odavno okrenuta prema draftu. Nakon prvog od ta dva poraza, u Dallasu, Dončić je na press-konferenciji otvorio dušu:

"Tako sam frustriran. Mislim da vam je to svima jasno kad me vidite na terenu. U zadnje vrijeme osjećam se kao da to nisam ja, nego da samo tamo stojim na terenu, znate? Ranije sam jako uživao i smijao se u igri, ali sam sada tako frustriran zbog puno razloga, ne samo košarkaških", rekao je Dončić.

Kad su ga pitali da pojasni, kratko je odgovorio: "Ne želim pričati o privatnom životu, ali puno toga se događa." 

Dončić privatni život dobro čuva, a od problema takve vrste poznata je samo sudska bitka s vlastitom majkom Mirjam Poterbin oko korištenja trademarka Luka Doncic 7, kojeg se nije željela odreći kad joj je sin postao punoljetan. 

Ali ovakvom izjavom ostavio je puno prostora za naklapanja. A još nismo ni došli do faze da Amerikanci prevedu natpis na njegovoj majici "All I need is suvo meso nad rakija" i zaključe da mu, onako snuždenom, nije ni do košarke ni do čega nego prežderavanja i oblokavanja.

Najlakše je sve svaliti na Irvinga

Za sada je najveći zicer za kuhanje glasina dolazak Kyrieja Irvinga, zloglasnog po otrovnom djelovanju na klubove, zahvaljujući povijesti u Clevelandu, Bostonu i Brooklynu. Tom su se prvoloptaškom tezom vodili na satiričnoj stranici Barstool Sports, na kojoj su to objavili kao šalu, a tabloid TMZ ju je prihvatio, stavio Lukine riječi u drukčiji kontekst i odjedanput cijeli Twitter okrivljava Irvinga za Dončićev gubitak osmijeha.

Osjetio se prozvanim ili ne, Irving je nakon sinoćnjeg poraza objasnio kako je Dončićev istup očito posljedica dugotrajnog susprezanja emocija koje je morao izbaciti iz sebe te naglasio koliko je pogrešna kultura seciranja privatnih života i upiranja prstima.

"Kad to pokaže u javnosti, to su očito emocije koje je dugo susprezao i koje želi skinuti sa sebe. Ponosan sam na njega što je bio tako iskren i otvoren, razgovarali smo o tome kratko i u svlačionici. Uvijek treba paziti na ljudski element. 

Čačkanje po tome što je netko pokazao ljudske emocije, ispitivanje tko je kriv, upiranje prstima, to je aspekt posla u kojem uopće ne uživam. Moramo mu pomoći, podržati ga kako možemo. I ja prolazim kroz neke osobne stvari. Moramo ga zagrliti kao brata, kao ljudsko biće. Pobjede i porazi dođu i odu, samo želim da bude OK i u miru sam sa sobom", rekao je Kyrie.

Ne ulazeći u kalkulacije o privatnim problemima, možda istina zaista leži u dolasku Irvinga, ali ne u samom Irvingu. Njegov dolazak nije nužno direktni razlog Dončićeve apatije, ali je činjenica da je generalni menadžer Nico Harrison tom razmjenom gotovo potpuno promijenio sastav svlačionice u odnosu na prošlu sezonu.

Otišli su svi s kojima je bio blizak

Ne radi se tu samo o odlasku Brunsona, koji je bio svojevrsni smirujući faktor u igri Dallasa, koji je savršeno dobro funkcionirao na parketu s Dončićem i bez njega, igrao s loptom i bez nje. Njega Mavsi nisu adekvatno nadomjestili, Spencer Dinwiddie donekle je popunio njegovu ulogu u petorci, ali klupa je ostala bez takvog profila beka, prijeko potrebnog u Dončićevoj ekipi.

Harrison je pojačanje potražio u Christianu Woodu, krilnom centru u usponu, ali bez obrambenog kredibiliteta, što trener Jason Kidd koristi kao opravdanje zašto mu najvažnija prinova ne počinje i ne završava utakmice. Wood je na kraju sezone slobodan igrač i šanse da ostane su manje od nikakvih.

Što je najgore, Harrison je Rocketsima za Wooda dao paket od pet igrača, među kojima i dobroćudnog srpskog diva Bobana Marjanovića, nedvojbeno najomiljenijeg igrača lige i Lukinog najboljeg prijatelja u svlačionici, ali i izvan nje. Snimke na kojima se njih dvojica šale na treninzima i teroriziraju ostale balkanskom muzikom bile su viralne, ali ove sezone toga više nema.

Osim Marjanovića, nema više ni Igora Kokoškova, srpskog stručnjaka koji je vodio slovensku reprezentaciju s tada 17-godišnjim Dončićem do senzacionalnog zlata na Eurobasketu 2017. On je bio glavni trener Phoenix Sunsa 2019., kad su imali prvi izbor na draftu i snažno lobirao za Dončića, ali oni su se odlučili za centra Deandrea Aytona.

Kokoškov se prošle sezone konačno ujedinio s Dončićem u NBA-u došavši u Dallas za pomoćnog trenera, ali suradnja je potrajala samo godinu dana i on je od ljeta asistent u Brooklyn Netsima.

U razmjeni za Irvinga Mavsi su ostali bez Dinwiddieja, ali i Doriana Finney-Smitha, najboljeg defenzivca u momčadi i još jednog igrača s kojim je Luka bio vrlo blizak, jednog od rijetkih preostalih starosjedilaca koje je zatekao u momčadi po dolasku iz Madrida.

Nema više Bobana, nema više Kokoškova, ni Brunsona, ni Dinwiddieja, ni Finney-Smitha, ali tu je zato Markieff Morris, koji je došao iz Netsa u trejdu s Irvingom, a najpoznatiji je po sukobu s još jednim velikim Dončićevim prijateljem Nikolom Jokićem, kojem se prošle sezone namjerno zabio u rebra, a zatim dobio udarac s leđa i posljedično propustio većinu sezone.

Prilagodba na igru s Irvingom

Kemija u Dallasovoj svlačionici definitivno se promijenila u odnosu na vrijeme kad je Dončić bio sretan i uništavao protivnike s osmijehom na licu. A uz nju, u posljednjih mjesec i pol dana mora se prilagođavati i na parketu zbog dolaska suigrača kakvog nikad prije nije imao.

U tih mjesec i pol dana Irving se bolje prilagodio Dončiću i Mavericksima nego Luka njemu. Uostalom, Irving je i u Netsima prepustio loptu u ruke Jamesu Hardenu, koji je stilom igre u danima Houstona bio vrlo sličan današnjem Dončiću.

S druge strane, Slovenac od dolaska iz Europe, osim donekle u rookie sezoni, nije igrao bez lopte. Dallas ga koristi u heliocentričnom sustavu u kojem se, kako mu ime i kaže, sve vrti oko njega kao oko Sunca. 

Gotovo svaka akcija počinje blokovima suigrača dok Dončić traži slabu točku u obrani. Kad ju pronađe, ili šutira ili kreće u prodor, nakon kojeg napada koš ili nakon navlačenja obrane izbacuje loptu prema otvorenom suigraču na trici. Tek ako taj suigrač nema čist šut, u napad se uključuju i ostali.

Takav način igre traži ogromnu potrošnju od Dončića, zbog čega mora uza se imati još jednog playmakera da ga povremeno rastereti i da kontrolira igru dok je Slovenac na klupi. Ali to povremeno rasterećivanje Luka zapravo koristi za odmaranje tijekom igre jer ne sudjeluje u akcijama postavljanjem blokova ili odvlačenjem obrane, nego najčešće samo čeka sa strane i igrač je manje u napadu.

Za razliku od Brunsona i posebno Dinwiddieja, Irving nije tip kojeg se može konstantno braniti jednim igračem bez pomoći i u teoriji bi trebao biti savršena nadopuna Dončiću, samo kad bi on bio aktivniji bez lopte, umjesto da traži predah od vlastitog stila igre.

Mavsi s Irvingom igraju puno brže nego s Dončićem i to je dodatna prilagodba na koju se Luka mora naučiti kako bi ovaj tandem funkcionirao. Ali do kraja sezone ostalo im je još samo sedam utakmica, a čak i ako uđu u play-in i kroz njega u doigravanje, zasad ne djeluju kao nikakva prijetnja.

Osim Woodu, koji je sigurno budući bivši, ugovor na kraju sezone istječe i Irvingu, a ako se sezona pokaže neuspješnom kako se čini da hoće, neće imati puno razloga da ostane i nastavi pokušavati stvarati kemiju s Dončićem, posebno ako zasad još nema naznaka da ona postoji.

A ako u godinu dana izgube tri tako važna igrača bez ikakve odštete, s vrlo slabom zalihom pickova na draftu, Mavsi još dugo neće biti ozbiljan kandidat za naslov, što ostavlja pitanje kad će Dončić, nakon radosti igranja košarke, ostati i bez volje da igra u Dallasu.