PRIJE euforije oko osvajanja naslova, prije povezivanja s Paulom Pierceom i Kevinom Garnettom u ponovnoj uspostavi slave Boston Celticsa, prije sve radosti i ponosa, Ray Allen je još 2007. godine osjetio nešto drugo. Nešto oštro i bolno. Frustraciju, nelagodu, možda čak i sumnju. Allenu su bile 32 godine, bio je sedmerostruki sudionik All-Star utakmice i već tada jedan od najvećih šutera svih vremena. Bio je stožerni košarkaš Milwaukeeja i Seattlea, vodeći strijelac gotovo svake momčadi za koju je igrao. Kad se Allen našao na terenu, igrao je s dignitetom i vjerodostojnošću vrhunskog košarkaša, za Sports Illustrated piše Howard Beck.

Ipak, trener Bostona Doc Rivers vikao je na Allena, kritizirao ga je zbog toga što je radio ono u čemu je najbolji - šutirao trice. Svakako, bilo je još vremena za napad i skok-šut nije baš bio idealan. Ali bilo je to na treningu i ipak se radilo o Rayu Allenu.

"Doc je vrištao na mene, govoreći mi da uvijek prvo moram pogledati pod koš", prisjeća se Allen. Dakle, uvijek treba prvo potražiti Garnetta.

Ali do transfera u Boston tog ljeta, Allen nikad nije igrao s vrhunskim visokim igračem. Uvijek je imao slobodu da šutira prema vlastitom ritmu. Sada je Rivers zahtijevao da Allen napusti navike koje je stjecao kroz 11 sezona. Zaboravi trice, dodaj pod koš.

"Bilo je to izuzetno frustrirajuće, jer sam morao prilagoditi svoja razmišljanja o napadu", govori Allen.

Zvijezde Celticsa odrekle su se nečeg dragocjenog zbog višeg cilja

Znate već kako ova priča završava - sa šampanjcem i cigarama i Garnettovim uzvikom u Boston Gardenu: "Sve je moguće!". A znate i kako je došlo do toga - tako što su se Allen, Pierce i Garnett odricali nečeg dragocjenog - dodira, šuteva, statistike, kontrole, statusa - kako bi se prometnuli u nešto veće.

Svaki od njih žrtvovao je dio svoje igre, jer su shvatili što mogu postići zajedno. Bila je to teška, ali logična zamjena. Svaki od njih postigao je individualnu slavu - All-Star utakmice i NBA nagrade i maksimalne ugovore - ali nijedan nije osvojio ultimativnu nagradu, niti došao do NBA finala.

U ranim 30-im godinama bili su u pravoj dobi za rekalibraciju, dovoljno stari da osjete svoju sportsku smrtnost, dovoljno mladi da i dalje dominiraju i dovoljno mudri da razumiju vrlinu žrtvovanja.

Nezadovoljna zvijezda Houston Rocketsa napunila je 31 godinu u kolovozu, u rujnu je doživjela još jedan neuspjeh u doigravanju, a u studenome zatražila transfer. Do danas je ostao u Rocketsima (vjerojatno i dalje nezadovoljan), dok klupski dužnosnici pokušavaju postići dobru cijenu na opreznom NBA tržištu.

Harden će otići, ali pitanje je kamo i je li se spreman prilagoditi

Od trenutka kad je Hardenov zahtjev izašao u javnost, opsjednuti smo njegovim potencijalnim destinacijama. Brooklyn? Miami? Philadelphia? Milwaukee? Portland? Ali ključno pitanje nije gdje će Harden završiti, nego što je spreman učiniti kad tamo stigne?

Ako Harden završi u Brooklynu, što je navodno i njegova želja, hoće li odustati od šuteva i kontrole kako bi se uklopio s Kevinom Durantom i Kyriejem Irvingom, dvojicom najdominantnijih strijelaca NBA lige?

Ako to bude Milwaukee, hoće li Harden pristati igrati za dvostrukog MVP-a Giannisa Antetokounmpoa, koji kontrolira svaki aspekt napada Bucksa i prošle sezone je imao stopu korištenja (37,5) veću čak i od Hardenove (36,3)?

Ako dođe u Miami, hoće li se Harden prikloniti disciplini i strukturi Kulture Heata i napadu koji počiva na prekrasnom kretanju lopte?

Ako se odluči na Philadelphiju (a pod pretpostavkom da Ben Simmons ode u Houston), hoće li Harden "hraniti" tamošnjeg spasitelja Joela Embiida u dovoljnoj mjeri da ovaj bude zadovoljan? Ili će ga svesti na igrača koji stoji u bloku?

Osam godina imao je potpunu kontrolu nad klubom

Može li se Harden, jedan od najdominantnijih igrača u NBA povijesti, prilagoditi, kompromitirati i evoluirati? Želi li to uopće?

Kako je nedavno rekao ESPN-ov analitičar Jalen Rose, Hardenova se igra ne može lako povezati sa stilom drugih zvijezda.

Što Harden želi? Nije posve jasno, jer nije javno objasnio svoju želju da napusti Houston. Pretpostavka je da želi osvojiti naslov i da je izgubio vjeru u sposobnost da do toga dođe s Rocketsima. No, je li to zaista njegov cilj? I je li spreman na ikakve ustupke da bi to postigao?

Tijekom više od osam sezona u Houstonu, Harden je uživao apsolutnu kontrolu na terenu. Nije se prilagodio ni Dwightu Howardu, ni svom nekadašnjem partneru Chrisu Paulu, niti svom najboljem prijatelju iz djetinjstva Russellu Westbrooku. Kad su Rocketsi doveli Mikea D'Antonija, koji je slavu stekao napadom s dijeljenjem lopte, što je bila antiteza Hardenovom dominiranju s loptom, trener je bio taj koji se prilagodio, a ne Harden.

Tijekom osam godina, glavni menadžer Rocketsa, Daryl Morey, o svakom je trejdu ili odabiru na draftu odlučivao imajući Hardena na umu, oblikujući ponekad momčad kako bi maksimizirao i zadovoljio svoju najveću zvijezdu. I to je funkcioniralo prilično dobro. Rocketsi su tijekom tih osam godina imali treći najbolji učinak (nakon Golden Statea i San Antonija), svake sezone su ulazili u doigravanje i dvaput se plasirali u finale Zapadne konferencije.

U to vrijeme Harden je osvojio tri titule najboljeg strijelca, MVP naslov, sedam puta je izabran u jednu od najboljih petorki lige... i nije imao nijedan nastup u finalu. Jedan je od najvećih strijelaca svih vremena i još uvijek jedan od igrača kojeg se suparnici najviše pribojavaju. Ali ta veličina ima i neka ograničenja i dvojbe.

Samo je Iverson uz takvu dominaciju s loptom stigao do finala, a nitko nije osvojio naslov

Harden je u posljednjih pet godina bio vodeći u ligi prema stopi korištenja, a njegova dominacija loptom samo se povećavala kad je igrao u paru s drugim All-Star bekom, prvo Paulom (2017.), a onda Westbrookom (2019.). Hardenova stopa korištenja od 2017./2018. do prošle sezone bila je nevjerojatnih 37,7, puna četiri poena veća nego od sljedeće skupine igrača (Antetokounmpo, Westbrook, Luka Dončić i Joel Embiid).

Stopa korištenja je nesavršeno mjerilo dominacije s loptom ili uspjeha. No, treba napomenuti da nijedan NBA igrač nije imao stopu korištenju u ligaškom dijelu sezone veću od 35 i potom osvojio naslov. Samo jedan takav igrač je uopće stigao do finala, a bio je to Allen Iverson u sezoni 2000./2001.

Možda je pretjerano reći da je Hardenova superdominacija sputavala Rocketse. Mogli su osvojiti titulu 2018. da nije bilo Paulove ozljede mišića u konferencijskom finalu. Mogli su osvojiti više titula da nije bilo situacije sa salary-capom koja je Warriorsima omogućila da dovedu Duranta.

Ovi kontraargumenti, međutim, ignoriraju Hardenovu ulogu u neuspjesima Rocketsa u doigravanju. Dominirao bi u napadu, ali često je griješio u ključnim trenucima. Bez obzira radi li se o umoru, predvidljivosti ili obranama koje se fokusiraju na njega, sve ukazuje na isti problem - napad stvoren po mjeri pojedinca ne ostavlja previše prostora za pogreške.

Da bi osvojio naslov, Harden bi se vjerojatno morao malo žrtvovati, a u ligi postoji poprilična skepsa oko toga da je to voljan učiniti.

Žrtvovao se na početku karijere, ali sad je teško napraviti korak unatrag

"Mislim da nije voljan. James je poput Allena Iversona. On želi pobijediti na svoj način i pritom ostvariti povijesne brojke. Nikad ne bih preispitivao njihovu želju za pobjedom, ali svi oni žele pobijediti pod svojim uvjetima", rekao je iskusni košarkaški dužnosnik jedne momčadi iz Istočne konferencije.

Njegov kolega iz Zapadne konferencije bio je na istom tragu: "Teško mi je zamisliti da igra na bilo koji drugi način, iako nisam siguran inzistiraju li na tom stilu Rocketsi ili sam Harden".

Hardenovi zagovornici ističu njegovu nagradu za najboljeg šestog igrača sezone kao dokaz njegove nesebičnosti i prilagodljivosti. Ali to se dogodilo u sezoni 2011./2012. kad je Harden bio 22-godišnja pričuva u momčadi Oklahoma Cityja koju su predvodili Durant i Westbrook. Kad jednom postaneš prva zvijezda momčadi i stalni kandidat za MVP-a, teško je napraviti korak unatrag.

Scott Pera, koji je Hardena trenirao u srednjoj školi i ostao blizak s njim, kaže da zvijezda Rocketsa apsolutno želi osvojiti titulu.

"On želi pobijediti, ljudi mogu govoriti što žele. Ja to znam", kaže Pera koji danas vodi momčad Sveučilišta Rice.

Što je Harden voljan učiniti da bi to postigao? Što je spreman žrtvovati? Koliko šuteva? Koliko kontrole? Je li spreman igrati bez lopte? Na ova pitanja je nešto teže odgovoriti.

"U povijesti lige bilo je vrlo malo igrača koji mogu ono što on može. Dakle, to je zanimljivo pitanje. Ipak, sve se vraća na isto pitanje i vjerujem da mu je pobjeđivanje u središtu fokusa. Ako je to točno, kao što vjerujem da jest, učinit će sve što je potrebno da se to dogodi", objasnio je Pera.

Carmelo se grozio klupe, Kobe je pod stare dane privatizirao Lakerse

Harden nije prva NBA zvijezda koja ima problema sa žrtvovanjem. Iverson se nikad nije sasvim prilagodio ulozi druge zvijezde uz Carmela Anthonyja u Denveru, a njegovo kasnije odbijanje da bude šesti igrač u Detroitu i Memphisu ubrzalo je njegovo vjerojatno prijevremeno umirovljenje u dobi od 34 godine.

Anthony je imao problema u prilagodbi na Westbrooka i Paula Georgea u Oklahoma Cityju, a nakostriješio se i na pomisao da bude pričuva, da bi na kraju prihvatio sekundarnu ulogu u Portlandu. Kobe Bryant dominirao je napadom Lakersa još dugo nakon što su ozbiljne ozljede smanjile njegovu učinkovitost, što je momčadi otežalo privlačenje drugih zvijezda. Ali Bryant je dotada već imao pet prstenova i napravio je kompromise kako bi pobjeđivao sa Shaquilleom O’Nealom i kasnije Pauom Gasolom.

Kad postaneš jedan od najboljih sportaša svijeta, teško je svojevoljno prihvatiti da činiš manje. Ali postoji svijest koju svaka zvijezda mora imati, često se pojavljuje u ranim 30-im godinama, nakon što zadovolji sve svoje pojedinačne ciljeve.

"Postoji točka u kojoj morate biti iskreni prema sebi i zapitati se što je potrebno za prijelaz na sljedeću razinu. Mnogi dečki kažu da će se promijeniti i prilagoditi, ali to je iznimno težak proces i potrebno je mnogo žrtvovanja", rekao je Ray Allen.

Curry i Wade ustupili su uloge prve zvijezde drugima, Celticsi su funkcionirali savršeno

Mnogo je primjera u posljednje vrijeme: Stephen Curry, dvostruki MVP, doveo je Duranta u Warriorse 2016. godine; Dwyane Wade ustupio je vodeću ulogu LeBronu Jamesu u Miamiju 2010.; naravno tu je i harmonijska konvergencija Piercea, Garnetta i Allena u Bostonu 2007. Svi su oni žrtvovali ponešto individualne slave. Svi su osvajali naslove.

U Celticsima je to izgledalo jednostavno, tri zvijezde s različitim vještinama, a svaka je uspjela zablistati bez zasjenjivanja ostalih. Garnett je bio defenzivni genij i strijelac ispod koša koji nije trebao mnogo dodira s loptom; Pierce je bio specijalist za izolaciju, koji je mogao šutirati s bilo kojeg mjesta; Allen je bio dalekometni šuter kojem je trebalo vrlo malo prostora. Ali nikad nije bilo tako jednostavno.

U Seattleu je Allen bio pokretač napada SuperSonicsa, igrajući pick-and-rollove do mile volje. U posljednjoj sezoni u Seattleu imao je 21 šut i 26,4 poena po utakmici, najviše u karijeri. No, u Bostonu su se napadi uglavnom kretali preko Piercea i Rajona Ronda na vanjskim pozicijama ili preko Garnetta pod košem, dok se Allen provlačio kroz blokove, nadajući se otvorenom šutu.

Svi su se odrekli dodira i šuteva

Allen je prve sezone u Bostonu imao prosječno 13,5 šuteva po utakmici. Samo u tri utakmice imao je više od 20 šuteva. U 16 utakmica imao je 10 ili manje šuteva. "Morao sam naučiti biti još učinkovitiji", objasnio je Allen.

Ponekad bi u četvrtoj četvrtini Allen jedva dodirnuo loptu, sve do ključnih trenutaka, kad bi Celticsima zatrebala njegova preciznost u slobodnim bacanjima.

"To me nerviralo, jer nisam imao ritam. Ljutio sam se zato što sam smatrao da od mene očekuju da ih povedem prema pobjedi, a ne dopuštaju mi da se nađem u poziciji da to učinim", prisjeća se Allen.

Ali ipak se prilagodio. Isto kao i Pierce, koji je u sezoni 2007./2008. imao samo 13,7 šuteva po utakmici, a u sezoni prije čak 18,1. Garnett je imao 13,9 šuteva, a u posljednjoj sezoni u Minnesoti 17,6. Bostonova je priča poučna, ali ona ne nudi upute za uporabu. Svaka zvijezda drukčije je stvorena. Harden se ponosi time što je sam probio svoj put.

Harden je napravio potpuni zaokret. Kad dođe u novi klub, dalje sve ovisi o njemu

U jednom intervjuu prošle godine Harden je rekao da želi "više titula" kako bi se mogao uspoređivati s Wadeom ili Bryantom i kako bi ostavio trajno naslijeđe. Inzistirao je da to želi učiniti u Houstonu te da nema interesa priključiti se nekoj drugoj supermomčadi. Četrnaest mjeseci kasnije, Harden je zatražio od Rocketsa da ga trejdaju i to po mogućnosti nekoj momčadi s više zvijezda. U NBA-u se stvari brzo mijenjaju. Možda nije prekasno da James evoluira i na terenu.

"Je li spreman uklopiti se u novu skupinu suigrača i vjerovati da ga oni mogu nositi isto koliko on misli da može nositi njih? Svatko se mora odreći nečega čega se ne želi odreći", kaže Allen.

U drugom kontekstu, možda bi Harden igrao više poput Curryja, mijenjajući uloge vođe i igrača koji će se provlačiti kroz blokove u fluktuirajućem napadu. Možda bi se odrekao nekoliko postotnih poena u stopi korištenja. Možda bi prestao juriti za šuterskim titulama.

"Vjerujem da je sposoban to učiniti. Mora se zapitati što uistinu želi", rekao je Allen.

Gdje će Harden završiti? To ovisi o neopisivoj mješavini tržišnih silnica, moći, strpljenja i pregovaračkih taktika. Hoće li doći i naslov? Taj dio ovisi o Hardenu, zaključuje Sports Illustrated.