DANIJEL SUBAŠIĆ (38) izašao je iz igre u 24. minuti utakmice posljednjeg kola Supersport HNL-a između Hajduka i Šibenika te tako otišao u igračku mirovinu. Odabrao je izaći u 24. minuti kako bi odao počast tragično poginulom prijatelju i bivšem igraču Zadra Hrvoju Čustiću.

Poljubio je stative i zaputio se prema klupi Hajduka. Skinuo je dres, ispod kojeg je majica s likom Hrvoja Čustića, koju je nosio puno puta u karijeri. Suigrači su mu napravili špalir, a s njima se pozdravio uz ovacije s tribina. Prvi put u Hajduk je stigao na posudbu iz Zadra 2008. godine, a kasnije ga je Hajduk otkupio. U siječnju 2012. prešao je u Monaco s kojim je osvojio naslov francuskog prvaka 2017. godine. Također je proglašen najboljim vratarom francuskog prvenstva iste godine.

U Hajduk se vratio u rujnu 2021. godine kao 36-godišnjak. Ukupno je za splitski klub skupio 132 nastupa. S hrvatskom reprezentacijom osvojio je srebro na Svjetskom prvenstvu 2018. godine i bio jedan od ključnih igrača. Na press-konferenciji nakon utakmice osvrnuo se na cijelu karijeru.

Kakvi su dojmovi nakon posljednje utakmice?

Htio bih zahvaliti Hajduku, suigračima jer su, kada sam odlučio da ću završiti karijeru, sve se poklopilo. Momci su uzeli Kup. Zadnja utakmica je ta koja možda nikome ništa ne znači, meni su ove 24 minute značile kao sve one prije. Hvala svima, od predsjednika do svih koji vode računa o nama igračima.

Biste li Vi pucali penal da je bio dosuđen u prve 24 minute?

"Livi je rekao prije utakmice, ako bude nešto, da ću ja pucati. Čekao sam, ne bi bilo jednostavno. U cijeloj karijeri nisam imao ljepše zagrijavanje. Bitno je otići uzdignute glave. Izašao sam na teren sa sinom.

Što Vam je značilo majicu s Hrvojem Čustićem ostaviti ispod Torcide?

Igrali smo u Osijeku na dan kad je Hrvoje preminuo. Netko me pitao imam li duplu majicu. Bila mi je želja da to ostavim na Sjeveru. Znamo da Torcida drži do svakoga, pogotovo do ovih kojih nema.

Kako vidite Hajdukovu golmansku budućnost?

Hajduk je uvijek imao najbolje golmane u državi. Najviše mi je žao što se Kale ozlijedio jer je on bio taj koji je bio srce u svlačionici. Dolaze mladi, na Sentiću vidite da je prvi dio prvenstva branio baš dobro. Dogodi se svakome greška. Treba nekad stati iza svog djeteta.

Što planirate u mirovini?

Odmor, dijete, vrtić, laganica. Igrati padel, tenis, malo uživati. Hvala dragom Bogu jer to mogu. Karijera je bila dobra, nešto se zaradilo, uložilo, nešto se vraća. Kada vidite kakva se sr...a događaju svaki dan, onda treba uživati u svakom trenutku. Dok igraš, svi rade za tebe, ti si Bog, sad je to stalo. Sad treba Suba raditi za druge. Bitno je da, tko je bio sa mnom na početku karijere, i sada je tu.

Kako je sada sjetiti se teških početaka karijere?

Kad se sjetim da sam bio u Zadru suspendiran, trenirao u Bibinjama. Ideš na trening, voziš Punta na plin, šest nikakvih baluna i trenira te Niko Matković koji je trenirao s Bearom. Iza toga Tomislav Rogić, on mi je bio trener u prvoj prvoligaškoj sezoni. U Hajduku Tonći Gabrić koji je top lik, top trener, ali ubija na treningu, to je sramota.

Iza toga sam imao Amitrana u Monacu, on je rekao da me ne želi mijenjati. Nisam nikad bio mrzovoljan na treningu. Govorio mi je što će me čekati kada dođem u Hajduk. Ima na YouTubeu taj teren, bolje su moje masline. Prošao sam sve i svašta. Sve te to ojača, a dragi Bog sve vrati kada si pošten.

Kojeg suigrača iz cijele karijere ćete najviše pamtiti?

Kada sam počeo, bilo je to s Lukom Modrićem, Marijom Grgurevićem. Svatko je imao neke svoje puteve. Taj čovjek iz ničega bude Zlatna lopta. To ima ogromnu težinu. U Monacu Mbappe, želim da jednog dana osvoji Zlatnu loptu da mogu reći da sam igrao s dvije Zlatne lopte.

Po čemu ćete naročito pamtiti karijeru u Hajduku?

Špaco je za mene jedan od najboljih trenera koji me trenirao, najbolji čovjek. Sjećam se utakmice u gostima kod Dinamo Bukurešta. Ne mogu koljeno saviti. Druga utakmica na Poljudu. On me pitao je li boli, on kaže 'brani, ako šta zaj..š, ja sam kriv'. Nisam osvojio ono po što sam došao, osvojit će oni bez mene. Daj Bože da Hajduk bude prvak, kažu da će me zvati, ali ne trebaju, doći ću sam.

Koji Vam je najsretniji trenutak karijere?

Rusija 2018. godine ostaje, to je vrh. Hajduk je emocija, sva tri trofeja s Hajdukom su emocija malo veća. Monaco, igraš tamo, ali to je posao. Ovdje je istinska ljubav.

Planirate li ostati u nogometu?

Želja mi je da jednog dana znanje koje mi je dao pokojni Jakov ja prenosim djeci. Vidjet ćemo.