HNL

Sudac Krečak koji je mahao zaleđe na Kantridi '99.: To bi svatko sudio

Sudac Krečak koji je mahao zaleđe na Kantridi '99.: To bi svatko sudio
Foto: Screenshot HRT

GODINA 1999. bila je važna godina u dugoj koruptivnoj povijesti hrvatskog nogometa, a na današnji dan odigrana je utakmica koja je ostala najveći simbol namještaljki u HNL-u. U četiri dana odigrane su dvije najbezobraznije utakmice HNL-a.

To su bila vremena kada je počela institucionalizirana korupcija u HNS-u, kad je sudio Ivan Katuša, prvi sudac koji je završio u zatvoru zbog primanja mita, koje mu je dao Stjepan Spajić, a koje mu je kasnije i vratio jer Hrvatski dragovoljac nije uspio pobijediti. Pokojni Spajić priznao je da je dao 10.000 tadašnjih maraka, ali ne da sudi za njega, nego da sudi pošteno. Katuša je na putu svoje propasti optužio pokojnog predsjednika Vlatka Markovića jer je svako prvenstvo pod njim bilo režirano.

Prije svega je to ipak bilo vrijeme predsjednika Franje Tuđmana, koji se čudio kako Reno Sinovčić masakrira Cibaliju u finalu Kupa protiv Osijeka i u loži je pitao:

"Zna li on da je ovo gledam?"

Svi su tada znali sve, a Tuđman je naslov slavio s tisuću i pol gledatelja, dok je brojnim tisućama Dinamo ogadio sve do danas. U to vrijeme plaćanje za pošteno suđenje postaje nepisano pravilo HNL-a, u kojem su sudjelovali gotovo svi, a svoj uspon započeli su Željko Širić i Stjepan Djedović te preuzeli paralelnu liniju zapovijedanja hrvatskog nogometa narednog desetljeća. Neki od osuđenika za davanje mita poput Nevena Šprajcera i danas su tu, s iskustvom zatvora i pravomoćnom presudom u HNS natrag ugurani preko funkcije vanjskih suradnika, još jednog fenomena u sustavu hrvatskog nogometa.

Četiri najluđa dana u povijesti HNL-a

Samo četiri dana nakon što je Reno Sinovčić, koji će kasnije definirati pojam vanjskog suradnika, presudio Cibaliji u finalu Kupa protiv Osijeka, Rijeka je pokradena u posljednjem kolu prvenstva. Oštećena, pokradena, kako god hoćete, ali puno toga nije bilo čisto na toj utakmici s Osijekom.

Rijeka je tog 26. svibnja 1999. godine imala sve u svojim rukama. Bod prednosti ispred Dinama, odnosno tadašnje Croatije, i utakmicu na krcatoj Kantridi protiv rezultatski nezainteresiranog Osijeka. U utakmici koja će se zauvijek pamtiti po poništenom Hasančićevom golu za titulu u 88. minuti Osijek je poveo u 42. minuti golom Stanka Bubala, a Rijeka je u 54. izjednačila iz jako, jako sumnjivog penala, koji je realizirao Igor Musa. Ni HRT-ov spiker Štef Balog čitavu minutu nije shvatio da je Šupraha dosudio penal za domaćine nakon što je Ivo Ergović za ruku uhvatio Musu koji je pao kao pokošen.

Dvije minute prije kraja Sztipanovics je ubacio, a loptu je u gol skrenuo Admir Hasančić, za erupciju oduševljenja na prepunoj Kantridi. No slavlje je trajalo samo nekoliko sekundi jer je linijski sudac Zoran Krečak podigao zastavicu i označio zaleđe.

S Krečkom smo o tom legendarnom incidentu pričali još prije 14 godina, u vrijeme dok je izbjegavao svaki kontakt s medijima i dane je provodio izoliran u okolici Šibenika.

"Toliko je toga ispričano o 1999. godini, a malo toga je istina.  Nije istina da su sva prvenstva lažirana od kad je Marković na čelu. Katuša štrapa bez veze, bez ikakve osnove. Svatko bi to sudio. Bijeli dres bio je u kaznenom prostoru, a to je Rijekin dres, iza crvenog igrača Osijeka. Sudio sam što sam vidio", rekao je 2006. godine Krečak za Index.

Poslije ga je tehnologija demantirala. Naknadnom videoanalizom u HRT-ovu studiju 2009. godine utvrđeno je da Hasančić nije bio u zaleđu te da je Krečak pogriješio.

"Nikome ne želim to što sam ja prošao"

"Pokazalo se da sam pogriješio za 20 centimetara, ali vidio sam bijeli dres. I nikome ne želim ovo što sam ja prošao. Nisam ja imao probleme kao sudac, nego kao osoba za kojom su vikali 'lopove'", rekao je kontroverzni sudac.

U razgovoru za Index Krečak je govorio je i o optužbama suca Ivana Katuše, povijesnog prvog zatvorenika za namještanje utakmica u Hrvatskoj, koji je prozivao Savez i suce za namještanje nakon što je zbog toga i sam pao i potonuo u zaborav. Tadašnji šef hrvatskih sudaca Željko Širić, danas na odsluživanju kazne zatvora zbog afere Pošteno suđenje i zapovijedanja linijom korupcije kroz sustav hrvatskog nogometa, 2002. je o slučaju plaćanja Katuši za pošteno suđenje kazao:

"Odluke suda ne komentiram. Nije lijepo čuti, ali što je, tu je. Nisam reagirao niti kad je zatvoren nogometni sudac Miroslav Jedvaj u Španjolskoj."

Međunarodni sudac Jedvaj osuđen je, inače, za šverc drogom, a nakon izlaska iz zatvora 2010. godine otvoreno je progovorio kako je uzimao novac za suđenje i da se u HNL-u nije moglo napredovati "ako nisi bio u tom điru".

Krečak tvrdi da iza svih napada stoji činjenica kako su svi bili nabrijani na Zagreb i Dinamo. To su bile godine neskrivenog režimskog preuzimanja nogometa, a Alojzije Šupraha, koji je bio glavni sudac utakmice u Rijeci kada je Krečak mahao zaleđe, bio je mladi pripadnik tajne službe SZUP. 

"Ja sam otišao u mirovinu zbog limita godina. Nisu me, eto, potjerali kao Katušu i mogu kazati ono što sam davno istaknuo; ništa se od toga ne bi spominjalo da je naslov otišao u ruke Hajduku ili jebenom Proleteru. Ljudi su u to vrijeme bili nabrijani na Zagreb i na Dinamo, kao danas na Beograd. Zagreb je imao trgove, Zagreb je imao prvaka u vaterpolu i košarci, Zagreb je imao sve i bilo je bitno samo da naslov ne ide u Zagreb", kazao je Krečak pa nastavio:

"Da je naslov otišao u Šibenik, ma tko bi pisnuo i riječ... U hrvatskom sportu tada nije bilo novca ni za autobus za otići na utakmicu, a kamoli za toliko plaćanje sudaca. Dobro sam ja upoznat s prilikama u hrvatskom nogometu, nema kod nas novaca ni za čaj. Bilo je samo od 1991. do 1995. godine. Najlakše je reći: 'Krečak je uzeo lovu, njemu je u životu lijepo, fino je sudio i sad uživa.' Kao sudac ja nisam imao probleme, ali kao privatna osoba ja sam izopćen, za mnom su samo vikali 'lopove'."

Dinamovu titulu proslavile 2000 ljudi

Dok je Rijeka gubila titulu na Kantridi, Dinamo je u Maksimiru igrao protiv Varteksa pred manje od 2000 ljudi. Ono malo gledatelja što se skupilo slušalo je prijenos utakmice s Kantride, ali nakon što je Dinamo osvojio naslov, na tribinama se osjećala gorčina. Svi su bili svjesni da se u Rijeci dogodilo nešto čudno, a nekolicina navijača vikala je Zlatku Canjugi u loži da odmah kupi Stanka Bubala, koji je dao gol za Osijek.

To su bile godine početka "odnarođivanja" Dinama od njegovih navijača iako će nešto manje od godinu dana kasnije nakaradno ime Croatia biti ukinuto i klub će se opet zvati Dinamo. Da se Dinamo opet vrati morao je umrijeti predsjednik Franjo Tuđman, koji je od građanskog kluba napravio autokratski. Njegov oblik vladavine nastavio se i nakon njegove smrti, kad je kormilo preuzeo Zdravko Mamić, koji je sa svojim ljudima potpuno privatizirao klub, a 20 godina kasnije to čini i dalje.

U bijegu od pravosuđa koje ga je osudilo da je taj isti klub opljačkao za stotine milijuna kuna. Sa sigurne distance iz Međugorja.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara