VREMEPLOV

Šurjak i Pižon - prijateljstvo veće od rivalstva Hajduka i Crvene zvezde

Šurjak i Pižon - prijateljstvo veće od rivalstva Hajduka i Crvene zvezde
Foto: Yugopapir

SUBOTNJI incident u Splitu, u kojem su huligani na Rivi napali vaterpoliste Crvene zvezde, podsjetio je na to koliki antagonizam vlada između Hajduka i crveno-bijeloga kluba iz Beograda.

Nekoć su Hajduk i Dinamo bili "dva kluba bratska kojima se ponosi čitava Hrvatska", a i jednima i drugima najveći su rivali bili Beograđani - Splićanima Zvezda, a Zagrepčanima Partizan. Danas, kad se već desetljećima ne susreću na terenu, sportsko rivalstvo je donekle zatomljeno, ali navijačko se i dalje prenosi s generacije na generaciju.

Međutim, i među igračima velikih rivala bilo je i velikih prijatelja, koji su svoj odnos gradili kroz reprezentaciju Jugoslavije, a najbolji su primjer Ivica Šurjak i Vladimir Petrović Pižon. Njihovo je prijateljstvo bilo veće od rivalstva njihovih klubova, sve su radili zajedno, jedino nisu mogli zamisliti - da igraju zajedno u jednom od ta dva kluba. Njih dvojica pravi su primjer kako takvi odnosi trebaju izgledati - veliki protivnici na terenu, veliki prijatelji izvan njega.

U suradnji s Yugopapirom donosimo paralelni intervju sa Šurjakom i Petrovićem objavljen u časopisu Tempo u lipnju 1975.

Vladimir Petrović Pižon i Ivica Šurjak najbolji su prijatelji u našoj nogometnoj reprezentaciji: zajedno su u slobodno vrijeme, zajedno odlaze na treninge, zajedno su u hotelskoj sobi, zajedno su za stolom kada se ruča...

U predstojećem derbiju između Crvene zvezde i Hajduka - neće biti zajedno. Tada će biti žestoki suparnici, prvi će željeti da pobijedi Crvena zvezda, drugi Hajduk.

Upoznate li ovu dvojicu mladića, lako ćete uočiti da imaju puno zajedničkog: druželjubivi, tihi, nenametljivi, imaju blagu narav, nikad se u igri ne služe grubošću, omiljeni su i kao mladići i kao sportaši... pa onda nije ni čudo što su - prijatelji. 

A to što pripadaju različitim klubovima, njima kažu, nikada nije omelo prijateljstvo. Ljude združuju i zbližuju iste želje i ista stremljenja, iste patnje i snovi. Iz razgovora s Petrovićem i Šurjakom saznat ćete da je njihovo prijateljstvo rođeno u jednoj pobjedi naše reprezentacije, kad su morali proživjeti skoro iste muke i želje, i na kraju, podijeliti i zajedničku radost...

Kad smo ih potražili u hotelu Jugoslavija, gdje su bili na pripremama reprezentacije, našli smo ih zajedno - u sobi broj 754 - ali smo ih zamolili da se razdvoje - da, dok jedan odgovara na naša pitanja, drugi ne sluša...

Kada je i kako počelo vaše prijateljstvo?

Pižon: Na pripremama reprezentacije za utakmicu protiv Grčke u Ateni (4:2), spavali smo u istoj sobi u hotelu "Lav" u Splitu, u Ateni također. Ni ja ni Šurjak nismo znali hoćemo li igrati. Nadali smo se i hrabrili jedan drugog. I, obojica smo igrali, i naravno, zajedno se radovali našoj pobjedi. Od tada smo nerazdvojni.

Šurjak: (Identičan odgovor).

Koja vam se ljudska vrlina kod vašeg prijatelja najviše sviđa?

Pižon: Mislim da je dovoljan odgovor: Ivica je divan drug. Zna se što se pod tim podrazumijeva.

Šurjak: Pižon je veseljak, uvijek ima "vic". Nikad još nisam primijetio da je neraspoložen. Uz to je dobar čovjek, pravi prijatelj.

Jeste li se ikada naljutili jedan na drugog?

Pižon: Ne.

Šurjak: Ne.

Što bi se moralo dogoditi da se vas dvojica posvađate?

Pižon: Moralo bi se dogoditi nešto... nemoguće. Mi se ne možemo posvađati.

Šurjak: Pižon i ja se nikad nećemo posvađati.

Iako ste prijatelji, vjerujemo da ćete objektivno ocijeniti nogometne vrline i mane svoga prijatelja. Što kod njega najviše cijenite, a što mu, po vašem mišljenju, nedostaje da bi bio još veći nogometaš?

Pižon: Kod Šurjaka cijenim brzinu, upornost, izdržljivost, promjenu pravca dok trči... Da bi bio još veći nogometaš, nedostaje mu širi repertoar driblinga.

Šurjak: Pižon je sjajan dribler, ima odličan pregled igre, profinjeno dodaje loptu, ima dobar udarac... Mislim da je previše mekan u duelima i to mu ie glavna mana.

Kada bi to bilo u vašoj moći, biste li, vi Petroviću - Šurjaka, a vi, Ivice - Pižona, doveli u Crvenu zvezdu, odnosno u Hajduk?

Pižon: Naravno, to bih odmah učinio. Šurjak bi dobro došao Crvenoj zvezdi.

Šurjak: Za Pižona ima mjesta u svakoj ekipi kod nas, pa i u Hajduku.

A što misiite o jednom ovakvom rješenju: da se Crvena zvezda i Hajduk, recimo dogovore, da obojica igrate dvije godine za Beograđane, pa onda za Splićane - biste li na to pristali?

Pižon: Ipak ne bih mogao da igram ni za jedan naš klub osim za Crvenu zvezdu.

Šurjak: Ne mogu zamisliti da bih ostavio Hajdukov dres... Uostalom, Pižon i ja imamo jednu zajedničku momčad - reprezentaciju. Važno je da smo u njoj zajedno.

Imate li neku zajedničku želju?

Pižon: Imamo - da što više budemo zajedno - u dresu reprezentacije.

Šurjak: (Identičan odgovor).

Tko će biti sretniji poslije sljedećeg derbija Crvena zvezda - Hajduk - vi ili vaš prijatelj?

Pižon: Igra se na našoj "Marakani", i zna se - ja ću biti sretniji. Ivica će morati pričekati priliku za radost u Splitu.

Šurjak: Mi smo gosti, ali mi želimo biti prvaci, a to znači da moramo pobijediti Crvenu zvezdu. Pižon će morati tugovati.

Napisao: Stefan Grubač (Tempo, 1975.)

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara