HRVATSKA je izgubila 4:1 i takav rezultat nikad nije ugodan. Ne postoji poraz s četiri primljena gola koji treba slaviti, niti je poanta tražiti moralnu pobjedu ondje gdje je nije bilo. Španjolska je od prve do zadnje minute pokazala da je u svakom tehničko-taktičkom segmentu igre galaksija iznad Hrvatske.

Ali jednako bi pogrešno bilo iz ove utakmice izvući zaključak da se Hrvatskoj dogodila katastrofa. Nije. Dogodio joj se aktualni svjetski i europski prvak, reprezentacija koja je u Sevillu stigla s nizom od 39 utakmica bez poraza. Pobjedom protiv Hrvatske taj je niz povećan na 40. To više nije dobra forma. To je cijela nogometna era.

Galerija

Španjolska je trenutačno svijet za sebe. Može joj se dogoditi loših deset minuta, može primiti gol, može joj protivnik nešto zakomplicirati, ali igra brže, tehnički čišće i s više automatizama od gotovo svih ostalih reprezentacija. Hrvatska se u takvoj utakmici može nadati savršenom danu i španjolskom nešto slabijem. U Sevilli nije dobila ni jedno ni drugo.

Kultura igre protiv improvizacije

Svi problemi na terenu mogu se svesti pod jedan zajednički nazivnik. Kultura igre, uz veliku dozu talenta, pobijedila je improvizaciju. Španjolska je igrala svoju poznatu igru, onu koju ne mora posebno izmišljati od utakmice do utakmice.

Njezini igrači godinama prolaze kroz slične nogometne škole, usvajaju gotovo iste principe pozicijske igre, traže slična rješenja pod pritiskom i prepoznaju situacije bez puno razmišljanja. Mnogi od njih zajedno su prošli mlađe reprezentativne selekcije, poznaju obrasce i mogu pojedine akcije odigrati gotovo napamet.

Nasuprot tome stajala je Hrvatska čiji je najveći forte oduvijek bila individualna kvaliteta, improvizacija i sposobnost vrhunskih igrača da iz neuredne situacije naprave nešto veliko. To je često donosilo povijesne rezultate, ali ne može uvijek biti dovoljan odgovor na momčad koja igra automatizirano i u visokom ritmu.

Posebno ne kada Hrvatska izađe u sastavu koji dotad nikada nije igrao zajedno i u kojem nekoliko igrača prvi put dobiva ozbiljnu ulogu na toj razini.

Bilić je upravo ovo najavio

Upravo zato treba razumjeti i zašto je Slaven Bilić protiv najbolje reprezentacije svijeta napravio toliko promjena. Hrvatska nije u Sevilli izvela svojih nominalno najboljih 11, niti je pokušala odigrati utakmicu kao da se radi o nokaut-fazi velikog natjecanja.

Bilić je u početnu postavu ubacio Ivana Smolčića, Josipa Mišića i Diona Drenu Belju, igrače koji do ovog okupljanja nisu imali ozbiljnu ulogu u reprezentaciji, a odmorio je neke od standardnih prvotimaca.

To nije bilo odustajanje od utakmice, nego pokušaj da se u najtežem mogućem okruženju dobije odgovor na nekoliko važnih pitanja. Može li Smolčić odgovoriti na ovoj razini? Može li Mišić Hrvatskoj dati ono što joj godinama nedostaje na poziciji zadnjeg veznog? Može li Beljo svoju klupsku formu prenijeti protiv obrane svjetskog prvaka? 

Sve je to u skladu s onime što je govorio otkad je ponovno preuzeo reprezentaciju. Još na prvom okupljanju najavio je da želi proširiti bazu igrača, razgovarati sa svima i dati priliku onima koji je dosad nisu imali. "Ovo je moje prvo okupljanje, svi će dobiti priliku, želim sa svima popričati", rekao je tada.

Dan prije utakmice sa Španjolskom još je jasnije objasnio kako gleda na ovo izdanje Lige nacija. "Ligu nacija smo rekli da ćemo koristiti za pokušaj ostvarivanja što boljeg rezultata, ali i kao pretkvalifikacije za Euro."

To je najvažnija rečenica za razumijevanje ove utakmice. Hrvatska želi rezultat, ali istodobno mora pronaći momčad koja će biti spremna za ono što slijedi. Bilić je reprezentaciju preuzeo prije dva mjeseca. Iza njega su dvije utakmice. Obje su bile u gostima, jedna protiv Češke, a druga protiv najbolje reprezentacije na svijetu.

Suditi mu nakon toga bilo bi besmisleno.

Hrvatska svoju šansu mora tražiti drugdje

Od novog izbornika ne može se istodobno tražiti da pomladi momčad, uvede nova imena, promijeni neke navike i pronađe drugačija rješenja, a onda ga napasti čim eksperiment ne uspije protiv Španjolske. Ako će Smolčić, Mišić, Beljo i ostali dobivati prilike, morat će ih dobivati i u utakmicama u kojima postoji realna mogućnost da stvari krenu loše. Jedini način da se sazna može li netko igrati na ovoj razini jest da ga se na nju stavi.

To ne znači da poraz 4:1 treba relativizirati. Hrvatska je imala ozbiljnih problema, posebno u obrani prostora između linija, izlasku pod pritiskom i brzini reakcije nakon izgubljene lopte. Španjolska ih je kaznila gotovo svaki put kada bi se otvorila mogućnost.

Ali taj poraz nije presuda ovoj reprezentaciji. Hrvatska svoju realnu bitku u ovoj skupini ne vodi protiv Španjolske. Svjetski prvaci su momčad kojoj se bodovi uzimaju kao bonus. Puno su važnije utakmice protiv Češke, a zatim i dvoboji s Engleskom, protiv koje će se puno jasnije vidjeti gdje Hrvatska trenutačno stoji u europskoj hijerarhiji.

Prva od tih utakmica već je dobivena. Hrvatska je u Pragu uzela tri boda protiv izravnog konkurenta i time napravila ono što je morala. Sevilla je trebala pokazati koliko je Hrvatska daleko od najboljih, ali i dati Biliću priliku da vidi neke igrače koje tek uvodi u sustav.

Dobio je vrlo jasan odgovor na prvo pitanje. Daleko je. Ali to smo znali i prije utakmice. Ako će postojati trenutak za ozbiljnu zabrinutost, doći će tek ako se isti problemi budu ponavljali i u utakmicama u kojima Hrvatska mora biti konkurentna. Poraz 4:1 kod svjetskog prvaka u drugoj utakmici novog izbornika nije taj trenutak.

Nije lijepo, nije bilo dobro, ali nije ni katastrofa. Sve je u redu.