Švedska: Spoj nespojivog

Švedska: Spoj nespojivog
Foto: EPA

U SERIJI tekstova Hrvoja Petrovića, autora stranice Imaginary Football History (ifh.world), predstavljamo sudionike Svjetskog prvenstva 2018. povijesnim pričama o temeljnim nacionalnim simbolima reprezentacija - dresu, grbu i himni. Tekst koji slijedi nije samo priča o njihovoj simbolici, već, stavljajući ih u kontekst vremena u kojem su nastali, nudi sažeti prikaz povijesti svake nacije i nacionalne države kao konstrukcija modernog doba.

Ako se Dancima Bog obratio u 13. st. onda se nama u 12. st.

Križ iz grba švedske reprezentacije jasno simbolizira kršćanstvo koje su švedski vladari primili još u 11. st. Današnje područje Švedske je prije 12. st. bilo sačinjeno od velikog broja nezavisnih plemena. S vremenom će se na njih sve, osobito od strane vanjskih promatrača, prenijeti ime ''Šveđani'', što je bilo izvedeno od dominirajućeg plemena Sveara koje je još u 9. st. utemeljilo malo kraljevstvo s jezgrom u Uppsali.

Sveari i ostala skandinavska vladajuća elita su počeli prihvaćati kršćanstvo još krajem 10. st. Osim što je pokrštavanje bilo politički čin "priklanjanja" ostatku "civiliziranoga svijeta", ono je garantiralo opstanak u doba kada su poganski narodi mogli birati između uništenja ili pokrštenja, ali i blagoslov pape u teritorijalnim osvajanjima ako bi to činili pod izlikom širenja kršćanstva. Naravno, za razliku od elita, pokrštavanje širih slojeva stanovništva nije bilo pitanje trenutka, već višestoljetni proces budući da su se mnogi držali starih, poganskih običaja i vjerovanja. Hram u Uppsali, u provinciji Svealand, poslužio je kao uporište poganskog otpora i tek nakon što je srušen krajem 11. st., Švedska je mogla biti uspješno kristijanizirana. Mnogi su ipak odbili napustiti stara vjerovanja tako da su se građanski ratovi nastavili.

Tijekom 11. st. područje današnje Švedske je bilo labav savez različitih provincija. Lokalni poglavari su se s vremena na vrijeme proglašavali vladarima cijele Švedske iako su u stvarnosti imali vlast samo nad svojom provincijom. Do ujedinjenja dviju najjačih provincija – Svealanda i Gotalanda – dolazi tek u 12. st. Najstariji dokument koji Švedsku oslovljava kao ujedinjeno i nezavisno kraljevstvo potječe iz 1164., to je papinski dekret o uspostavljanju nadbiskupije u Uppsali. Crkva je ujedno davala i odobrenja za križarske ratove u Finskoj i na istočnobaltičkoj obali, čime dolazi do već provjerene taktike u srednjovjekovnoj kršćanskoj povijesti: osvajanja novog teritorija pod krinkom širenja kršćanstva. I obratno, širenja kršćanstva uz pomoć pokoravanja vojnom silom.

Neuspješni eksperiment skandinavskog ujedinjenja

Žuta i plava boja koje dominiraju opremom reprezentacije Švedske, izvedene su iz državnog grba i zastave – žutog križa na plavom polju. Nema pouzdanih podataka zašto su upravo te dvije boje odabrane za spomenute simbole, ali je jasno da su one sastavni element znakovlja švedskih kraljeva još od srednjeg vijeka. Primjerice, vidljive su na grbovima vladara iz dinastije Folkung tijekom 13. i 14. st., čijim je dolaskom na vlast završilo vrijeme neprestanih građanskih ratova u Švedskoj.

Ubrzo nakon njihova silaska s političke pozornice, Švedska ulazi u tzv. Kalmarsku uniju, odnosno personalnu uniju s Danskom i Norveškom. Glavni razlog stvaranja Unije bila je želja skandinavske aristokracije za sprječavanjem širenja utjecaja Hanse po Baltiku. Švedska i Danska su ujedno bile povezane i vjerom, jezikom, društvenim strukturama, ali i određenom sviješću o savezu i jedinstvu sjevera. Međutim, to ubrzo postaje instrument danske prevage i održava se, unatoč sukobima i ponekim prekidima, sve do 1523. i švedskog ustanka. Glavni razlozi neuspjeha i raspada leže i u trajnoj borbi između monarha s jedne strane, koji je želio snažnu ujedinjenu državu, te švedskog i danskog plemstva s druge strane, koji su se protivili takvoj politici. Također, Šveđani nisu bili zadovoljni neprestanim danskim ratovima u Schleswigu, Holsteinu, Mecklenburgu i Pomeraniji, što je ometalo švedski izvoz u kontinentalnu Europu. Raspad je ostavio Švedsku u opasnoj geografskoj poziciji. Tri danske provincije nalazile su se sjeverno od Sunda, a uski dio između pokrajine Halland i norveške pokrajine Bohuslan je bio jedini švedski izlaz na Sjeverno more. Tek je široko ušće Gote predstavljalo vrata Švedske prema zapadu.

Gustav Osloboditelj

Žuti križ na plavom polju koji se nalazi na grbu reprezentacije istovjetan je današnjoj nacionalnoj zastavi. Njen, pak, najstariji prikaz seže iz razdoblja kralja Gustava I. Vase (vl. 1523.-1560.) kada su je švedski vojnici koristili kao barjak tijekom bitaka. Pretpostavka je da je nastanak inspiriran tadašnjim državnim grbom u kojem zlatni križ dijeli grb na četiri manja grba, tj. dva sa zlatnim lavom na valovitoj plavo-bijeloj podlozi i dva s tri zlatne krune na plavoj podlozi. Moguće da je oblik zastave bio inspiriran zastavom susjedne Danske s kojom je bila u stalnom sukobu. Upravo je u 16. st. zabilježena i legenda, slična danskoj, koja kaže da se zlatni križ ukazao švedskom kralju na nebu tijekom njegovih križarskih pohoda na sjeveru Europe u 12. st. – dakle, stoljeće prije ''danskog ukazanja''. 

Gustav I. je podigao ustanak koji je završio oslobođenjem Švedske od danske vlasti (1523.). Jedan od njegovih najvećih uspjeha u unutarnjoj politici bio je uvođenje luteranstva u zemlju 1530-ih. Kao i u slučaju Danske, reformacija je služila kako bi monarhija ojačala i obogatila se konfiskacijom posjeda Katoličke crkve. Ubrzo je Luteranska crkva postala državna. Uspostavljanje novog religijskog poretka odvijalo se istovremeno s reorganizacijom vlasti koja je tada postala visoko centralizirana. Uzevši sve to u obzir, ne čudi što ga švedski povjesničari žele predstaviti kao osnivača švedske moderne nacije. Iako je malo vjerojatno da je među nepismenim seljacima s područja Švedske već u 16. st. (odnosno prije 19. st.) postojala švedska nacionalna svijest.

Sjever pamti

Glavna karakteristika Švedske u ranoj fazi vladavine dinastije Vasa (r. 1523.–1654.) je bila snažna monarhija sa seoskom i nazadnom ekonomijom. Njena najveća slabost je ležala u pobunama visokog plemstva i stalnoj želji za osvetom Danskoj. Razdoblje između 1560. i 1720. bilo je prožeto pojačanim sukobima Švedske i Danske oko uloge vodeće sile na Baltiku, a obilježit će ga čak šest višegodišnjih međusobnih ratova.  

Upravo su tijekom tih ratova sredinom 17. st. Šveđani preoteli Dancima regiju Skaniju na jugu skandinavskog poluotoka. Ipak, ona će idućih stoljeća unatoč ''pošveđivanju'' zadržati snažan regionalni identitet, posebice što se tiče jezika i kulture. 

Istovremeno, s obzirom na to da su i Švedska i Danska pristale uz luteranstvo, prva će polovica 17. st. proći u njihovoj angažiranosti u Tridesetogodišnjem ratu, što će za posljedice, između ostalog, imati izrastanje Švedske u veliku europsku silu. I dok je pokušaj danskog kralja da stane na čelo protestantskih zemalja završio neuspjehom, što je ujedno bilo pogubno i za kraljeve ambicije i Dansku, Švedska je pod Gustavom II. Adolfom (vl. 1611.-1632.) , uz već ranije osvojene strateške točke na Baltiku do 1648. pod svoju vlast stavila dio Pomeranije i Bremen. Nekoliko godina kasnije Švedska se još jednom proširila na račun Danske (Prvi sjeverni rat, 1654.-1660.), s trajnim zauzimanjem Skane, Hallanda i Blekinge.  

Iskoristivši poljsko-ruski rat (1655.), švedski kralj je zauzeo velik dio poljskog teritorija. Ipak, dojam veličine i sjaja djelomično je ovisio i o slabostima velikih rivala. Već do kraja stoljeća njena snaga će polako padati zbog neprekidnih ratova protiv Danske, Rusije, Nizozemske i Brandenburga, što će uzrokovati porast državnog duga i tešku financijsku situaciju, ali i zbog dugotrajne oružane borbe švedskog seljaštva protiv velikaša, koji su prigrabili gotovo dvije trećine obradive zemlje i šuma. 

Vješti ratnik i koristan član društva. I visok, plav, zgodan

Švedska je ipak uspjela završiti Napoleonski rat na pravoj strani pa je kao naknadu za gubitke (njemački posjedi, Finska) dobila danska prava u Norveškoj (1814.), za čiju neovisnost velike sile tada nisu imale sluha. Norveška u uniji sa Švedskom nije imala nezavisne diplomatske odnose, ali je zadržala svoj ustav, parlament i vladu. Početkom 19. st. norveška i švedska kultura su bile u osnovi slične: u obje zemlje ćete naći tradicionalno seosko društvo i istu luteransku religiju, a i urbani dijelovi su imali sličniji jezik u usporedbi s ruralnim područjima svojih nacija.  

Pjesma "Sång till Norden" ("Pjesma Sjeveru''), što će u budućnosti u nešto izmijenjenom obliku postati švedska himna "Du gamla, du fria" (Ti stari, ti slobodni), napisana je sredinom 19. st. Međutim, u njenim originalnim stihovima nije bilo švedskog patriotskog osjećaja, već veličanje Sjevera općenito, što je bilo u duhu tada popularnog skandinavizma, odnosno veličanja zajedničkog kulturnog nasljeđa. 

Rani švedski nacionalni identitet se konstruirao putem srednjovjekovnih kronika, razgraničavanjem od Danske te pomoću mitologije i vikinških saga koje su tobože utvrđivale genezu Švedske i Šveđana. Velike količine literature o Vikinzima su se pisale romantičarskim stilom opisujući ih kao herojske i plemenite ljude. Nudile su se slike Vikinga kao ''netaknutih'' germanskih plemena koja nisu miješala ni kulturno ni rasno u kontaktima s negermanskim plemenima i kulturama poput judeo-kršćanske. S druge strane, glorificiranje vikinške prošlosti s istovremenim prihvaćanjem nacionalne zastave koja sadrži simbol (križ) - pod kojim se istrijebila ''vikinška'' poganska kultura - u potpunosti je paradoksalan.

Švedska idealna muževnost se vezala za jednostavan život u prirodi, ispunjen nacionalnom snagom i strašću. Seljaci su bili najreprezentativniji primjerak ''istinskog Šveđanina''. U vezi s tim, zamislili su idealnog čovjeka koji mora biti i vrsni vojnik i koristan član društva. S jedne strane, mora se, sa svojim izvornim i nepromijenjenim navikama, odlikovati surovom snagom i divljaštvom Vikinga, a s druge, mora imati neprestanu samokontrolu jednog uzornog građanina i gospodina koji se odlikuju suzdržanošću, smirenošću i osjećaju dužnosti. 

Švedsko-norveška unija je bila popularnija u Švedskoj nego u Norveškoj u trenucima kada se raspala 1905. godine. U Švedskoj je postojao trend nacionalizacije narodne kulture. Tako je i riječ ''sjever'' u sve popularnijoj pjesmi "Sång till Norden" interpretirana kao sinonim za Švedsku. Nakon što se pjesma, pak, počela smatrati neslužbenom švedskom nacionalnom himnom, mnogi su pjesnici ubacivali nove stihove želeći joj dati snažniji ''švedski osjećaj''. Istovremeno s raspadom Unije, i današnja zastava je prihvaćena kao službena nacionalna (1906.). 

Zastava koja miruje

O statusu pjesme "Sång till Norden" raspravljalo se još 30-ih godina 20. st. kada ju je švedska radijska postaja od 1938. počela puštati svake večeri na kraju radnog vremena pa je tada postala de facto nacionalna himna.

Za Švedsku u 20. st., unatoč imperijalnoj prošlosti, može se tvrditi kako prevladava ''hladni'' ili ''banalni'' (ne bezopasni, ni bezazleni) nacionalizam koji na mnogo sitnih načina građanstvo iz dana u dan podsjeća na njihovo nacionalno mjesto u svijetu nacija. Za njega se koristi metafora nacionalne zastave koja miruje. Ona djeluje kao usvojena navika i zaboravljeni podsjetnik na pripadnost naciji. Pripadnost naciji je zdravorazumski prihvaćena, no u svakodnevnim je praksama (npr. prolazak kraj nacionalne zastave na benzinskoj pumpi, javnoj zgradi, novčanici i sl.) neprimijećena. Sigurna u vlastiti kontinuitet, Švedska ne mora sebe i druge stalno podsjećati da postoji kao priznata država. Nasuprot njoj stoji ''vrući'' oblik nacionalizma sa zastavama kojima se maše, svojstven primjerice političkoj desnici. On je u Švedskoj rjeđi, što ne znači da ne postoji, a razlog tome možda leži i u činjenici kako Švedska nije u moderno doba imala nekakav rat za neovisnost.

Ipak, i švedski je nacionalni identitet, kao i svi drugi, kontradiktoran i neodređen. Primjerice, dugo je sadržavao i građanske elemente koji naglašavaju demokraciju i etničke elemente koji naglašavaju homogenost. Postoje, međutim, zajedničke teme što se provlače kroz radove o švedskom nacionalnom identitetu: ljubav prema prirodi, romantizacija slobodnog seljaka koji vjeruje u društvenu jednakost, velika pozornost koja se pridaje individualizmu te, od sredine 20. st., tolerancija i internacionalni kozmopolitizam koji Švedsku postavlja ''iznad nacionalizma''. Švedska sebe smatra državom ''stare Europe'', međutim, nije imala nacionalni dan ili dan neovisnosti veći dio svoje povijesti, a mogući razlog tome leži u činjenici kako ne postoji točno određeni trenutak rođenja švedske nacije ili države.

O AUTORU: 

Hrvoje Petrović, Osječanin s diplomom povijesti i pedagogije. Odgajatelj u SOS Zajednici mladih Osijek i autor povijesno-nogometne web stranice Imaginary Football History.
Fan He-Mana, kluba gdje igra LeBron i Letećeg odreda. 

Literatura

Majkl Biling, Banalni nacionalizam, Beograd: XX. vek.

Mike Crang, ‘’Nation, region and homeland: history and tradition in Dalarna, Sweden''. Ecumene Vol. 6, No. 4 (October 1999), pp. 447-470

Thomas H. ERIKSEN, Etnicitet i nacionalizam, Beograd, 2004.

Thomas Hylland Eriksen, Richard Jenkins. ''Flag, Nation and Symbolism in Europe and America''.  London: Routledge, 2007 (pp 1-13).

Felipe FERNANDEZ-ARMESTO, Narodi Europe, Zagreb, 1997., 297

Grupa autora, Povijest: Doba apsolutizma (17. stoljeće), knjiga X., Zagreb 2008.

Bertil HAGGMAN, Scania, Scanians and Scanialand – ethnic problems and regionalisations in nothern Europe, Migracijske i etničke teme, 4/1998, br.1-2, str 79 (inače 79-97)

Pal KOLSTO, ''Procjena ulog ehistorijskih mitova u modernim društvima'', Historijski mitovi na Balkanu (ur. Husnija Kamberović ), 2003, Sarajevo,

Jens Ljunggren (1996) Nation‐building, primitivism and manliness: The issue of gymnastics in Sweden around 1800, Scandinavian Journal of History, 21:2, 101-120,

CARLY ELIZABETH SCHALL. ''Multicultural iteration: Swedish National Day as multiculturalism-in-practice''. Nations and Nationalism 20 (2), 2014, 355–375.

Deniver Vukelić, ''Pretkršćanski prežici u hrvatskim narodnim tradicijama'',

(http://www.matica.hr/hr/360/PRETKR%C5%A0%C4%86ANSKI%20PRE%C5%BDICI%20U%20HRVATSKIM%20NARODNIM%20TRADICIJAMA%20/)

''Du gamla, du fria'', https://en.wikipedia.org/wiki/Du_gamla,_du_fria

Geatish Society'', https://en.wikipedia.org/wiki/Geatish_Society

'Denmark'', http://denmark.dk/en/~/media/Denmark/Documents/Society/History-2003-en.jpg

''Flag of Sweden'', https://www.britannica.com/topic/flag-of-Sweden

''History of Denamrk'', https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_Denmark#Christianity.2C_expansion_and_the_establishment_of_the_Kingdom_of_Denmark

''Kalmar Union'', https://en.wikipedia.org/wiki/Kalmar_Union

''Kako su potomci fanatičnih ratnika postali vjerski ravnodušni realisti'', http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/345862/Kako-su-potomci-fanaticnih-ratnika-postali-vjerski-ravnodusni-realisti.html

''Sweden: Viking age'', https://www.britannica.com/place/Sweden/The-Viking-Age;

''Sweden'', http://www.crwflags.com/fotw/flags/se.html;

''Švedska'', http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60070

''Three Crowns'', https://en.wikipedia.org/wiki/Three_Crowns;

''The early Vasa kings'', https://www.britannica.com/place/Sweden/The-early-Vasa-kings-1523-1611

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara