Real je otpisao uglednog trenera samo sedam mjeseci nakon što je ustoličen, iako je Benitez, kako bi ostvario dječački san vođenja kluba u kojem je ponikao, radio sve što je gazda tražio.

 

Jer Realovi treneri padaju i nastaju kao kolateralne žrtve borbe za prevlast između predsjednika Pereza s jedne, te Ronalda i jataka s druge strane, a isti su uzroci za posljedicu imali i aktualnu promjenu na klupi.

 

 

Benitezov je problem što se pazeći da svira kako Perez dirigira, zakačio sa svim zvijezdama osim Balea i Modrića i to mu je presudilo. Viđali smo i na ovim meridijanima kako izgleda kada igrački superstarovi trenere izblijedjele karizme i nedovoljnog autoriteta ili znanja ne slušaju i poštuju, nego se s njim sprdaju, a isto se dogodilo i Benitezu u kabini punoj ego-tripova na čelu s najvećim ego-manijakom.

 

Upravo je tihi rat koji je između Beniteza i Cristiana Ronalda tinjao od ljeta, eksplodirao u lice treneru, koji, bilo je to očito već mjesecima i ako niste "stručnjak za neverbalnu komunikaciju", ne uživa baš nikakav respekt bahatih superstarova koje je navodno vodio. Benitez je od ustoličenja na trenersku klupu bio u nemilosti onog koji sjedi na Realovom prijestolju i njegove dvorske svite i cijelo vrijeme je bio hodajući mrtvac, samo čekajući sljedeći remi ili poraz kako bi bio smijenjen.

 

 

Naravno, za razliku od Ancelottija, koji je puno vještiji u "man managementu", odnosno titranju ega igračkih svemoćnika perom, Benitezu obzor socijalne i profesionalne inteligencije zamračuje to što je sitničavi štreber opsjednut minucioznim taktičkim detaljima koje u apsolutno svakom trenutku želi elaborirati svojim igračima. 

 

Koliko njegove opsesivno-kompulzivne tirade imaju smisla realovcima koji slave upravo postignuti osmi gol protiv devet igrača Rayo Vallecana, jasno je i da im u tim trenucima ne gledate face i kolutanje očima. 

 

 

Perez je zato brzo upisao još jednu decimu otkako je predsjednik, ali tako je to kada luksuzne igračke preuzmu vlast od onog koji ih je najskuplje platio. Nismo u jutrošnjem tekstu bez veze za način slaganja Realove momčadi upotrijebili riječ "sakupljanje", jer Perez ju je koncipirao jednako kao i u prethodnoj, Galactico fazi, tako da ju je napučio najboljim i najskuplje plaćenim zvijezdama, nakon čega najzahtjevniji trenerski posao neusporedivo više veze ima s diplomacijom i psihologijom, nego nogometom.

 

 

Naravno, trenerov (pa tako i ranije Benitezov, a sada Zidaneov) manevarski prostor u takvim okolnostima bitno je sužen, odnosno sveden na već spomenuto paženje da se ne zamjeri stvarnim vladarima svlačionice i kluba. Zbog Benitezove ranije opisane naravi, on dakako nije sposoban uspješno balansirati između gazde Pereza i gazde Ronalda. Sve je bacio na kartu slijepe poslušnosti predsjedniku i pogriješio, kao što je zaboravio da se u Realu igrači ne prilagođavaju treneru i njegovoj taktici, nego obrnuto. Ronaldo, James, Isco i ostali na to su ga podsjetili.

 

 

Samo godinu dana ranije, gotovo identična Realova momčad za omiljenog Ancelottija je igrala visokim tempom, ofenzivno i atraktivno te nakon europskog, osvojila i svjetski naslov i vodila u Primeri, da bi pala tek u drugom dijelu nakon ozljeda ključnih Modrića i Jamesa.

 

Benitezov Real s istim i igračima igrao je debelo ispod te razine; od ljeta do danas jedini velikan kojeg je pobijedio u Primeri i Ligi prvaka je Athletic Bilbao, dok ga je Barcelona zgazila, momčad mu ima snage tek za jedno poluvrijeme, a slijedom očitog - kako ga igrači ne slušaju na terenu, dolazi do posljedičnog - njihovog igranja privatnih utakmica. Kada sve ovo uzmemo u obzir, četiri (pet) bodova zaostatka za vrhom Primere još je dobar Realov skor pod "pokojnikom".

 

 

Živ je zato Kralj Zizou ili "Realov Goran Vučević", trofejni igrač koji se po završetku karijere, u posljednjih šest godina izredao na gotovo svim funkcijama u klubu. Perez ga je na početku proglasio "posebnim savjetnikom", pa je u drugom dijelu turbulentnog Mourinhovog trenerskog staža bio sportski direktor, pretprošle sezone postao je pomoćnik trenera Ancelottija, a zadnjih godinu i pol vodio je Castillu, Realovu B momčad i to mu je jedino samostalno trenersko iskustvo, pa je u tom smislu i "Realov Niko Kovač". 

 

 

Ali, kao što znamo, Realu su kod trenera jednako važne osobnost, verbalne i diplomatske vještine. Zidane je bio neupitni igrački velemajstor, jedan od najvećih i iz toga crpi autoritet, ali on nije govornik, rođeni vođa ili karizmatik. Tiha voda brege dere, bio je njegov kredo. Vrhunski je i diskretno, bez guranja odrađivao svoje, ali uz također indikativne proplamsaje ludila, što ga čini zanimljivom osobnošću, ali ne onom koja je potrebna Realu. 

 

 

Zidane nije čovjek od velikih riječi, točnije kako svjedoče njegovi igrači iz Realovih rezervi, često uopće ne govori, a to je osobina koja nije na cijeni u Realu, gdje se traži komunikacija s javnošću, ali i u zakulisnim igrama i spletkama na dvoru ili barem šutnja kada je to potrebno. Ancelotti je to znao, ali Zidane bi kod prvog razmaženog ispada ovovjekih Galacticosa lako mogao ponoviti "fintu" koju je prodao Materazziju. Novinare i medijske nastupe prezire, što je za Planet Real nezamislivo. Kada znamo sve ovo, nije čudno što je sve donedavno isticao kako ga trenerski poziv ne zanima.

 

 

Naravno, vojnik kluba ne odbija poziv, a u Realu je na snazi opća mobilizacija. Ali, vrhovnik zapovjednik Perez se uzurpirajući svu vlast potpuno pogubio. Na travnatom bojištu bitke dobiva pješaštvo, ali u ovoj vojsci sami su generali, koji su sažvakali i ispljunuli tolike prije najnovijeg izaslanika glavnog stožera - mirnog i tihog, ali ludog kaplara koji od diplomatskih vještina zna tek za glavom u glavu.