HRVATSKA je pobijedila Škotsku 3:1 i plasirala se u osminu finala Europskog prvenstva. Odigrala je svoju najbolju utakmicu na dosadašnjem dijelu turnira.

Zlatko Dalić zasluženo je trpio kritike nakon prve dvije utakmice zbog nelogičnih poteza. Isto tako je zaslužio pohvale nakon ove utakmice. Odustao je od ideja koje su se pokazale lošima, tri ključna igrača stavio je u ulogu u kojoj mogu dati najviše, a jednim iznenađenjem je u potpunosti pogodio.

Napokon, Vlašić

Nikola Vlašić bio je jedan od ključnih igrača Hrvatske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Svojom energijom, driblingom i kretanjem bez lopte sposoban je stalno pronalaziti rupe među suparničkim linijama i kontinuirano stvarati višak. Nakon prve utakmice pisali smo kako bi on mogao biti rješenje hrvatskih problema u napadu. Od prve je startao i Bruno Petković, a njih dvojica su kao stvorena jedan za drugog.

Vlašić sjajno čita situacije u kojima Petković okupira stopere i otvara mu prostor, stalno prilazi Dinamovom napadaču kada prima loptu kao sidrun i njih dvojica su Hrvatskoj dala dinamiku u zadnjoj trećini terena, koja u prve dvije utakmice nije postojala. Petković je možda po konkretnom učinku imao tihu utakmicu, ali je u kretnjama bez lopte i okupiranju stopera uvelike olakšao posao svojoj ekipi. Fenomenalnom golu Modrića prethodilo je njegovo malonogometno ubacivanje na deset metara od gola, građenje braniča i povratna lopta. Sjajna šansa Perišića kada je izletio u 1 na 1 situaciju protiv golmana, iako je akcija poništena zbog ofsajda, stigla je jer su Petković i Vlašić izvukli škotske stopere daleko od svojeg gola, a hrvatski napadač je utrčao u prazan prostor.

Vlašić je u fazi obrane bio na krilu, dok je u posjedu ulazio u sredinu. To je bila uloga kakvu je Dalić u prvoj utakmici dao Andreju Kramariću, ali nije upalilo. Osim Vlašićeve fizičke moći, ključna je bila još jedna Dalićeva promjena.

Juranović je bio pun pogodak

Problem u takvoj igri u kojoj desno krilo postaje desetka je što se prazni čitava desna strana, pa bek mora pokrivati čitav prostor uz aut-liniju. To ne bi bio problem da je na desnom boku Šime Vrsaljko iz Rusije, ali su ga u zadnje tri godine ozljede jako usporile i u potpunosti izbacile iz natjecateljskog ritma.

Dalićeva odluka da na tu poziciju gurne Juranovića bila je na prvu neobična, ali u potpunosti logična. Juranović djeluje fizički puno spremnije, često je pomagao kao opcija za iznijeti loptu u suparničku polovicu i općenito je odigrao odličnu utakmicu. Iako je započeo tek jednu kvalifikacijsku utakmicu za Hrvatsku, i to onu protiv Malte u ciklusu za iduće Svjetsko prvenstvo, bio je u vrlo dobrom ritmu i izgledalo je kao da je puno češće igrao za ovu momčad. Treba napomenuti da se Škoti u niskom bloku brane bez krila, s petoricom igrača u zadnjoj liniji, i da je to Juranoviću i Gvardiolu otvorilo dosta prostora. Protiv suparnika koji igra u drugačijem sustavu to vjerojatno neće biti slučaj.

Trebalo je imati hrabrosti u ključnoj utakmici izvaditi jednog od nositelja igre iz Rusije i gurnuti igrača za kojeg je donedavno dobar dio javnosti mislio da nema mjesta u reprezentaciji. Daliću tu treba skinuti kapu do poda. I premda su Vlašić i Modrić golovima i potezima ukrali show, ispod radara je prošla odlična partija jednog od ključnih igrača ove generacije.

Dalić više nikad ne smije započeti utakmicu bez Brozovića

Marcelo Brozović je odigrao stvarno lošu utakmicu protiv Engleske. Dobio je tek tri od deset duela, imao je pet neprisiljenih tehničkih grešaka, izgubio je loptu čak 11 puta (samo Vrsaljko više) i stalno je kasnio u zatvaranju leđa Kovačiću i Modriću. Možda kao odgojnu mjeru, a možda zato da bi na papiru postava bila ofenzivnija, Dalić ga je protiv Češke ostavio na klupi.

Pisali smo i prije utakmice zašto je to riskantan potez, a na kraju se obistinilo. Brozović je sinoć protiv momčadi koja igra kao Češka na steroidima bio ključan hrvatski igrač.

Škotska je divlja momčad koja forsira duge lopte i centaršuteve, nakon kojih agresivno napada druge lopte, a Brozović je u tom segmentu najbolji hrvatski igrač. Sjajno je čitao igru i ubacivanja Škota iz drugog plana, duelima i oduzetim loptama razbijao im je ritam napada, a u nekoliko navrata je zaustavio ili barem odgodio škotsku akciju koja je mogla postati opasna kontra.

Brozovićeva uloga nije bitna samo u obrani. Uz njega u momčadi Kovačić i Modrić mogu igrati više na terenu i imaju puno veću slobodu da se pomaknu 15 metara naprijed, gdje driblingom mogu stvoriti višak u ključnoj zoni. Slobodnija i fluidnija igra vezne linije i prednjeg dijela jako se osjetila, posebno u tome što je Hrvatska u završnicu ulazila s pet ili čak šest igrača, bitno više nego u prve dvije utakmice.

Što nije bilo dobro?

Naravno, utakmica je bila daleko od idealne i bilo je puno problema, posebno u fazi obrane. Hrvatska ovaj put nije primila gol iz prekida, ali su Škoti imali tri udarca nakon prekida i Vatreni su se jako mučili s izbacivanjem lopte iz svog šesnaesterca. U prvom poluvremenu je prednji red Hrvatske nekoliko puta nekoordinirano izašao u presing daleko od vezne linije. To su Škoti iskoristili i utrčavanjem iz drugog plana su razbijali prvu liniju hrvatske obrane i imali višak na drugim loptama. I gol McGregora je, na koncu, posljedica loše povratne trke i loše organizacije na odbijenu loptu. Bilo je nekoliko perioda, posebno u prvom poluvremenu, kada Hrvatska nije imala način da izađe iz svojih 20 metara, a Škotska je kontinuirano držala pritisak.

Nitko ne voli igrati protiv momčadi koja igra na duge lopte i centaršuteve koje napada sa šest igrača, a najbolji je lijek protiv toga bolja kontrola utakmice. S Brozovićem, Modrićem i Kovačićem Hrvatska ima jako puno opcija da zadrži loptu i kontrolira ritam. U prvom dijelu bilo je previše bespotrebno izgubljenih lopti, što je išlo na ruku Škotima, koji su htjeli što viši tempo i utakmicu s manje kontrole, što je puno bliže njihovoj komfornoj zoni. Posebni problem Hrvatska si je radila kada su Modrić ili Kovačić primali loptu jako široko, blizu beka. To bi Škotima olakšalo da pritisne Hrvatsku uz aut-liniju, odakle su joj mogućnosti za bolji protok lopte smanjene. Hrvatska mora u takvim situacijama imati pouzdaniju opciju brzog prijenosa lopte na suprotnu stranu, gdje nema suparnika.

Sada počinje novi turnir

Dejan Lovren je nakon susreta odlično opisao utakmicu i njenu važnost: "Nije bila neka atmosfera prije ove utakmice, ali skupili smo snage i odradili nekoliko ozbiljnih razgovora među nama. Kliknuli smo, mislim da nam je ovo bitna pobjeda za sljedeći korak."

U suštini, najbolje je opisao ono što se dogodilo. Hrvatska je kliknula i konačno je realizirala razliku u kvaliteti. Taj klik je Dalić tražio kroz čitav turnir, ali sasvim krivim i nelogičnim rješenjima. U suštini, protiv Škota nije napravio ništa izvanserijsko. Dva igrača koja su iznijela najveći napadački teret u kvalifikacijama stavio je tamo gdje mogu dati najviše, vraćanjem Brozovića u momčad dao je stabilnost i slobodu prema naprijed Kovačiću i Modriću, a Juranovićem je zamijenio umornog i nedovoljno spremnog Vrsaljka. Prvi put na Euru stvari je postavio logično, odlučio se za rješenja koja su se dokazano pokazala uspješnima i odustao je od rješenja koja su se dokazano pokazala neuspješnima. Vratio je momčad u prirodno stanje stvari i to mu se odmah vratilo. Hrvatska nije bila briljantna, ali je bila osjetno bolja nego u prve dvije utakmice.

Hrvatska potencijalno ima vrlo dobar ždrijeb u osmini finala, a možda i u četvrtfinalu. Sada počinje sasvim novi turnir, u kojem prethodna forma igra još manju ulogu, a bolja atmosfera može iz momčadi izvući bolje predstave od onih u posljednje tri godine. Jedan klik je za momčad ovakve kvalitete ponekad sve što je potrebno za velik rezultat.