Teniski svijet nema odgovora na Novaka Đokovića
NOVAK Đoković pohvalio je svog suparnika u finalu Australian Opena, tenisača kojeg zaista dobro poznaje. ”Nadal je bio najveći suparnik protiv kojeg sam igrao u karijeri na svim podlogama. Neki naši međusobni mečevi bili su prekretnica za moju karijeru. Osjećam da su me natjerali da promislim o svojoj igri”, rekao je Đoković, koji u 52 meča s Nadalom ima 27 pobjeda i 25 poraza, komentira Giri Nathan za sportski web portal Deadspin.
Đoković je, naravno, u pravu. On i Rafael Nadal često su se međusobno uzdizali na neslućene visine. Činilo se da će to u Melbourneu učiniti još jednom. ”Najveći rival” došao je do finala Australian Opena odličnim servisima, probijao se kroz ždrijeb kao nikad prije na tvrdim podlogama i na kraju je, unatoč Nadalom dvodnevnom odmoru, Đoković pobijedio 6:3, 6:2, 6:3 i osvojio treći Grand Slam naslov zaredom. Ovo je sada svijet Novaka Đokovića i nitko, pa ni njegovi najveći suparnici, ne mogu opstati u njemu.
Ulog je možda ipak bio prevelik za Nadala. Tijekom prvih sat vremena igre djelovao je suzdržano, griješio je u forehandu, petljao s loptom tijekom rituala prije serviranja, slabo reagirao čak i na blagi drugi servis, te promašivao čak i jednostavne udarce s osnovne crte. Bili su to nekarakteristični znakovi izgaranja igrača koji kao da je izletio iz topa i odmah potom jurio natrag na osnovnu crtu, signalizirajući da će sve biti gotovo u tri seta. Đoković je zakoračio u meč osvojivši 13 od početnih 14 poena, a takav ritam održao se sve do kraja meča.
Već nakon četiri minute meča, Đoković je počeo zabijati backhand winnere.
Prvi set Đoković je osvojio izgubivši samo jedan poen na svoj servis, bez ikakvih problema parirajući svim Nadalovim najboljim oružjima.
Kako se uopće nositi sa suparnikom koji tako igra? Protiv 99 suparnika na Touru, Rafa si uopće ne mora postavljati to pitanje, jer odgovor je sasvim očigledan. Kroz cijelu svoju karijeru, a posebice na ovom turniru, Nadalov forehand bio je njegov forte. Uz solidnu brzinu i nepredvidljiv spin, njegove su lopte postale sinonim za situaciju u kojoj se suparnik osjeća kao da reketom mora udariti lubenicu. Kad odigra udesno, Nadalov je modus operandi da taj forehand odigra kao da je udario palicom preko terena na suparnikov backhand, odnosno na stranu na kojoj se očekuje slabiji odgovor. Ono što je njegov susret s Đokovićem učinilo toliko upečatljivim je činjenica da Novakov backhand nije mogao biti bolje postavljen kako bi zaustavio te pokušaje.
Sa svojih 188 cm Đoković je dovoljno visok da ga ne brinu visoko odbijene lopte. Pritom je dovoljno fleksibilan da može udariti čisto i pod neugodnim kutovima, a druga ruka na reketu daje dodatnu stabilnost i snagu. Za razliku od Federera, koji je tijekom božanske serije 2017. godine, kada je poluvolejem izuvao suparnike, imao problema s Rafinim forehandom. Đokovića krasi i izvanredna igra s dvije ruke, pogotovo u defenzivnim pozicijama, kad njegovi izuzetno pokretljivi zglobovi idu do samih granica mogućnosti.
Pokazalo se da Đoković tijekom meča gotovo da i nije bio u defenzivi. Poigravao se s Nadalovim forehandom.
Evo koliko je dobrih udaraca zaredom Rafa morao izvesti da bi konačno probio njegovu obranu i zabio winner. Čak mu je i Đoković to priznao podignutim palcem.
Ta se razina igre pokazala neodrživom. Nadal je izgubio i drugi set, osvojivši samo pet poena na Đokovićev servis. U trećem setu osvojio je samo još četiri poena. Siguran u svoj servis, znajući da će pobijediti u svakoj iole neutralnoj razmjeni, Đoković se čak počeo i zabavljati. Bio je ovo zaista ”nepravedan” Đokovićev potez nakon što je Nadal na njegov drop shot odgovorio još boljim:
Đoković je u tom gemu pogodio tri drop shota i ostao je zaigran i opušten do kraja. Čak je u posljednjem gemu cijelog meča jednu zalutalu loptu pogodio glavom. Rijetko kad je Nadal bio žrtvom tako efikasnog razaranja. Nakon meča, reporter je povukao paralelu između finala i Nadalove pobjede protiv Stefanosa Tsitsipasa u polufinalu. Španjolski je tenisač odgovorio dozom humora i iskrenosti: ”Tsitsipas nije bio dovoljno puta pometen s terena da bi znao da se i to može dogoditi. Meni to nije ništa novo. Ja znam da se takve stvari događaju. Čak i najboljima se to događa. Ne kažem da sam bio pometen. Igrao sam protiv suparnika koji je večeras bio na najvišoj mogućoj razini.”
Đoković je vjerojatno bio na najvišoj mogućoj razini. Odigrati 34 winnera i devet neprisiljenih pogrešaka protiv Rafaela Nadala u velikom finalu svakako ulazi u kriterije najviše razine. Sudeći prema onome što smo dosad vidjeli, čini se da kod Đokovića svakako postoji i još veća brzina. No, to i nije važno ako na Touru nema nikoga tko bi ga mogao natjerati na tu razinu.
Nakon što je osvojio svoj sedmi Australian Open, pokazao je da vlada tvrdim terenima. Kasnije tijekom ove godine morat će se pokazati na Nadalovoj zemlji i Federerovoj travi. S obzirom na to da je Đoković dosad osvojio 15 Grand Slam naslova, Nadalove i Federerove brojke od 17 i 20 titula više se ne čine tako nedostižnima. U ovo vrijeme prošle godine Đoković se oporavljao od operacije lakta. Nije blistao na tvrdim podlogama, skupivši tri poraza zaredom. Sad je osvojio tri Grand Slam turnira zaredom. Sve podloge ovog svijeta sada ponovno pripadaju Novaku Đokoviću. Sve što ostali mogu učiniti je čekati, završio je svoj komentar Giri Nathan.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati