GOLF

Tiger Woods sad konačno može biti spokojan

Tiger Woods sad konačno može biti spokojan
Foto: Getty Images / Guliver Image

PRIJE četiri godine, tijekom konferencije za novinare na golferskom turniru Zaklade Tigera Woodsa, sam Tiger Woods govorio je o tome kako je biti ostarjeli i nekoć veliki igrač te pokušavati uspjeti u ne baš izglednom povratku u vrlo nametljivom sportu. Jednom davno Woods je bio hiperuspješan i surovo impozantan, bio je golfersko Sauronovo oko, postojalo je cijelo jedno okruženje u kojem se nije tek tako moglo ni doći do njega, ni razgovarati s Tigerom, piše američka sportska web stranica theringer.com.

Čak ni Dan Jenkins, golferski Gandalf, nije mogao proći. Jenkins se onda 2014. bacio na pisanje satiričkog i izmišljenog razgovora, u kompletu s lažnim fotografiranjem, što je rezultiralo Woodsovim odgovorom u Players Tribuneu pod naslovom ”Nije istina, nije smiješno”. Do početka kolovoza 2015. godine, međutim, sve više frustrirani Woods postao je osoba o čijem se svakom potezu raspravlja.

Sve manje fokusiran na pobjede, sve više samo na to da bude u stanju hodati

”U restoranima su mi ljudi govorili kako se trebam samo bolje hraniti, kako ću se bolje osjećati i kako ću onda bolje i igrati”, rekao je Woods, koji je tada bio 262. na svjetskoj ljestvici. Sezonu 2015. kasnije je opisao kao ”propalu”, u njoj je izgubio zub i odustao od nekoliko natjecanja. ”Ja bih tim ljudima odgovorio da je sve dobro, da jedem ribu i brokulu i da teško može biti bolje”, govorio je Woods.

U kratkom roku, sve se pogoršalo jer je umorni Woods sve manje bio fokusiran na pobjede, a više samo na to da bude u stanju hodati. Pet tjedana nakon tog intervjua Woods je otišao na drugu od četiri operacije leđa u samo tri godine. Gotovo jednako zloslutno, godinu dana kasnije uz tekst u poslovnom mjesečniku Fast Company, objavljena je fotografija neobične Woodsove vanjštine. Tekst je opisivao njegovu novu poduzetničku karijeru, što je ukazivalo na to da slijedi njegov oproštaj od golfa.

Nepodnošljiva količina neželjenih savjeta

Između golfa, operacije leđa i izgradnje brenda, mora da je Woods svakodnevno dobivao nepodnošljive količine neželjenih savjeta. No kad se nečija patnja odvija tako sporo i tako javno, lako se povezati s njim. Woodsov je pad bio nekako strmoglav i beskonačan. Bila je to sva njegova krivnja, što objašnjava zašto je bilo tako lako imati mišljenje o tome i zašto se tome bilo tako teško oduprijeti. Woods se uzdigao do slave kao robotski uzor, a kao i većina automata, bio je zanimljiv uglavnom samo dvaput. Prvi put kad se hladno spremao preuzeti svijet i drugi put kad se počeo kvariti.

Woods, kojem su 43 godine, uspio je stvoriti nove uspomene u nedjelju. Svoj prvi Masters osvojio je prije 22 godine. U crvenom džemperu šepurio se tada kroz azaleje u Augusti. Mora da mu je to sve izgledalo kao vrtoglav san. Što je još nevjerojatnije, svoj četvrti i (do nedjelje) posljednji Masters osvojio je prije 14 godina. Danas se ti dani doimaju kao sasvim drugi svijet, koji je postojao prije veza iz Waffle Housea i prije one mješavine lijekova protiv bolova i automobila i svih izražajnih grimasa i vječnih lažnih nada koje će definirati njegovu karijeru gotovo isto kao i nekadašnja dominacija.

No Woods je u nedjelju stvorio novo značenje. Prvi put u svojoj karijeri došao je do velike pobjede nakon zaostatka, i to još pred svojima kćeri i sinom, od kojih nijedno nije bilo rođeno kad je posljednji put slavio u Augusti. Neki njegovi udarci živjet će zauvijek, poput onog "slow laga" na devetoj rupi, onog slavnog početnog udarca na 16. rupi, bio je to gotovo "hole-in-one", udarac koji mu je omogućio da zablista kao u stara vremena. Naravno, poznavajući Woodsa, najviše će se sjećati promašaja na 18. rupi.

Nakon finalne runde u nedjelju, drugoplasirani 25-godišnji Xander Schaufelle napomenuo je kako se osjeća kao da je dobio ”puni doživljaj” Mastersa time što je svjedočio Tigeru Woodsu u crvenoj dolčeviti. Svojedobno je Woods razdrmao neprivlačni imidž tako što je diktirao modu i sa svojim naglašenim mišićima signalizirao da je drukčiji od ostalih. U to vrijeme izjednačavanje ili rušenje rekorda Jacka Nicklausa od 18 pobjeda na "major" turnirima činilo se samo kao pitanje vremena, odnosno ispunjavanje proročanstva koje je Woods sam sebi odredio kad je bio dječak. Ovaj put, međutim, ta crvena majica imala je dašak nostalgije, još jedan znak prolaznosti vremena, omekšavanja Woodsova ponašanja i jačanja aure koja ga okružuje cijelo vrijeme.

Dok nije bilo interneta, nije bilo ni potrebe za kritikama

Prošlo je desetljeće iznjedrilo metasloj tigerologije koja nije uvijek postojala zato što smo živjeli u predinternetskim vremenima i zato što zaista nije bilo potrebe za takvom vrstom ironije. Kad je riječ o Woodsu, on je bio samo samouvjeren i dobar, a činilo se da iza toga ne postoji mnogo više. A sada smo ovdje. Tiger Woods nije samo golfer, on je arhetip, on je projekcija sebe samog i karikatura sebe samog u isto vrijeme. On je internetski fenomen s bradicom, on je Nike Golf, on je yin dok je Phil Mickelson yang, on je svaki igrač, od profesionalca do početnika, čije igre i životi duguju nešto njegovoj igri i životu. U dobrom ili lošem smislu.

Na istoj konferenciji za novinare 2015. godine na kojoj je Woods opisao mane objedovanja u restoranu, komentirao je i općenito promjene u golfu. Tijekom devedesetih godina, rekao je Woods, ”nismo imali Tiger Tracker na kojem se mogao pronaći svaki moj udarac. Vjerujte mi, bilo je i loših udaraca i loših rundi, samo što nitko o tome nije izvještavao”.

Egzistencijalna kriza Tigerove "sjene"

Woods je govorio o zaposleniku Golf Channela koji je godinama bio zadužen za tvitanje i pisanje ne samo o svakom njegovom udarcu nego i općenito o svemu što Tiger govori, radi i zaboravlja, te smatra da je s vremenom taj čovjek postao svojevrsni golferski celebrity. U nedjelju je Tiger Tracker bio u prostoru za medije na Mastersu i proživljavao vlastitu egzistencijalnu krizu. Izaći u zeleni prostor u kojem mobiteli nisu dopušteni i iskusiti sve ili održati obećanje čitateljima i tvitati tijekom natjecanja?

”Moram priznati da mi je spoznaja da velika većina od vas smatra da jednostavno trebam izaći i gledati zagrijala srce. Tako se borim u sebi. Želim to, ali moj posao je ostati ovdje i pisati. Ne mogu izaći. Ne znam što da radim”, pisao je Tiger Tracker, koji je odmah promijenio svoj avatar i iskoristio Woodsovu fotografiju u zelenom sakou.

Dok je Tiger na 18. rupi grlio svoju djecu, bilo je teško ne prisjetiti se prvog Mastersa prije 22 godine kad je na istom mjestu grlio svoga oca. Odnos između Earla i Tigera Woodsa uvijek se prije svega vrtio oko golfa pa se intriga uvijek tipično odnosila na prošlost, i to oko pokušaja da se točno analizira kako je taj čovjek stvorio tako savršen golferski stroj.

Međutim, ako želite pronaći publiku koja se neće baviti vašom prošlošću, imajte djecu. Woods kaže da su njegova djeca donedavno znala ”samo da mi je golf izazvao mnogo boli”. Sve što je želio bilo je da ga djeca vide u sadašnjosti, ali na razini približnoj onoj iz najboljih dana. Golf nije važan, to je samo univerzalni roditeljski san.

Woods se držao uz svoju djecu u satima nakon pobjede. Odluka je to koja bi se mogla smatrati ishitrenom i nekarakterističnom, ali je s obzirom na njegove godine i operacije leđa, dobrodošla za brend. Woods je rekao Jimu Nantzu kako je njegova kći mogla doći zato što je dan ranije izgubila utakmicu na nacionalnom nogometnom turniru. Naglasio je kako je prošle godine propustio priliku pobijediti pred svojom djecom u Carnoustieju i nije želio da se to ponovi.

Šalio se s novinarima da je uzbuđen što će donijeti zeleni sako u školu i govoriti o tome pred kolegama svoje djece. Što ima smisla nakon godina slušanja neželjenih savjeta - Woods napokon ima nešto što želi podijeliti. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara