DINAMO je pobjedom 2:0 protiv Sunderlanda u četvrtom kolu Europa lige ostvario rezultat sezone. Luka Stojković i Dion Drena Beljo zabili su za veliku pobjedu na gostovanju kod premierligaša, a u središtu pozornosti našao se Jerko Leko. Donedavni trener Dinamove B momčadi dobio je priliku voditi seniore nakon odlaska Marija Kovačevića i već u svom debiju pokazao koliko se toga može promijeniti u samo nekoliko dana.

Leko nije izmišljao novu formaciju, niti je pokušao preko noći promijeniti Dinamovu nogometnu filozofiju. Njegova momčad istrčala je u sustavu 4-3-3, u skladu s postulatima koje je klub postavio kao temelj svoje igre. Ipak, nekoliko promjena u izboru igrača, drukčija raspodjela zadataka i prilagodba suparniku bili su dovoljni da Dinamo od momčadi koja je posljednjih tjedana izgledala izgubljeno postane organiziran, čvrst i opasan protivnik.

Naravno, jedna pobjeda ne znači da su svi problemi riješeni. No, način na koji je Dinamo do nje došao pokazao je da problem nije nužno bio u kvaliteti igračkog kadra ili samoj formaciji. Leko je prepoznao što njegova momčad može, ali i što joj je potrebno da bi te kvalitete došle do izražaja.

Leko je odabrao igrače spremne za fizičku borbu

Dinamo zbog ozljeda nije imao mnogo izbora u obrani, ali Lekina odluka da na lijevom boku zaigra Bruno Goda umjesto ofenzivnijeg Mattea Pereza Vinlöfa pokazala je kakav pristup želi protiv Sunderlanda.

Goda donosi čvrstinu u duelima, disciplinu i fizičku spremnost, upravo ono što je potrebno protiv premierligaša kojem su intenzitet i fizička moć među najvećim prednostima. Leko je prednost dao igračima koji mogu odgovoriti na takve zahtjeve i odraditi velik posao bez lopte.

Sličnom se logikom vodio i u veznom redu. Josip Mišić i Luka Stojković neupitni su, ali izbor trećeg veznjaka bio je važan. Leko je odabrao Lukasa Kačavendu, a pokazalo se to jednim od njegovih najboljih poteza.

Kačavenda možda nije najprofinjeniji Dinamov veznjak, ali ima ono što je ovoj utakmici bilo potrebno. Trku, agresivnost, energiju i sposobnost da stalno sudjeluje u igri na obje strane terena. Protiv Sunderlanda odigrao je odličnu utakmicu, a njegova važnost nije se ogledala samo u trčanju i osvajanju lopti, nego i u načinu na koji je pomagao ostatku momčadi.

Posebno se istaknula akcija u prvom poluvremenu koju je započeo osvajanjem lopte klizećim startom, nakon čega je Dinamo brzim kombinacijama stvorio veliku priliku za Mislava Oršića. Kačavenda je bio važan i u obrani, što je pokazao blokiranjem udarca Traija Humea u drugom poluvremenu.

Oršić je pokazao zašto iskustvo još uvijek vrijedi

Na desnom krilu zaigrao je Mateo Lisica, kojem se prilika otvorila zbog ozljede Danija Rodrigueza i loše forme Almene. Njegova brzina i radna energija dobro su se uklopile u ono što je Leko tražio, ali najveće iznenađenje u početnoj postavi ipak je bio Mislav Oršić.

Dinamov povratnik već dugo nije igrač kakav je bio u najboljim danima, kada je svojim pogocima odlučivao velike europske utakmice. Ipak, protiv Sunderlanda pokazao je da iskustvo, nogometna inteligencija i razumijevanje igre ne nestaju s godinama ili padom fizičkih mogućnosti.

Oršić je prepoznavao prostor, donosio kvalitetne odluke i sudjelovao u stvaranju opasnih situacija. Njegovu odličnu predstavu samo je pogodak dijelio od potpunog učinka.

U prvom poluvremenu imao je veliku priliku nakon lijepe Dinamove akcije, ali mu je Thomas Meunier izbio loptu s gol-crte. Sudjelovao je i u akciji za drugi pogodak, kada je odlično primio Mišićevu dugu loptu te ubacio u kazneni prostor. Nakon toga je Stojković pronašao Belju, koji je zabio za 2:0.

Oršićev nastup možda je i naznaka drukčijeg pristupa Dinamovim iskusnijim igračima. Njegove slabosti postoje, ali ako mu se dodijeli odgovarajuća uloga i oko njega postave igrači koji mogu odraditi velik dio fizičkog posla, još uvijek ima što ponuditi na europskoj razini.

Leko je prepoznao dvojicu igrača oko kojih treba graditi momčad

Ipak, temelj Dinamove napadačke igre bili su Stojković i Beljo. Njih dvojica već su pokazali da posjeduju kvalitetu koja ih izdvaja od ostatka momčadi, a Leko im je protiv Sunderlanda omogućio da je maksimalno iskoriste.

Stojković je preuzeo odgovornost u kreaciji, bio opasan u završnici i postigao prvi pogodak. Beljo je ponovno pokazao koliko može biti koristan kao napadač koji istodobno sudjeluje u kombinacijama i predstavlja stalnu prijetnju suparničkom golu. Njihova suradnja kod drugog gola bila je najbolji primjer toga. Stojković je sjajnom loptom pronašao Belju, a napadač je inteligentnim potezom završio akciju.

Takav pristup podsjeća na Dinamo iz vremena kada su Mislav Oršić i Bruno Petković bili glavni nositelji europskih uspjeha. Tadašnja momčad bila je izgrađena tako da njezini najbolji pojedinci što češće dolaze u situacije u kojima mogu odlučiti utakmicu, dok je ostatak sastava osiguravao ravnotežu i odrađivao velik dio posla bez lopte.

Leko je protiv Sunderlanda napravio nešto slično. Stojkoviću i Belji prepustio je najvažnije napadačke zadatke, a okružio ih igračima koji su bili spremni trčati, zatvarati prostor i ulaziti u duele. Dinamo zbog toga nije izgubio kreativnost, nego je dobio strukturu koja je toj kreativnosti omogućila da dođe do izražaja.

Igrači su sami objasnili što je Leko promijenio

Koliko je Dinamu značio novi pristup najbolje su opisali sami igrači nakon utakmice. "Dobro smo ih analizirali. Dobili smo dobre naputke gdje i kako ih možemo ugroziti i mislim da smo to dobro iskoristili", rekao je Stojković, a zatim objasnio što je donio Lekin dolazak:

"Pa jednostavno, neka nova trenerova ideja. Ne kažem da je prije bilo loše ili da je sada bolje, nego je jednostavno nešto novo. Ne znam, možda nam je to sada odgovaralo."

Beljo je konkretnije objasnio taktičke promjene: "Mislim da smo bili jako dobri u fazi obrane, u tom srednjem bloku, gdje smo oduzeli dosta lopti i kompaktno se branili. Onda smo iz tih polukontri i kontri stvarno jako lijepo kombinirali jedni s drugima."

Dinamo je prodisao

Osim taktičkih promjena, teško je zanemariti i psihološki učinak dolaska novog trenera. Dinamovi igrači posljednjih su tjedana djelovali nesigurno, a nakon niza loših rezultata bilo je očito da momčadi treba promjena.

Već na konferenciji za medije uoči utakmice Josip Mišić govorio je o pozitivnoj atmosferi i novoj energiji koju je donio Lekin dolazak. I njegov nastup ostavljao je dojam igrača kojem je promjena dobro došla.

Protiv Sunderlanda taj se pomak vidio i na terenu. Dinamo je igrao agresivnije, pomagao si u obrani i pokazivao zajedništvo koje je u prethodnom razdoblju često nedostajalo.

To ne znači da je Leko u nekoliko treninga riješio sve probleme niti da se nakon jedne pobjede mogu donositi konačni zaključci. Međutim, dobio je ono što svaki privremeni trener priželjkuje. Momčad koja je odgovorila na njegove zahtjeve i rezultat koji njegovim idejama daje težinu.

Najvažnije od svega, pokazao je da Dinamu za drukčiji izgled na terenu nije bila potrebna revolucija. Bilo je dovoljno prepoznati kvalitete vlastitih igrača, prilagoditi ih zahtjevima utakmice i dati im jasne zadatke. Naravno, jedna pobjeda ne briše sve probleme niti jamči da će Dinamo ovako izgledati i u nastavku sezone.

Ali nakon svega nekoliko Lekinih treninga i 90 minuta protiv premierligaša, postalo je jasno ono što je i bilo očito, ali je trebalo potvrdu. Tko bi rekao, Dinamo ipak nije kanta za napucavanje.