SERGEJ JAKIROVIĆ, Believe Atiemwen zvani “Beli”, Lukasz Zwolinski i Farouk Miya sad su već imena koje jako dobro poznaju svi pratitelji HNL-a.

Gorica je apsolutni hit dosadašnjeg tijeka prvenstva. Jakirovićeva momčad je dosad pokazala da se može nositi i s najjačima i da će ove sezone ciljevi možda biti i veći od preživljavanja u prvoj ligi. No dok igrači na terenu imaju veliku ulogu, još veći posao u uredima obavlja glavni operativac Gorice Mindaugas Nikoličius.

Samozatajni Litvanac na mjesto izvršnog dopredsjednika i člana IO-a odgovornog za sportska pitanja došao je u siječnju ove godine. Iako nikad nije igrao nogomet i ima tek 35 godina, Nikoličius je već deset godina u nogometu. Bio je u dobrim odnosima s ljudima iz litvanskog nogometnog saveza pa je već s 25 godina počeo raditi u reprezentaciji. Radio je na praćenju i skautiranju potencijalnih reprezentativaca, a kad je Vladimir Romanov kupio škotski Hearth Of Midlothian, povukao je Nikoličiusa sa sobom.

Preporodio Žalgiris

Hearts je na kraju priče završio u stečaju, no Nikoličius je tri godine ranije postao sportski direktor Žalgirisa iz Vilniusa, s kojim je od 2010. do 2017. godine osvojio četiri prvenstva, šest kupova i pet superkupova te prekinuo dugogodišnju dominaciju Ekranasa. Na ugodnoj kavi u Gorici objasnio nam je kako je završio baš u Gorici.

“Predsjednika kluba, gospodina Črnka, poznajem već jako dugo. Dok sam radio u Žalgirisu, igrali smo kvalifikacije Lige prvaka s Dinamom pa smo trenirali u Gorici, a nakon toga smo protiv Gorice često igrali tijekom zimskih priprema u Umagu i Poreču. Uvijek sam cijenio njegov način rada u ovom klubu koji sam za svoj projekt odabrao i na temelju dobrog osjećaja. U ovom poslu vam nekad presudi baš ‘feeling’ i on me privukao u Goricu. Iskreno, imao sam neke bogatije ponude, a imam ih i sad, ali odabrao sam Goricu jer sam osjetio da ovdje mogu svoju viziju realizirati na najbolji način. Geografski je klub na jako dobro mjestu, blizu velikog grada i samim time je lakše privući igrače”, kaže Nikoličius na savršenom engleskom.

Čim se u Hrvatskoj pojavi neki strani investitor ili stranac u samoj upravi nekog nogometnog kluba, ljudi sumnjaju u njegovo “porijeklo”. No Nikoličius se, barem za sad, pokazao kao iznimno sposoban sportski direktor. Još na zimu je doveo Atiemwena koji je u HNL-u upisao već šest golova i četiri asistencije i sigurno će se prodati za milijunski iznos. Cilj je po dolasku bio ulazak u prvu ligu, a kad je to ostvareno u klub je ljetos doveo čak 17 novih igrača za točno nula kuna. Neki će biti otpisani, a neki poput Miye, Zwolinskog, Atiemwena, Muhammeda i Suka pokazali su se kao pun pogodak.

“Ti igrači nisu dovedeni slučajno niti nam je itko rekao ‘Ej, ovaj mali ti je dobar’. Ja sve njih pratim već jako dugo i oni su odabrani iz golemog broja igrača koje ja i moji suradnici pratimo. Ja imam razvijenu mrežu skauta po cijelom svijetu i kad dođe pravo vrijeme za nekog igrača, onda ga dovodimo. Nakon što suzimo selekciju i provjerimo nogometne kvalitete, proučavamo igračev karakter i ocjenjujemo kako će se on uklopiti u postojeći kadar u svlačionici. Tek nakon toga se odlučujemo za tog i tog igrača”, kaže Litvanac.

Domaći igrači su jako dobri i ključni za uspjeh

Iako je njegovim dolaskom svlačionica potpuno promijenjena, ipak je zadržao većinu igrača koji su klub doveli do prve lige.

“Oni su ključni. Budite sigurni da stranci ne bi bili ovako dobri kao što jesu da nije bilo baze domaćih igrača. Oni su izrazito važni i zbog prijema stranaca, ali i zbog atmosfere koja je jedna od glavnih odlika ove momčadi. Kad gledate statistiku i brojke, onda Atiemwen ima toliko i toliko asistencija, a Zwolinski osam golova, no domaći igrači odrađuju golemi dio posla i imaju jako veliki utjecaj. Sve to je dio one priče s početka gdje pazimo i na ljudske kvalitete svakog igrača”, rekao je Nikoličius.

Miyu je dovukao iz belgijskog Standarda, Zwolinskog iz poljske lige, drugi golman Branescu stigao je iz Juventusa, a Musa Muhammed iz vrlo jake turske lige. Kako je uspio nagovoriti te igrače da dođu u Goricu, klub za koji se izvan Hrvatske sigurno nije znalo?

“Znali su eventualno za slovensku Goricu, ali za našu ne. Kao što sam rekao, pomogla je činjenica da je klub blizu velikog grada, a osobito drugo mjesto hrvatske reprezentacije u Rusiji. Vjerujte mi, drukčije se nakon toga u Europi gleda na HNL i mnogi igrači ovog kalibra željeli bi igrati u Hrvatskoj. Znam da ljudi koji ne prate Goricu nisu očekivali da će ti igrači biti stvarno prava pojačanja, ali ja jesam jer ih jako dugo pratim”, kaže.

Baš kao ni Jakirovića, ni Nikoličiusa nije iznenadio fantastičan start Gorice u prvenstvu. Njegov klub je nakon 13 kola na četvrtom mjestu s četiri pobjede i jednim remijem u zadnjih pet kola.

“Ja ni najmanje nisam iznenađen. Glavni cilj nam je ove sezone, jasno, bio ostanak u ligi. To je prirodno za mali klub koji prvi put igra u najvišem rangu. No, treneri, igrači i ja smo znali koliko smo dobri i ja sam vidio puno više ciljeve za ovu momčad. Takav sam, pred sebe uvijek stavljam veće ciljeve i stanje na tablici je, po meni, realno jer ova momčad po svojoj kvaliteti pripada na četvrto mjesto”, samouvjeren je Nikoličius.

Ovim tempom i formom Gorica bi se realno mogla do kraja sezone boriti za ulazak u neko od europskih natjecanja. Uspije li u tome, to bi bila neviđena senzacija.

Glavni cilj - Europa

“Naravno da je moj glavni cilj igranje u Europi i to sam rekao Črnku kad sam došao u klub. Moj plan bio je da odmah uđemo u prvu ligu te da kroz dvije ili tri godine stignemo do Europe. Možda se to dogodi čak i prve godine, ali nećemo ništa forsirati niti, ne daj Bože, nametati nekakav pritisak igračima i treneru. Ja imam ugovor do 2022. godine s opcijom produljenja na još pet godina. Iako je u nogometu sve moguće i sutra možete dobiti neku ponudu koju ne možete odbiti, vjerujem da ću ostati u Gorici najmanje dok ne zaigramo u Europi. Želim da pokažemo svima da se ova sezona nije dogodila slučajno, već da je ona plod sjajnog rada svih ljudi u klubu. Kad to ostvarim i od Gorice napravim klub kojemu su ovakvi  rezultati normalni, onda bi pravi korak bilo otići negdje drugdje, u neki veći klub. No, ne razmišljam o tome i isključivo sam fokusiran na Goricu”, rekao je Mindaugas.

Gorica na prvi pogled izgleda kao Wolverhampton, klub svjetskog menadžera Jorgea Mendesa koji je svlačionicu napunio svojim igračima u nadi da će im napumpati cijenu i prodati ih za veliki novac.

“Ne, ne. Iza mene ne stoji nikakva menadžerska agencija, niti će Gorica ikada biti takav klub. Ja bih radije da mi budemo hrvatski Leicester”, zaključio je “mozak” najveće senzacije HNL-a.