HAJDUK

Tko je novi stoper Hajduka? U Solinu počeo kao napadač, a sad gleda videa Ramosa

Tko je novi stoper Hajduka? U Solinu počeo kao napadač, a sad gleda videa Ramosa
Foto: Hajduk.hr, Pixsell

STIPE RADIĆ uskočio je u prvih 11 Hajduka prvi put u karijeri u utakmici protiv Rijeke. Kapetan Hajdukove B momčadi i član U19 reprezentacije je zbog suspenzija stopera Simića, Ismajlija i Vuškovića dobio priliku da zaigra od prve minute. Splitska je momčad tu utakmicu uvjerljivo izgubila (4:0), ali on je debi odradio vrlo korektno.

Mladi stoper jedna je od velikih nada ne samo Hajduka nego i hrvatskog nogometa. S obzirom na učestalost njegova prezimena, očekivalo bi se da je kroz klub već prošlo jako puno Radića. Ipak, Stipe je tek četvrti Radić u Hajduku, a jedini koji je ostavio značajniji trag bio je Vinko Radić, koji je igrao dvadesetih godina prošloga stoljeća te je s Hajdukom dva puta bio prvak Jugoslavije.

Stipe Radić je 191 cm visoki 19-godišnjak koji je s nogometom počeo u Solinu, i to kao napadač, a od 2011. je u Hajduku i prošao je sve mlađe kategorije. U razgovoru za Index govorio je o dojmovima nakon derbija, dosadašnjoj karijeri, odnosima sa suigračima te očekivanjima u budućnosti.

Tko ti je idol od igrača svjetske klase?

Raphael Varane i Sergio Ramos. To su dva igrača koja najviše pratim, gledam njihove videe na YouTubeu.

Kako je bilo debitirati za prvu momčad? Kad si saznao da ćeš igrati?

Početkom tjedna mi je trener prišao i rekao da budem spreman, da počnem pomalo razbijati tremu što se tiče nastupa na Poljudu. Nije mi konkretno rekao da ću igrati, ali kroz treninge je sve više pričao sa mnom. Govorio mi je kako se moram postavljati, u kojim se smjerovima kretati itd. Tu su mi pomogli dosta i igrači koji igraju na mojoj poziciji, Simić i Ismajli, koji su mi bili velika podrška prije utakmice. Dan prije utakmice trener je došao i rekao mi da je, kako god da bude, sve na njegovu odgovornost, da se opustim i igram bez ikakvog pritiska.

Jesi li osjećao pritisak ili tremu?

U početku, prvih pet minuta bila je trema. To je neka nova pozornica, Hajduk II ne igra pred toliko navijača. Onda dođeš na derbi gdje je 15 tisuća ljudi, prvih pet minuta nije bilo nimalo zgodno, ali uspio sam to sve proći uz ekipu i podršku. Kroz neka točna dodavanja i osvojene duele stekao sam sigurnost i osjetio sam da je to lijepa pozornica na kojoj se može pokazati puno toga.

Na stranu rezultat protiv Rijeke, da si mogao prije utakmice birati protiv koga ćeš debitirati, bi li radije odabrao derbi ili nekog slabijeg protivnika?

Iskreno, ja bih debi protiv nekog jačeg protivnika da mogu vidjeti gdje sam. Godinama sam trenirao, radio, pomicao granice, a utakmice protiv najboljih ekipa su najbolji pokazatelji - da vidim jesam li za tu ekipu i mogu li se nositi sa seniorskim nogometom.

Sve je izgledalo dobro do neke 75. minute, a onda se pred kraj sve urušilo. Iako nisi krivac za to, taj debi će ti ostaviti gorak okus u ustima, zar ne?

Istina da će ostati gorak okus u ustima, ali kao što je trener rekao, on je preuzeo odgovornost na sebe. Išli smo na sve ili ništa, počeli su se otvarati prostori koje je Rijeka dobro iskoristila. Mi to više nismo mogli zatvarati, a rezultat je takav kakav jest. Malo je nerealan s obzirom na ono što smo prikazali, moglo je biti puno bolje.

Jesi li kasnije pogledao utakmicu i analizirao svoj učinak?

Pogledao sam i sigurno sam mogao bolje. Najviše mi smeta situacija kod trećega gola, to je ono što najviše moram popraviti. Ja sam signalizirao pomoćnom sucu da je zaleđe. Zaleđa nije bilo, a to kvalitetniji i iskusniji napadači iz prve lige lagano koriste. Ja sam se možda trebao vratiti ranije prema igraču, zatvoriti prostor i treći gol se možda ne bi dogodio. Bilo je još nekih sitnica prije toga, kod pasova i duela...

Što ti je trener rekao nakon utakmice?

Rekao je da sam odigrao jako dobru utakmicu, ali da ne smijem potonuti. Kaže da nastavim raditi najbolje što znam i da će prilika doći.

Čemu se nadaš dalje s obzirom na to da se svi igrači iz zadnje linije koji su izostali vraćaju u sljedećoj utakmici?

Ne znam, na meni je da i dalje radim. Tu su Ismajli i Simić koji su standardni igrači, tu imamo i Vučura i Svatoka koji su stariji od mene, ja sam jedan od najmlađih igrača. Moje je da radim i čekam priliku kao što se otvorila sada protiv Rijeke. Trener mi je ukazao povjerenje, zahvalan sam mu na tome, ali stvar je kako će se ekipa odnositi prema njegovim zahtjevima, kako vidi mene, kako vidi druge igrače, puno je toga...

Kako vidiš Vuškovića? Tu ste negdje po godinama, o njemu se piše kao o budućoj zvijezdi, a ti si došao iz drugog plana, malo je ljudi znalo za tebe... Kakav si s njim, možete li igrati u paru, možete li biti budućnost Hajduka?

S Vuškovićem imam odličan odnos, u mojoj prvoj sezoni u B ekipi on je već bio standardan igrač. Zajedno smo igrali kao stoperi, imamo vrhunski odnos i drago mi je što se on isprofilirao u dobrog igrača. Možda mu treba još koja prilika da dokaže svoj talent, ali on je definitivno budućnost Hajduka i Hrvatske. Što se mene tiče, još ćemo vidjeti, ja još trebam puno raditi da dođem do toga.

Odgovara li ti onda da si ispod radara ili bi ipak htio da se o tebi više piše, kao o Vuškoviću?

Ne volim kad se puno priča o meni, više volim imati neki svoj mir. Recimo, želim sam vidjeti i znati gdje griješim, a ne da čitam po portalima ili da mi netko govori sa strane. Zacrtam sebi nešto što želim postići i idem tim putem.

Bio si šesti stoper na početku sezone, sada si nastupio u Jadranskom derbiju. Jesi li zadovoljan svojim napretkom?

Tu mi je dosta pomogla i druga ekipa na čelu s trenerom Despotovićem. Utakmice u drugoj ligi su mi odgovarale da se privikavam na seniorski nogomet, dobio sam priliku igrati protiv ekipe poput Šibenika koja se bori za prvu ligu i kvalitetom joj je jako blizu. Ima još dobrih ekipa i napadača koje je teško čuvati, druga liga mi je puno pomogla.

Imaš li profesionalni ugovor?

Još ga nisam potpisao, na stipendijskom sam ugovoru.

U dobrim si odnosima s Jakovom Blagaićem? Bili ste skupa na Maksimiru, koliko vas dvojica razgovarate o svemu ovome?

Ja i on imamo jedan od najboljih odnosa ovdje u klubu. To je osoba s kojom mogu imati povjerljiv odnos, sve mu mogu reći, isto tako i on meni, svaki dan skupa idemo na treninge. Sigurno da nam je ta prilika, biti na klupi na Maksimiru, bila neopisiv osjećaj. Što se tiče njega, on je fenomenalan momak i igrač i rasti će iz utakmice u utakmicu, što odlično pokazuje u utakmicama druge lige. Mislim da je spreman za prvu momčad.

Gdje i kad si počeo trenirati, tko ti je bio trener?

Počeo sam u Solinu sa šest godina. U magli se sjećam atmosfere koja me privukla nogometu općenito, otac me odlučio upisati na trening, do otprilike osme godine to je sve bila igra i zezancija. Kad su počele utakmice i turniri, onda je postalo drugačije. Hajduk me prepoznao, ali ostao sam u Solinu još par godina. U Hajduk sam došao s nekih 10-11 godina, kod trenera Borisa Marina. On me prepoznao i od tada je sve išlo dalje.

Koje trenere pamtiš i kako si završio na stoperskoj poziciji?

U Solinu sam bio napadač. Sa sve više utakmica sam postajao bolji, trener me spustio na veznoga, da bih na kraju završio kao stoper, to je prepoznao trener Marin.

Koji su ti kratkoročni ciljevi?

Pokazati se treneru Buriću u prvoj ekipi, da stekne neko povjerenje u mene. Htio bih izvršavati zadaće koje mogu izvršavati Ismajli, Simić ili neki drugi stoperi na još većim razinama. Želim se pokazati, napraviti korak naprijed i afirmirati se u prvoj ekipi.

Koliko ti je pomoglo to što je Ljubić bio vratar protiv Rijeke, jer ipak ste već igrali zajedno?

Dan ranije bili smo na kavi i pričao mi je kakav je bio njegov debi u Osijeku koji ne pamti po dobrome. Na prvoj utakmici za prvu momčad na Poljudu bilo je puno drugačije, prvih pet minuta je bio fokusiran samo na ono oko sebe jer to prije nikad nije doživio. Rekao mi je da nakon toga samo moram biti pravi u glavi, opustiti se i uživati u svakom trenutku svih 90 minuta. On mi je dosta pomogao, dobro se znamo iz B ekipe, vodimo zadnju liniju... Istina, ja sam najmlađi, ali volim pričati, reći suigračima gdje što treba napraviti, zatvoriti. Kad mi je Ljubić iza leđa, onda sam i ja puno sigurniji. Imamo odnos kakav bi zadnja linija i vratar trebali imati.

Što bi bio da nisi nogometaš?

Ne znam, u sportu sam od početka i nigdje se drugdje nisam vidio.

Što jedeš, jesi li izbirljiv?

Ne, više sam na zdravoj prehrani. Što se napravi ovdje u klubu ili kod kuće, sve jedem. Općenito je sve bazirano na tome da se meni pomogne po pitanju napora.

Koliko se razlikuju treninzi kod Burića i Despotovića?

Najveća je razlika u intenzitetu, tu su prva i druga liga neusporedive. Više se zahtjeva dobije na treninzima za drugu ligu, ali zato što se na račun toga igrač profilira za prvu. Kad se dođe u prvu momčad, neke smjernice se već znaju, ali intenzitet je jači. Teže se pripremiti kad je u pitanju fizički dio, ali sve ostalo je puno lakše.

Jesi li se čuo s trenerom Despotovićem nakon utakmice s Rijekom?

Nisam, ali vjerujem da će doći i reći mi gdje sam griješio i što sam radio dobro jer je to radio cijelo moje vrijeme u drugoj ligi.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara