POGLEDATE li tablicu 2. HNL, u vrhu ćete vidjeti neka dobro poznata imena.

Tu je BSK iz Bijelog Brda, koji je danas slavio 1:0 u Sesvetama i s utakmicom više zasjeo na prvo mjesto. Tu su i Rudeš, Dugopolje i Orijent, a među njima je i NK Jarun, koji je do susreta Sesveta i BSK-a bio vodeća momčad 2. lige nakon sedam punih kola.

Cilj je ostanak u ligi

Njegova momčad je u prvih sedam utakmica upisala tri pobjede, tri remija i samo jedan poraz, ali euforije nema.

"Naravno da je lijepo biti na prvom ili drugome mjestu, ali 13. na tablici je četiri boda od nas, tako da je to relativno. No, stvarno nam dobro ide, ne mogu se žaliti. Ne zanosimo se i cilj nam je i dalje ostanak u ligi, to je primarno, ali ljudi u klubu su jako ambiciozni i drže sve na visokom nivou. Ja kao trener nemam nikakvih problema. Dobijem što god tražim, a već im se kosa na glavi diže kad odlazim po opremu kod dobavljača, jer znaju da će račun biti visok, ha-ha. Svi se trudimo da se sve skupa digne na još viši nivo. Napravili smo suradnju s Lokomotivom, iz koje nam nekad dođe fizioterapeut, nekad njihov trener golmana, a sad su nam pomogli i oko sanacije igrališta. Posudili smo njihove strojeve i ta suradnja je svima dobro došla. Nama jer imamo i njihove igrače na posudbi, a njima jer tako i mi njima pomažemo", kaže Leko, s kojem smo sjeli na piće u klupskom restoranu na Jarunu.

Momčad mu je uglavnom sastavljena od domaćih igrača, od kojih su u prvoj postavi petorica koja su s Jarunom izborila ulazak u 2. HNL. U ljetnom prijelaznom roku došli su neki novi igrači, a ima i nekoliko stranaca.

"Neki igrači su bili moji juniori u Lokomotivi pa su sad došli i njih dosta dobro znam. Došao nam je Adžić iz Gorice, s kojom također surađujemo, a neki su i otišli. Korejac Kim Chan-woo došao je kad i ja, a od prije je tu Aboubacar Bamba Dirassouba iz Obale Bjelokosti. On priča samo francuski, pa mu je svanulo što sam ja došao jer ja razumijem taj jezik, a uz njega ga mogu vježbati. On je naš Bamba (Jonathan Bamba, igrač Lillea, op.a.) za siromašne! Prije je bio malo divlji igrač, ali kad ga se usmjeri, onda može biti jako opasan. Nepredvidiv je, baš kao i Filip Dujmović, i s njima smo dosta nezgodni u napadu", kaže Leko.

Pobijedili Dinamo za rođendan kluba

Njegova momčad je prije mjesec dana na 100. rođendanu kluba u prijateljskoj utakmici pobijedila Dinamo 3:1, što je bilo poprilično iznenađenje. Lekina momčad je odigrala jako dobru utakmicu, iako Dinamo sigurno nije bio na svojem maksimumu.

"Malo su se čuvali, ali sam Ademiju rekao da su nas očito ozbiljno shvatili kad je i on bio u momčadi. Ta utakmica nam je jako dobro došla jer su igrači dobili jako puno samopouzdanja, a istovremeno nisu poletjeli, što se lako moglo dogoditi. U prva tri kola smo ispitivali malo da vidimo što smo i gdje smo. Iskreno, nisam ni ja puno znao o drugoj ligi i trebalo je i meni vremena da vidim na čemu sam. No, u te tri utakmice upisali smo poraz, pobjedu i remi i vidjeli smo da možemo i da nije to ne znam kako teško. Dok sam igrao u Dinamu, znali smo igrati takve prijateljske utakmice i gubiti ih, pa smo mislili da su ti s kojima smo igrali sigurno uvjerljivo prvi u svojoj ligi. Te momčadi bi nakon tih pobjeda znale pasti jer bi poletjele, a ja nisam želio da se i nama to dogodi. Nakon Dinama smo išli u goste Cibaliji pa sam rekao igračima: 'To vam je isto nekad bio Dinamo pa samo nastavite tako.' Dobro je ispalo, dobili smo 3:0 i nekako je od tad sve krenulo jako dobro", priča Leko.

Brojni klubovi iz 2. HNL su zadnjih godina odbijali igrati prvu ligu zbog golemih financijskih obveza koje igranje u najelitnijem razredu nosi. Prošle godine je to slučaj bio s BSK-om, ranijih godina Dugopolje nije željelo napredovati, no s Jarunom to nije slučaj.

"Kažem, daleko smo mi još od toga, ali predsjednik Grgur Jelić je jednom već rekao da se on ne boji prve lige i da će, ako do toga zaista dođe, Jarun igrati u prvoj ligi, a on najbolje zna može li klub to financijski pratiti. On je ovdje bio i kad je klub ulazio iz četvrte u treću ligu i sad u drugu i vidi se da je klub na prirodnom putu prema gore. Nema ovdje straha od prve lige, a sljedeće sezone će biti i više novca jer kreću ona TV prava, o kojima se pričalo. No, gazda je realan i zna da ima klubova koji ulažu puno više od nas. Pogledajte Kustošiju i Inter. Oni bi trebali biti u vrhu, a na dnu su. Nedostaje nama još dosta toga što se infrastrukture tiče, ali polako", rekao je Leko.

Hijerarhija u klubu ključna

Dođe li do prve lige - što bi bila prvorazredna senzacija - Jarun bi se pridružio nizu klubova iz Zagreba i okolice koji su igrali među elitom. Dinamovi navijači često se šale da su svi zagrebački kvartovi pobjeđivali Hajduk. To su, uz Dinamo, bili Lučko, Rudeš, Lokomotiva (Kajzerica), susjedna Gorica…

"Ne bih to komentirao", kaže Leko kroz smijeh i nastavlja:

"Ja u čemu god se natječem želim biti prvi. Ako misliš biti prosječan, onda ne možeš napredovati. Kod nas u Jarunu je atmosfera u svlačionici odlična. Volim što smo igrači i ja bliski, ali ne prebliski. Mora se znati distanca između trenera i igrača. Ako ste prebliski, vrlo lako se sve može urušiti. Hijerarhija se mora znati, ali opet moraš imati razumijevanja za igrače i graditi s njima dobar odnos. Ne možeš isto ganjati klinca od 18 i starijeg igrača od 30 i koju godinu. Tako je i meni bilo u klubovima, nas starije su treneri znali štedjeti i to je normalno. Razgovaram s igračima, neki to vole više, neki manje. Tu i tamo netko pita za neki detalj iz moje karijere, ali ja ne želim biti jedan od onih trenera koji su mene gnjavili s pričama: 'E, mali, znaš kad smo mi 1965. napravili to i to.' Ja volim ovaj posao i svejedno mi je gdje ga radim. Shvaćam ovo kao trenersko odrastanje. Možda nikad neću raditi na najvišem nivou, možda ću ostati u drugoj ligi, a možda se orijentiram na rad s juniorima. Trenutačno mi je sve gušt, jedino što se kao trener uz teren malo više smrzneš po zimi. Sad razumijem Ćiru Blaževića, čiji treninzi su po zimi trajali 45 minuta. 'Hajmo, brzo sve', govorio je. Mi smo mislili da je to zbog nekakvog tempa, a Ćiri je zapravo bilo hladno."

Najveći problem u cijeloj priči je što Jarun utakmice 2. HNL ne može igrati u svojem kvartu jer njegov dom u Ogulinskoj ulici ne zadovoljava kriterije druge, a kamoli prve lige. Jarunov domaći teren je onaj NK Kustošije, a predsjednik je već najavio da bi u prvoj ligi igrali na Maksimiru.

"Naravno da mi je žao što klub nije u svojem kvartu, iako ja nisam s Jaruna, nego sa Savice. Pravila su takva kakva jesu i mi tu ne možemo puno. Protiv Dinama se natiskalo 300, 400 ljudi i atmosfera je bilo stvarno sjajna. Nisam bio ovdje dok je klub igrao treću ligu, ali sam čuo da je ugođaj bio stvarno super. Ljudima se ne da ići do Kustošije, pa se malo izgubi ta povezanost, ali to je tako. Ne može ni Dragovoljac igrati na svojem stadionu, koji je neusporedivo adekvatniji od našega. Glavno da mi igramo dobro i da je sve u klubu i oko njega na nivou. Tako možemo samo naprijed", zaključio je Leko.