TORCIDA je u novom priopćenju o budućnosti Poljuda posebno prozvala premijera Andreja Plenkovića i državu zbog planova izgradnje stadiona u Zagrebu. Navijači Hajduka poručili su da, ako Zagreb i Dinamo dobivaju dva nova stadiona financirana javnim novcem, isto mora dobiti i Split.

"Ako se Zagrebu i Dinamu, kao najljućem rivalu, grade dva NOVA stadiona financirana isključivo javnim novcem, dva NOVA će se graditi Splitu i Hajduku, sve ostalo je izdaja nacionalnih interesa", stoji, između ostalog, u Torcidinu priopćenju.

"Gospodo, s naše strane kompromisa nema, neka vam jedna stvar bude kristalno jasna: do zadnjeg centa kojeg ćete usmjeriti Dinamu i Zagrebu, uložit ćete u Hajduk i Split", poručila je još Torcida.

No važno je razdvojiti način na koji se financiraju dva zagrebačka stadionska projekta. Novi stadion u Kranjčevićevoj u potpunosti financira Grad Zagreb, dok će novi Maksimir zajednički financirati Grad Zagreb i država u jednakom omjeru, 50:50.

Kranjčevićevu u cijelosti plaća Grad Zagreb

Stadion u Kranjčevićevoj gradski je projekt. Grad Zagreb službeno navodi da je riječ o investiciji vrijednoj oko 38 milijuna eura bez PDV-a te da se projekt "u potpunosti financira iz gradskog proračuna".

Za izvođača radova odabran je Strabag, čija je ponuda iznosila oko 37.87 milijuna eura bez PDV-a. Novi stadion trebao bi imati 11.163 mjesta, natkrivene tribine sa sve četiri strane i zadovoljiti uvjete četvrte UEFA-ine kategorije. Dakle, u izgradnji Kranjčevićeve nema dogovorenog državnog sufinanciranja. Trošak snosi Grad Zagreb iz svog proračuna. S PDV-om riječ je o cijeni od 44 milijuna eura.

Kranjčevićeva pritom nije zamišljena isključivo kao Dinamov stadion. Riječ je o gradskom stadionu, a Dinamo bi ga trebao koristiti kao privremeni dom nakon rušenja Maksimira i tijekom gradnje novog stadiona na toj lokaciji.

Maksimir je potpuno drugačiji model

Kod novog Maksimira situacija je drugačija. Vlada Republike Hrvatske i Grad Zagreb u veljači 2025. potpisali su sporazum prema kojem će sva ulaganja i troškove izgradnje novog stadiona snositi u jednakim dijelovima, odnosno 50 posto država i 50 posto Grad Zagreb.

Procijenjena vrijednost samog nogometnog stadiona iznosi 175 milijuna eura bez PDV-a. Kada se dodaju uređenje okoliša, garaža i tri pomoćna nogometna terena, procijenjena vrijednost cijelog zahvata iznosi oko 205 milijuna eura bez PDV-a.

Maksimir je, za razliku od Kranjčevićeve, proglašen sportskom građevinom od nacionalnog interesa. Upravo je to jedan od temelja za sudjelovanje države u projektu. Vlada i Grad formirali su zajedničko povjerenstvo, a službenim sporazumom definirani su kao ravnopravni partneri.

Novi stadion trebao bi imati oko 35.000 mjesta i služiti Dinamu, hrvatskoj reprezentaciji i drugim korisnicima.

Država, dakle, ne plaća dva stadiona Dinamu

Zato Torcidinu formulaciju o "dva nova stadiona Zagrebu i Dinamu" treba promatrati uz važnu razliku u financiranju.

Oba projekta jesu financirana javnim novcem, ali iz različitih izvora. Kranjčevićevu u cijelosti financira Grad Zagreb, odnosno lokalna vlast iz gradskog proračuna. Država u tom projektu nije suinvestitor. Kod Maksimira država jest izravni suinvestitor i prema važećem sporazumu plaća polovicu troškova, dok drugu polovicu plaća Grad Zagreb.

Drugim riječima, nije riječ o tome da Vlada financira dva nova stadiona za Dinamo. Jedan stadion gradi i plaća Grad Zagreb, dok se drugi, Maksimir, realizira kao zajednički projekt Grada i države u omjeru 50:50.