Foto: Getty Images / Guliver image
Analize na Index Sportu uz Tribinu.hr 

VEĆ šest kola zaredom, Leicester ostaje na prvom mjestu Premiershipa kontra svih predviđanja. Ako na kraju prvenstva ne budu prvaci moguće je da će se prisjetiti baš utakmice protiv WBA, koju su trebali dobiti. Međutim, nedostajao im je toliko bitan kotačić u sredini terena, isti onaj zbog kojeg su od studenog nadalje u prvenstvu samo jednom kasira dva gola, i to u utakmici protiv Evertona kada su već vodili 3:1 i čekali posljednji sudački zvižduk. I dok su Vardy i Mahrez ponovo pokazali koliko su ubojiti, Ranieri i ekipa čekaju na povratak svog možda i najvažnijeg igrača.

169 centimetara i 68 kilograma. Da ga sretnete na ulici, ovaj 'patuljak' gotovo sigurno ne bi zagolicao vašu maštu, a sigurno ne biste rekli kako je riječ o jednom od najdominantnijih igrača veznog reda u današnjem nogometu. Jer kako drugačije nazvati najboljeg obrambenog veznog igrača Premiershipa, vjerojatno fizički najzahtjevnije lige na svijetu. A danas, N'Golo Kante to svakako jest. Sve do ovoga ljeta gotovo potpuno anoniman igrač, koji je prošle dvije sezone odradio za mali Caen, klub iz donje polovice francuskog prvenstva, ove godine drži konce vezne linije vodeće momčadi Premiershipa.

Kako to obično i bude, kada se u javnosti vodi rasprava tko je najvažniji igrač Leicestera odmah u oči upadaju Jamie Vardy i Riyad Mahrez, dva ofenzivno najpotentnija igrača Lisica. Vardy s 19 golova na kontu najbolji je strijelac Premiershipa, dok Mahrez ima najviše poena, jer je upisao 14 golova i 11 asistencija, a time je i jedini dvocifreni igrač u obje spomenute kategorije. Bilo bi naivno reći kako njihov učinak nije bitan. I jedan i drugi iznimno su važni igrač te svakako zaslužni članovi trijumvirata igrača, na leđima kojih i počiva ovaj gotovo pa nevjerojatni uspjeh Leicestera. Već i ako ne dođu do titule, postoji vrlo realna šansa da će zadržati neko od prva tri mjesta i tako dogodine automatski doći do Lige prvaka, što će producirati ogroman financijski i reputacijski zamah za klub.

Posljednji član trijumvirata s kojim se Wenger nije htio kockati

U Leicesteru, barem na terenu i po važnosti za momčad, na snazi je trijumvirat - spoj tri podjednako važna igrača. A treći je upravo N'Golo Kante, centralni/zadnji vezni igrač, omaleni Francuz koji je došao iz Caena ovoga ljeta. Baš prije desetak dana, u utakmici protiv Arsenala (koju je Leicester izgubio prije svega zbog crvenog kartona) Kante je pokazao koliko je bitan igrač, a paradoksalno, upravo je igrač tog profila ono što godinama nedostaje Wengeru i što je samo djelomično riješio s Coquelinom. Francuski trener, koji je dobrim dijelom ispunio svoju trenersku ostavštinu dovođenjem (relativno anonimnih) francuskih igrača kada nisu bili na vrhuncu, ovoga se puta nije htio kockati, a trebao je. Dovesti ga sada znači platiti ga barem pet puta više od devet milijuna eura, koliko je koštao njegov dolazak iz Francuske.

"On je strašna sila u njihovoj ekipi! Naravno da znam otprije za njega. Jedan od mojih najboljih prijatelja ukazuje mi na njega još otkad je imao 10 godina", priznao je Wenger, i dodao: "Pratili smo ga još u Boulogneu, a nakon dvije sezone u Caenu je došao u Englesku. Ono što je zanimljivo primijetiti je kako se brzo adaptirao na višu razinu igre. Gledali smo ga prethodno već nekoliko puta i uvjerili se kako je igrač koji posjeduje visoku kvalitetu, samo nisam znao da će toliko brzo doći u Englesku",

Wenger očito nije računao da bi ga neki drugi klub Premiershipa mogao dovesti iz malog francuskog Caena, bez da je prethodno bio uopće nacionalno poznat igrač, a kamoli pozvan u reprezentaciju.

Kako to čini Kante?

Ako je trebao dodatni dokaz (a vjerojatno nije), utakmica protiv Arsenala ga je pružila. Nije slučajno da Leicester predvodi ligu što se tiče i presječenih i oduzetih lopti protivnicima (pritom su jedini koji kombinirano prelaze brojku od 45 osvojenih lopti po utakmici). Kante je u fokusu zbivanja, kao jedini igrač s preko četiri osvojene i oduzete lopte (ujedno i jedini u velikima ligama, ne samo u ligama petice). Da bi stvar bila bolja, on daje dodatnu vrijednost svojoj igri tako da pomiče i suigrače prema naprijed, pa dobar dio Leicesterovih osvojenih lopti dolazi na protivničkoj polovici, gotovo polovica od spomenutih 45. Nije onda niti čudno da njihovi prednji igrači lakše dolaze do izglednih pozicija. Od primjerice, 20 do 30 minute susreta protiv Arsenala, Kante je to napravio nevjerojatnih pet puta, od toga tri puta na protivničkoj polovici, samo da bi njegovi ofenzivci onda zabrljali stvari.

Otežavajuća taktička okolnost njihove igre tromi je stoperski dvojac (Huth-Morgan) koji služi prije svega kao branik za visoke lopte, ali zbog njihovog nedostatka mobilnost nemoguće je igrati tipični Gegenpressing, ono što je godinama Borussia igrala pod Kloppom, jer stoperi ne mogu visoko postavljati ofsajd zamku, kao što su primjerice mogli Hummels i Subotić. Umjesto toga, ovo je pomalo moderirani i unaprijeđeni nogomet stare talijanske škole (uostalom, trener jest Claudio Ranieri), kojeg je na svoje vrhuncu sa Zidaneom i Davidsom Lippi postavio u Juventusu.
Najveća snaga tog stila svakako nije posjed lopte, a nije niti tvrda obrambena igra pošto je Leicester postigao 51 gol, više od svih u ligi, a prima i više od jednog po susretu (31 u 28 utakmica).

Čarobna Leicesterova formula i tajna njihovog uspjeha otkriva se u činjenici da oni uspijevaju natjerati protivnika da igra zapravo sam protiv sebe. Ključ toga je transformacija napad-obrana, gdje se nakon gubitka lopte nevjerojatno brzo, već na protivničkoj polovici, formira obrambena formacija, uz žarišne zone pritiska i pokušaj oduzimanja i presijecanja lopte. Da bi taj plan uspio, igrači moraju biti ultra mobilni, kako bi nekoliko puta ponovili isto. Stoga nije čudno da niti jedan igrač Leicestera koji igra u veznom redu ili napadu nema preko 75 kilograma, a čak trojica imaju i ispod 70 (Mahrez, Kante, Albrighton), što uvelike olakšava povećanje radijusa kretanja.

Also spielt Edgar Davids

Ipak, srce takve igre njihov je 'Edgar Davids', baš kao što je i omaleni Nizozemac bio za Juventus krajem 90-ih, ali i za nizozemsku reprezentaciju. Kante je taj koji svojim kretanjima određuje kretanja svih ostalih igrača i onaj koji ima dovoljno dobru motoriku, postavljanje, ali i čitanje igre kako bi iskoristio ponekad predvidljivu distribuciju protivnika. Najčešće se lopte presijecaju kada bilo bek ili bilo koji igrač protivnika postavljen uz aut liniju pokuša proigrati loptu prema sredini. Zbog visokog pritiska igrači Leicestera odsijeku jednu stranu, a Kante je onda tu da pokrije kompletan preostali prostor. Nitko od Davidsa to ne čini na toj razini.

Osim toga, a vidjelo se to kod prvog pogotka protiv Arsenala (neopravdano dosuđeni 11-erac), Kante je sposoban iznimno brzo povući loptu prema naprijed kada je posrijedi ona obrnuto transformacija - iz obrane prema napadu. Činjenica da od svih ekipa Leicestera ima daleko najbolje obje transformacije olakšava im posao i oni svoje utakmice pobjeđuju u uvjetno rečeno - eđu-prostoru, tj. onom trenutku u vremenu kada postaje bitno koliko će se brzo ekipa prilagoditi činjenici da je upravo osvojila ili izgubila loptu.

Da bi potencirali tu svoju prednost, moraju utakmice svesti na jak ritam te situacijski nogomet u kojem ima puno promjena posjeda. Sve velike ekipe također pokušavaju igrati na te elemente, problem je što je Leicester tu najbolji pa njihovi protivnici u nekom trenutku počnu igrati sami protiv sebe. Vjerojatno bi najbolja taktika protiv njih bila umrtviti igru i pokušati postići gol iz prekida jer tu su slabi (kako se i vidjelo protiv Arsenala). Međutim, velike momčadi tako ne igraju, a niti publici se to ne bi svidjelo...

Nije slučajno da taj stil igre onda daje najbolje od igrača kakvi su Kante ili Mahrez. Visoki pritisak i tranzicijska igra je ono što im je dalo prvo mjesto na ljestvici, a u prošla su kolu pokazali koliko im je teško igrati protiv ekipa poput Norwicha ili WBA, iako su i tada došli do četiri boda. A kamen temeljac njihove igre je čovjek koji ima 169 centimetara i 68 kila. Slučajno ili ne, toliko je na vrhuncu svoje igre imao i Edgar Davids.