Foto:Marko Lukunić/Pixsell

VIJEST o smrti legendarnog hrvatskog sportskog novinara Tomislava Židaka, koji je danas preminuo u Zagrebu u 65. godini nakon duge i teške bolesti, snažno je odjeknula u hrvatskoj sportskoj i novinarskoj zajednici. Kolege novinari i svi ljudi koji su surađivali ili imali priliku družiti se s Tomom teško su primili tužnu vijesti.

"Mislio sam da se to nikada ne može dogoditi. Koliko god je u zadnje vrijeme bio slab, nadao sam da će izdržati. Strašno mi je teško, evo, otišao sam u osamu da nekako to proživim. Ne znam gdje bih sa sobom... Stalno mislim na njega. Bili smo jako povezani, još od 1982. godine pa sve do danas. Nekada smo se svađali, ali smo se neizmjerno voljeli i poštivali. Pisao je nevjerojatno šarmantno i bio je veliki čovjek. Pamtit ćemo njegove rukopise", rekao je tužni Ćiro Blažević.

Nogometni klub Dinamo je na svojim stranicama izrazio sućut obitelji gospodina Židaka i prisjetio se svojeg velikog navijača.

"Neupitno je - bio je i ostat će jedan od najvećih sportskih novinara na ovim područjima. Tome svjedoče brojne nagrade koje je osvojio u 40 godina rada u novinarstvu, a kako kažu, čovjek živi dok god žive njegova djela. Sportska djela i tekstovi Tomislava Židaka živjet će vječno. Bio je, prije svega, veliki navijač Dinama - njegova kluba koji je u nebrojenim tekstovima kroz povijest doživio i trenutke kritika, ali i trenutke slave. U svakom su njegovom odlomku uvijek u prvom redu bile emocije, sreća, tuga, oduševljenje, razočaranje, a zatim fakti o aktualnim događanjima koje je tumačio na sebi svojstven način. Njegovo će ime zauvijek ostati dio sporta u Hrvatskoj, a modri ga klub nikada neće zaboraviti", napisao je Dinamo u priopćenju.

Veliku posvetu Židaku na Facebooku je objavio i NK Široki Brijeg.

Kolege novinari na Facebooku i u razgovoru s tugom su primili vijest o Židakovoj smrti, a neki su se posebno emotivno oprostili od omiljenog kolege.

"Malo je novinara koji ga nisu barem jednom pomislili kopirati, biti kao on, još je manje onih koji su ga nadmašili. Ne, nisu to samo kolumne i tekstovi, to su bezbrojni sati smijeha, mangupske zajebancije, tisuće nezaboravnih anegdota. Iz kojih smo svi nesto naučili, o novinarstvu i životu, o novinarstvu koje je bilo važnije od života. Nije to bio život, niti radni vijek, bila je to era, ponosan sam što sam bio njen djelić. Što dodati, nego, Tomo, spoji stolove u toj nekoj drugoj Maksimirskoj šumi, došli bumo jednom na gemišt...", napisao je kolega Tomo Ničota iz Sportskih novosti na svojem Facebooku.

"Moj Dudo nakon povratka sa Svjetskog prvenstva 1987. igra tekmu za Dinamo protiv Budućnosti. Odigra po mom nepristranom mišljenju super i u Sportskima neki novinar da mu 6,5. Pitam tko je taj novinar i poslije jednog treninga ostanem i pitam tog novinara zakaj mu je dao 6,5. On odgovori da je to zato kaj se on brine da klinci koji su daroviti ne dotaknu nosom nebo.
Od danas su nažalost obojica gore. Fala Tomislav Židak na svim tekstovima, tko bu sad pisao Iz Maksimirske šume...", na Facebooku je objavio Saša Pavličić, disciplinski sudac HNL-a i bratić preminuloga Dubravka Pavličića.

"Vumrl je Židak. Znao je previše balansirati na žici, ali svakako je jedan od velikih kroničara Dinama i rijedak primjer sportskog novinara s duhom, koji je kužio navijački pokret. Zato, počivaj u miru Tomica", napisao je Thomas Bauer, nekad jedan od najistaknutijih Bad Blue Boysa.

Sućut obitelji izrazio je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

"Zahvaljujući svojoj odanosti sportu i novinarskom profesionalizmu, zanimljivom, britkom i duhovitom pisanju, čak i iz bolničkog kreveta, svima nama, njegovim vjernim čitateljima, ostaje u neizbrisivom sjećanju. Odlazi veliko sportsko pero, čovjek iznimne sposobnosti, novinar koji trajno ostaje dio povijesti zagrebačkog i hrvatskog sporta i sportskog novinarstva", stoji u službenom Bandićevom priopćenju.

Gospodin Židak se prema nama, mlađim novinarima, uvijek odnosio s poštovanjem i nikad se nije postavljao kao da je bolji i da zna puno više od nas. A bio je i bolji i puno više je znao. Uvijek je bio dobre volje i spreman za zezanciju.

"Mali, kaj tam sediš sam, odi tu k nama", znao bi reći i nisi imao izbora nego pridružiti se njegovu društvu i prihvatiti zafrkanciju.

Njegovi tekstovi odgojili su generacije novinara, a mi mlađi potrudit ćemo se da se legendarnog Tomu nikada ne zaboravi.