DUBOKA je i duga obiteljska veza Igora Jovićevića i Dinama. Trener juniora zagrebačkog kluba srušio je moskovski Lokomotiv nakon penala 6:5 (regularni dio završen 1:1), plasirao se u osminu finala omladinske Lige prvaka i produžio europske snove. Njegov otac Čedomir Čedo Jovićević igrao je za Dinamo punih 10 godina (1972. - 1982.) i osvojio Balkanski kup 1977., Kup Maršala Tita 1980. i naslov prvaka Jugoslavija 1982. godine, a od 1989. do 1991. bio je i trener Modrih.

>>> Dinamovi klinci nakon velike drame ušli u osminu finala Lige prvaka

>>> Veliko slavlje na Hitrecu: "To je taj duh Dinama"

>>> Tko prijeti Dinamovim juniorima? Sedam velikana i Hoffenheim

Zato je Igor rođen u Zagrebu 30. studenog 1973. godine, a od 1988. do 1991. kao veliki talent bio je član mlađih kategorija kluba s Maksimira. Potom je u transferu vrijednom milijun dolara kao 18-godišnji napadač otišao u Real Madrid, gdje se zadržao do 1995. i upisao 79 nastupa te zabio 15 golova za B momčad. Potom se vratio u Zagreb, a onda bio član Yokohame F. Marinos, Guaranija, nakon čega je sezonu 2000./2001. proveo u Zagrebu, a onda preko Metza, Shenyang Dongjina, Karpata iz Lavova i Zhuhaija priveo kraju igračku karijeru.

"Dinamo mi je u srcu od malena", konstatira odmah na početku razgovora. 

Jovićević je od 1994. do 1995. bio i član mlade U21 reprezentacije Hrvatske, za koju je odigrao osam utakmica. 

Lokomotiv je zaslužio gol, a mi prolaz dalje

Nakon završetka karijere uplovio je u trenerske vode te započeo posao u Karpatima, potom je vodio i Celje, a od 2017. godine je u Dinamu, gdje radi fantastičan posao, čiji je vrhunac, za sada, doživio baš jučer povijesnim plasmanom među osam najboljih omladinskih ekipa u Europi. Dinamo je bolje otvorio susret protiv Lokomotiva na Hitrec-Kacijanu i poveo već u 13. minuti golom Leona Šipoša. Do poluvremena je moglo biti dva ili tri gola razlike, ali su Rusi preživjeli i u 94. minuti stigli do 1:1 preko Fajzulina i izborili penale. Ipak, to nije omelo dinamovce, koji su pogodili svih pet penala, a tragičar Lokomotiva bio je Osnov, čiji je udarac u četvrtoj seriji skinuo junak Dinko Horkaš. Zanimljivo, on je tijekom meča uspio obraniti jedanaesterac Titkovu, čime je postao apsolutno prvo ime velike pobjede.

"Osjećaj je prekrasan i presretni smo. Bila je to jako teška i mukotrpna utakmica, nakon koje smo potpuno zasluženo pobijedili. Znali smo da će biti oštra borba kost u kost i za to smo se pripremali cijeli tjedan. Iako smo strepili na kraju, pokazali smo zrelost i karakter. Lokomotiv je zaslužio taj gol, ali smo mi trebali zabiti više od jednog i na kraju smo zaslužili prolaz, to treba tako gledati", prve su impresije Jovićevića u razgovoru za Index.

Ništa nije slučajno, Horkaš je specijalist za penale

Nakon utakmice 45-godišnji strateg Dinama otkrio je kako su na treninzima uvježbavali sve moguće situacije, pa tako i penale, te otkrio kako je znao namjerno dosuditi neki penal i isprovocirati svoje igrače kako bi bili spremni na svoje moguće situacije. To im je danas pomoglo nakon primljenog gola u ruletu penala.

"Nadali smo se da ćemo izbjeći to i 20 sekundi do kraja sve je bilo kako smo i željeli, a onda smo primili taj gol. Međutim, rekao sam igračima uoči penala da je kraj onda kada mi pobijedimo i tako je i bilo na kraju. Ušli smo pozitivno u tu seriju penala, a naš vratar Horkaš specijalist je za penale, o čemu svjedoči podatak da je u sezoni obranio pet penala i donio nam puno bodova. Dakle, nije slučajnost da je u utakmici skinuo jedan, a potom na raspucavanju još jedan. Penali su lutrija, ali smo bili spremni i za to te zaslužili plasman dalje", naglašava Jovićević, otkrivši da redovno čita i informira se na Indexu.

Mi smo trn u oku svakome

Atletico Madrid, Barcelona, Liverpool, Porto, Ajax, Hoffenheim, Real Madrid i Manchester United čekaju njegov Dinamo na ždrijebu. Posebnih želja nema, ali je tu poruka za sve njih...

"Sama mogućnost da igramo protiv tako velikih klubova pruža nam veliku motivaciju i sigurno će biti atraktivan protivnik. No, vjerujte mi da smo trn u oku svakome, tako da onaj tko izvuče nas za protivnika, neće mu biti svejedno", upozorava Dinamov trener.  

Ne precjenjujemo protivnika, ali ni ne podcjenjujemo sebe

U studenom prošle godine kapetan Horkaš rekao je kako Dinamo može do kraja u Ligi prvaka. S tim se slaže i njegov trener.

"Svjesni smo svoje kvalitete. Međutim, uvijek smo ponizni i s tim pristupom ulazimo u svaku utakmicu. Ne precjenjujemo protivnika, ali ni ne podcjenjujemo sebe. Imamo velike adute u rukavu i baziramo se na detaljnoj analizi protivnika, a potom ostvarujemo te segmente s treninga u samoj utakmici i lakše nam je prepoznavati te situacije tijekom samog meča jer smo spremni na svaku mogućnost. Tako je bilo i danas protiv Lokomotiva."

Klupa A momčadi? Citirat ću mog bivšeg trenera Rafu Beniteza

Igor Jovićević poznat je hrvatskoj nogometnoj javnosti već neko vrijeme. Njegovo ime spominjalo se već u prošlosti kao netko tko bi mogao voditi A momčad Dinama. Sada je tu Nenad Bjelica, koji je s hrvatskim prvakom izborio europsko proljeće poslije 49 godina. Naravno, Jovićević bi u budućnosti želio sjesti na klupu prve momčad u kojoj će biti baš i njegova mlada klapa iz juniorske ekipe, ali nigdje ne žuri...

"Jako sam sretan što prvoj momčadi ide sjajno i svi smo uz njih. A što se tiče budućnosti i klupe A momčadi, citirat ću Rafu Beniteza koji mi je bio trener u Realu: 'Ako treba čekati 20 godina, vrijedit će'", ističe tvorac velikog juniorskog Dinama.

Cetinje Dolina Bogova i prezime s Č ili Ć

Iako je njegov otac Čedomir rođen na Žabljaku u Crnoj Gori, a on u Zagrebu, Jovićević se osjeća Cetinjaninom i obožava taj grad.

"Cetinje mi pruža određenu dozu optimizma i duševnu ravnotežu. Svaki slobodan trenutak iskoristim otići tamo jer se prekrasno osjećam u Dolini Bogova, kako zovu Cetinje. Moja žena je Cetinjanka, kao i majka. Otac je rođen na Žabljaku, a ja u Zagrebu. S ponosom ističem da sam cetinjski zet. Ma, zapravo, Cetinjanin, i jedva čekam doći iznova tamo i provoditi vrijeme sa svojom obitelji i prijateljima", pojasnio nam je Igor, a na kraju i odgonetnuo je li njegovo prezime Jovičević ili Jovićević...

"Ha, ima novinara koji moje prezime pišu s Č, ali je zapravo s Ć. Dakle, Jovićević", zaključuje.