DINAMO u četvrtak u Plzenu igra prvu utakmicu šesnaestine finala Europa lige protiv Viktorije.

Prva je to Dinamova europska proljetna utakmica nakon 1970. godine te je još jedna u nizu "povijesnih" koje je hrvatski prvak odigrao ove i prijašnjih godina. Momčad Nenada Bjelice ostvarila je ono što puno veće i jače Dinamove generacije nisu uspjele, iako je na početku sezone bilo puno upitnika.

Na Maksimir je došlo dosta novih igrača, a neki su znali da će imati jako težak zadatak izboriti se za mjesto u momčadi. Jedan od njih je i Bruno Petković koji je na Maksimir došao početkom kolovoza, nakon što je momčad već odradila pripreme, a sezona ušla u ključnu fazu kad je Europa u pitanju.

Malo po malo ulazio je u momčad i u 24 nastupa upisao je devet golova i sedam asistencija. Nije to puno, ali za samo 1166 minuta u igri je odlično. U prosjeku, 24-godišnji napadač iz Metkovića svake 73 minute zabije gol ili asistira. U Europi je cijelu utakmicu odigrao samo protiv Anderlechta. Bio je odličan. Izborio je penal za 1:0 i odradio jako puno nevidljivog posla, a ta pobjeda trasirala je Dinamu put do prvog mjesta u skupini.

Tri su dana do nove povijesne utakmice, kakva je atmosfera u momčadi?

"U ovoj fazi natjecanja svaka je povijesna pa tako valjda i ova, iako je mi tako ne doživljavamo. Nama je ta Viktorija nagrada za sve dobro što smo napravili ove sezone i, što se mene tiče, utakmica može odmah početi. Ali nema prevelike euforije. Ova prva utakmica sigurno neće odlučiti prolazak, igrat će se 180 minuta i idemo tamo hladne glave. Mislim da možemo očekivati prolazak."

Da vam je netko na početku sezone rekao da ćete na proljeće igrati Europu...

"Ne mogu reći da nismo to očekivali jer smo jako dobro radili. Kad smo ušli u Europa ligu glavni cilj je bio proći skupinu i mislim da smo to odradili sa stilom. Sve što je ostvarila ova momčad je zaslužila svojim radom i zajedništvom. Ja sam došao malo kasnije u momčad koja je već bila na okupu, ali nije se bilo teško uklopiti."

Kako vam se čini Viktorija Plzen?

"To je momčad slična nama. Nemaju izraženih zvijezda nego igraju jako momčadski. Dugo su zajedno i jako su čvrsti. Ove sezone su naši treneri savršeno analizirali sve protivnike i siguran sam da će tako biti i sad te da nas Česi ničime neće moći iznenaditi."

Koliko je teško nakon zimske pauze ponovno u Europi igrati na nivou na kojem ste igrali jesenas?

"Ja nikad do sad u karijeri nisam imao ovako dugu pauzu jer sam igrao u Italiji. Mislim da smo već protiv Rudeša, koji smo dobili 7:2, pokazali da neće tu biti prevelikog pada forme. Ok, ovo protiv Istre je bilo malo ružnije, ali najvažnije je da smo zadržali kontinuitet pobjeda pred Viktoriju."

Kad ste došli u Dinamo, konkurencija u napadu bila je velika, a sad je dolaskom Andrića još i veća.

"Nije to slučaj samo u napadu nego i na svim drugim pozicijama. Trener ima sreće s nama jer koga god stavi u igru, mi odigramo dobro. Promijeni napadače, oni dobro odigraju. Promijeni stoperski par, opet dobro. Jako dobro smo pokriveni na svim pozicijama i nismo imali lošeg igrača cijelu sezonu. Stvorena je zdrava konkurencija u kojoj svatko svakoga podržava i širina kadra jedna je od naših najjačih strana."

Cijelu dosadašnju karijeru bili ste u nižim talijanskim ligama i imali ste jako čudan put do povratka u Dinamo u kojem ste bili kao klinac. Koliko vam je igranje u tim grubim ligama pomoglo kao igraču?

"Moj put sigurno nije bio normalan, ali mi je jako puno pomogao. Svi mi učimo cijeli život. Bilo je tu i loših i dobrih stvari, ali kad ti u životu stalno dobro ide onda to i ne znaš cijeniti. A kad si prošao puno loših stvari kao ja, onda ti ove lijepe puno više znače."

Toni Kukoč je jednom rekao da nije postao igrač u Madison Square Gardenu ili u Staples Centreu nego u Banjoj Luci i Podgorici...

"A ja kažem da nitko nije postao igrač na San Siru, ha ha. Nije baš najugodnije igrati u Serie B ili Serie C. Tamo sam prikupio jako puno iskustva i mislim da sam iz Italije došao kao bolji igrač. Nisam tip koji će kukati zbog nečega iz prošlosti. Za to što tamo nisam napravio što sam mogao, najviše sam kriv ja. Mogao sam biti prilagodljiviji i pametniji pa bi možda bilo drukčije. No jedna odluka u jednom danu ti može potpuno promijeniti život, a da sam prije godinu dana odlučio nešto drugo, možda danas ne bih bio ovdje. Tako da se ne zamaram s tom talijanskom pričom, to je sad iza mene."

Spominje vas se i u kontekstu reprezentacije. Vidite li se u nacionalnom dresu?

"To je moj san i neću skrivati da to jako želim i iščekujem. Svjestan sam da će to ovisiti samo o meni. Ako sam dovoljno dobar, netko će me pozvati. Ako nisam - neće. I to je to. Ne opterećujem se time, ali svakom sportašu je prvi cilj da igra za svoju državu. Po tom pitanju nisam iznimka."