U DERBIJU na Poljudu Dinamo je svladao Hajduk 0:1 i ostavio Splićane 27 bodova iza budućih prvaka.

Gledali smo bolji derbi nego što to pokazuju rezultat i prvi dojam. Utakmica je ponudila razne trenerske ideje i reakcije na njih. Vidjeli smo uigranost i sustavne planove.

Odlično Hajdukovo otvaranje i odgovor Dinama

Hajduk je sjajno otvorio utakmicu. Osnovni plan igre u obrani bilo je prepuštanje lopte Dinamovim stoperima i stvaranje guste zone oko Šunjića. Time su Dinamo tjerali s loptom na bok, što je bio okidač za agresivni pritisak na igrača koji jednostavno nije imao opcije za predaju lopte. Dinamo je u 20. minuti prvi put napravio rotaciju Šunjić-Gojak u sredini terena koja mu je omogućila sustavno i mirno iznošenje lopte, ali veći dio prvog dijela Dinamo je igrao na frekvenciji koju je Hajduk nametnuo - izrazito brzoj, rascjepkanoj, s mnogo pogrešaka u posjedu uzrokovanih pomanjkanjem opcija, s mnogo ničijih lopti, duela i prekršaja uz sudački kriterij koji je danas pomogao agresivnom domaćinu. 

U fazi napada Bijeli su pokušavali baš iz takvih lopti osvojenih u sredini terena što brže pronaći svoj trojac okomitom loptom i tako uloviti Dinamo na krivoj nozi, ali su Theophile-Catherine i Dilaver danas sjajno branili dubinu iza svojih leđa. Hajduk je u fazi organizacije napada stajao s bekovima vrlo visoko i široko čime je razvukao Dinamovu prednju liniju. Cilj toga bio je osigurati veliki prostor za Hamzu ili Nejašmića da prime loptu, ali je istovremeno takav pristup bio izrazito hrabar - u slučaju tehničke pogreške Hajdukova obrana bi morala pokriti golem prostor. Hajduk je tako uspješno kontrolirao posjed u prvoj fazi napada, ali štekalo je u prijenosu lopte u zadnju trećinu terena. Tu je Bjelica iznenadio Bijele. 

Jedan detalj je prevagnuo na Dinamovu stranu

Hajduk je napad uglavnom otvarao preko lijeve strane s Hamzom na lopti, koji je na njoj imao puno vremena. Onog trenutka kada bi se prednja Dinamova linija pomaknula prema njemu, pokušavalo se što prije loptom na suprotnoj strani pronaći Nejašmića koji je u teoriji trebao imati čisti pas na Jaira ili Jradija koji su se povlačili između zadnje i vezne linije Dinama. Ipak, Modri to nisu dozvolili i to je bio ključ - Kadzior se izrazito brzo spuštao u vezni red i omogućio svima u njemu da se brzo i efikasno pomaknu za jedno mjesto prema lopti što je zagušilo Hajdukov pokušaj prodora kroz sredinu terena. U više navrata je (danas izvrsni) Šunjić, iako je formalno zadnji igrač u veznoj liniji, napadao Nejašmića mnogo dalje od svog gola nego ostatak vezne linije, a baš je dobra kompaktnost i brzo spajanje Gojaka i Olma u sredini terena omogućila taj luksuz. Hajduk je svoje najbolje šanse na postavljenu obranu imao loptama na Jradija kao sidruna koji je služio kao mantinela Caktašu koji je utrčavao u dubinu terena. U prvih pola sata Bijeli su tako nekoliko puta stigli u samu završnicu akcije, ali kako je vrijeme prolazilo, gosti su bili sve kompaktniji, a domaći sve potrošeniji. 

Koje su svijetle točke derbija?

Dinamo prema naprijed nije pokazao puno. Njegova strategija bila je isprovocirati pogrešku i kazniti nepostavljenu obranu Hajduka, ali su u samoj završnici akcija u nekoliko navrata donosili loše odluke i promašivali relativno lagana dodavanja pa iz takve igre nisu mnogo izvukli. Kompaktnost, uigranost između igrača i linija te jasni obrasci pokrivanja te dupliranja još su jednom, nakon niza europskih uspjeha, bili ključ Dinamove pobjede. Jednostavno, momčadi Nenada Bjelice jako je teško stvoriti priliku, a na otvorenom terenu vas uvijek može ugroziti. Posebno je impresivan bio Dani Olmo. Nevjerojatna lakoća oslobađanja od čuvara, vrhunski prodori i stalna mogućnost da iznese loptu kroz suparnički blok u tranziciji bili su Dinamovo glavno pogonsko gorivo.Šteta što ga vjerojatno nećemo još dugo gledati na domaćim travnjacima. S druge strane, u Hajduku apsolutno iskače Nejašmić, koji raste iz utakmice u utakmicu. Takvu kombinaciju snimanja igre, mirnoće i preciznosti u predaji lopte, davanja tempa napadu i defenzivne koristi Hajduk nije imao već godinama. Palaversa možda ima veći plafon od njega, ali danas definitivno nije bolji igrač i u Nejašmiću vjerojatno leži ključ Hajdukove bliže budućnosti. 



Hajduk i Dinamo konačno imaju moderne trenere 

Iako će kartoni, ukupan broj šansi i golova snažno sugerirati sasvim drugačiji zaključak, ovo je  nogometno bio jedan sasvim dobar derbi, taktički bogat i zanimljiv onima  koji aktivnije prate rad i napredak trenerskih rivala. Hajduk je pod Oreščaninom napokon ekipa koja ima jasnu ideju u igri i namjeru u svakoj fazi igre. Za veći rezultat koji navijači s Poljuda godinama sanjaju ionako će najodgovorniji biti oni koji će osigurati veći nivo kvalitete u svlačionici. Na duge se staze Hajduk u ovom sastavu ne može nositi s Dinamom. Dinamo nije pokazao mnogo, ali je Bjeličina taktička fleksibilnost bila reakcija na akciju koja kronično nedostaje HNL-u. Umjesto sirovog nabijanja lopte i raspada u svim linijama konačno smo mogli vidjeti dvije ekipe koje znaju što žele i znaju kako to mogu ostvariti - malo više inspiracije, boljeg travnjaka i drugačiji razvoj događaja možda bi donijeli i mnogo atraktivniju utakmicu. Može se reći kako je utakmica bila prosječna, ali nogomet je bio vrlo dobar. Teško se sjetiti kad su posljednji put Hajduk i Dinamo imali dva nogometno pismena trenera koji znaju razmišljati u terminima moderne nogometne taktike. Struka kao kronični problem hrvatskog nogometa godinama uzrokuje stagnaciju domaće lige. Dva najveća kluba HNL-a, barem zasad, taj su problem ostavili u svojoj prošlosti.