U SITNIM satima subote na nedjelju pratili smo MMA derbi nikaragvanske lige koju ćemo nastaviti pratiti i dalje.

>>> Kako sam pukao u karanteni i završio na Realovom derbiju u Nikaragvi. I ponovno ću

>>> Bujna plavuša, MMA fajt i dobričina iz Argentine spasili su mi rođendan u karanteni

Taj okršaj Manague i Diriangéna pred praznim tribinama pripao je domaćinu (2:1) golom u 93. minuti, no cijela utakmica obilovala je brojnim prekidima igre, čak i nekim nevjerojatnim faulovima o kojim smo detaljnije pisali u reportaži utakmice.

Dakle, nogomet se u Nikaragvi i dalje igra, čime je ta srednjoamerička zemlja jedna od tri zemlje gdje se lopta kotrlja, uz Bjelorusiju i Burundi. 

U Nikaragvi se nogomet igra bez publike: "Čudna je situacija"

Drame nema, tako nam je potvrdio i Pablo Gallego, jedna od najvećih zvijezda lige. Pablo je ofenzivac Manague, prvoplasirane momčadi Clausure koja je stigla do 13. kola.

"Čudna je situacija jer smo jedna od rijetkih liga koje nastavljaju s igranjem. Moramo pokušati raditi sve normalno kao i inače i pridržavati se svih mjera koje nam diktira ministarstvo zdravlja", rekao nam je za početak 26-godišnji Španjolac.

"Postoje određena ograničenja. Kino-dvorane i diskoteke su zatvorene, ali nema ograničenja oko toga da ljudi borave na ulici. Nema karantene, ali se poduzimaju druge mjere. Još nije alarmantna situacija u Nikaragvi. Dijagnosticirana su samo četiri pozitivna slučaja i zato vlada ne smatra da moramo ići u karantenu niti je situacija alarmantna. U vladi smatraju da su poduzeli sve mjere. Pokušava se održati život u normali zbog toga, baš zato je nogomet i dalje ostao prisutan u društvu."

Nikaragvanski nogomet upao je u centar pozornosti nakon što su prije desetak dana igrači Diriangéna, najvećeg i najtrofejnijeg tamošnjeg kluba, odbili igrati utakmicu protiv Ocotala zbog pandemije koronavirusa.

Zašto su igrači jednog kluba nosili zaštitne maske i rukavice?

Utakmica se ipak odigrala, no igrači Diriangéna nosili su zaštitne maske i medicinske rukavice iz protesta.

Konkretno, bespogovorno se u Nikaragvi sluša riječ predsjednika države Daniela Ortege, slično kao i u Bjelorusiji gdje diktator Aleksandar Lukašenko tvrdi da nema nikakvih problema uz misao "bolje je umrijeti stojeći nego živjeti na koljenima."

Za te moćnike nogomet u doba pandemije koronavirusa predstavlja primjer moći u internacionalnim okvirima te dokazuje stabilnost svima onima koji situaciju prate izvana.

Diriangén je jedini vrhunski klub u koji država jako malo ili nikako ulaže, stoga njihov veto ne čudi. Ostali klubovi neće javno istupiti i kontrirati Ortegi.

"Diriangén nije pristao igrati i onda su poduzeli tu mjeru. Od deset klubova, devet je glasalo za to da se prvenstvo nastavi, samo jedan je bio protiv i to je Diriangén. Odluka se mora poštovati", objašnjava nam Pablo.

Kaže da se brine jer je njegova Španjolska strašno pogođena koronavirusom. Do danas imaju 102.136 zaraženih i 9053 smrtna slučaja čime su treći u svijetu, odmah iza Italije i SAD-a.

Na nogometni život mu ti problemi ne utječu, međutim, brine se za svoju obitelj koja je u Španjolskoj.

"Kada istrčite na teren, svi problemi su zaboravljeni. Brinem se o svojoj obitelji u Španjolskoj. Ove situacije u Nikaragvi se ne treba bojati. Moji su jako zabrinuti za mene. Moj brat radi u bolnici u malom selu. Puno ljudi umire, puno ih je u bolnici", priča pa dodaje:

"Sada praktički cijeli dan provodim vrijeme doma. Izlazim samo kupiti ono najpotrebnije. Ovdje su ljudi svjesni svega i pridržavaju se svih mjera koje propisuje vlada. Također, ne znamo kada će se zaustaviti nogomet ili do kada će se nastaviti igrati u ligi. Sigurno da postoje redovni sastanci vlade i nogometnog saveza u kojima se to procjenjuje i zasad je situacija pod kontrolom. Nastavljamo igrati, ali ne znamo kada će biti zadnja utakmica."

Sutra ga čeka posebna utakmica: "Bit ćemo prvaci"

Prebacili smo se potom na nogometne teme i derbi meč Manague i Diriangéna u kojem se nogomet praktički nije igrao. Upitali smo Pabla je li to uvijek tako u velikim derbijima i ako je, zbog čega se to događa.

"Da, tako izgledaju utakmice visokog značaja. Protiv Diriangéna je bilo posebno ružno i sporo, nije mi se to baš svidjelo jer nam nikad nisu dozvolili da uhvatimo svoj ritam i tako su nas zaustavljali faulovima."

A već u četvrtak njegovu Managuu, osvajača Aperture 2018., čeka novi veliki derbi - u prijestolnicu stiže Real Esteli.

"Za mene je to vrlo posebna utakmica. Potpisao sam za Real Esteli 2018. nakon što sam stigao iz grčke lige i meni je taj klub jako drag. Bit će to vrlo poseban meč, ali siguran sam da ćemo biti prvaci."

Europski nogomet s onim što se igra u Nikaragvi, jasno, teško može usporediti. Ostao je realan te pritom spomenuo vremenske uvjete koji su, kaže, gotovo nemogući.

"Nogomet u Nikaragvi je posljednjih godina jako narastao, mada teško je usporediti to s Europom gdje se igra puno brže. Ovdje se igra puno direktnije, s vrlo malo kombinatorike u sredini i u teškim vremenskim uvjetima zbog vrućina. To je teško izdržati."

"Hrvatska je poznata po kvalitetnom nogometu"

U Nikaragvi se osjeća jako dobro.

"Život u Managui je uistinu dobar, nije skup. Osjećam se ugodno u ovoj zemlji i mislim da je to vrlo dobro i lijepo mjesto. Kvaliteta života je stvarno dobra. Kad se prilagodite, svidi vam se. Od prvog dana sam se ovdje osjećao jako dobro."

Gallego je kao junior igrao u Zaragozi i Huesci, u Europi je imao avanture u ciparskom AEL-u i albanskom Kastriotiju, a od 2019. je drugi put u Nikaragvi budući da je 2018. igrao u Real Esteliju, drugom najvećem tamošnjem klubu.

Upitali smo ga za kraj zna li što o Hrvatskoj.

"Mnogi moji prijatelji su bili na razmjeni studenata u Hrvatskoj ili na godišnjem odmoru tamo. Kada sam igrao u grčkoj Larisi, imao sam neke kolege Hrvate. Vi ste poznati po kvalitetnom nogometu i po svemu onome dobrom što ste napravili u nogometu svih prijašnjih godina."