"ŠTO JE meni ovo trebalo?" Mario Hezonja je izgledao kao da mu upravo takve misli prolaze kroz glavu kada su ga kamere ulovile nakon poraza njegovih Cleveland Cavaliersa od Oklahoma City Thundera prošlog tjedna. U međuvremenu su stvari postale još gore. Cavaliersi su izgubili četiri od posljednjih pet utakmica pa tako na startu sezone imaju omjer 5-6. Pritom ništa ne upućuje na to da bi se stanje moglo popraviti.

Cleveland je trenutno potpuno disfunkcionalna i pogubljena momčad. Problemi u obrani, nejasna raspodjela uloga, loše trenerske odluke te individualni pad i frustrirano ponašanje najvećih zvijezda obilježili su prve tjedne Cavaliersa ove sezone, Hezonjine povratničke u NBA ligi.

Nije trebalo biti tako. Još ljetos, dok se nagađalo o Hezonjinu povratku u NBA nakon šest godina, očekivalo se da će završiti negdje gdje će biti od pomoći klubu koji se bori za naslov. Cleveland je na papiru bio upravo takav klub. Sad to izgleda kao loša zajebancija. 

Hezonja se u NBA vratio kao zrelija osoba. Zatekao je suprotno

I dok se Hezonja sa svojih gotovo 32 godine u NBA vratio kao kvalitetniji košarkaš, ali i zrelija osoba, u Clevelandu je zatekao uvrijeđene zvijezde i bivše igrače koji igraju neke svoje utakmice. 

Kako drugačije objasniti odnos koji Donovan Mitchell, najbolji igrač Cavaliersa, ima prema Hezonji i ostatku ekipe? Već u prvoj utakmici sezone Mitchell je ogorčeno širio ruke kad mu Hezonja u jednom napadu nije dodao loptu. Hrvatski košarkaš je prepoznao da na sebi ima znatno nižeg čuvara te je lako zabio koš. 

"Rekao sam mu da ne bi trebao prenositi loptu pod pritiskom. Signalizirao sam Tysonu da mi oslobodi prostor kako bih mogao igrati jedan na jedan protiv nižeg igrača. Razgovarao sam s Jamesom i Donovanom. Petorica nas je na terenu i moramo prepoznavati takve situacije", objasnio je Hezonja svoju odluku.

Bio je to jedan od više Hezonjinih dobrih poteza u toj utakmici. Dobio je tek 18 minuta na parketu, a imao je svestranih 10 poena, tri skoka, po dvije asistencije i ukradene lopte te jednu blokadu. Cleveland je za to vrijeme ispustio nevjerojatnih 29 poena prednosti i izgubio 114:106, a najlošiji +/- u ekipi imali su starteri - Peyton Watson, James Harden i Evan Mobley.

Tjedan dana kasnije, Mitchell očito više nije htio da mu Hezonja sugerira što treba raditi. U porazu od Atlante, Hezonja je sam kao duh stajao u kutu i spremao se uputiti otvorenu tricu na dodavanje Jaylona Tysona. U tom trenutku pojavio se Mitchell, presjekao dodavanje namijenjeno Hezonji i zatim iz teže situacije, još uvijek u kretnji, sam opalio tricu. Promašio je.

Takve situacije jako dobro oslikavaju probleme i neuređenost Cavaliersa. Navijači su pritom stali na stranu Hezonje, čovjeka koji je za njihov klub odigrao tek 11 utakmica, nasuprot Mitchellu, koji u zadnjih pet sezona u Clevelandu zabija preko 26 poena po susretu. 

Harden je, čini se, gotov

Posebna je priča 37-godišnji James Harden. Nekadašnji MVP i trostruki najbolji strijelac lige profilom nikad nije bio idealan igrač za upariti ga s Mitchellom, ali sad igra vjerojatno najlošiju sezonu karijere. Po brojkama su usporedive tek prve dvije godine, kada je u Oklahomi bio samo igrač s klupe.

Harden dosad zabija 15.3 poena po utakmici uz poražavajuću uspješnost šuta od 36 posto, a dijeli 5.7 asistencija. I jedno i drugo su mu najlošiji učinci u zadnjih 15 godina.

Harden je i u svojim najboljim danima bio loš ili barem lijen obrambeni igrač. Sada je, s 37 na leđima, još lošiji. Sporo prati protivničke igrače, gubi ih pri kretanju bez lopte i nerijetko se nakon izgubljenih lopti ni ne potrudi vratiti u obranu.

To ga ne sprječava da se usred utakmica svađa s trenerom Kennyjem Atkinsonom pa su kamere zabilježile njihovu žustru raspravu u već spomenutom porazu od Oklahome. Dok mu je suigrač izvodio slobodna bacanja, Harden je nešto ljutito dobacivao Atkinsonu i, poput Mitchella, širio ruke. Još uvijek je rano donositi konačne zaključke, ali čini se da je Harden na izmaku snaga, a njegov pad je surov i bolan.

Nelogične odluke trenera

Jasno, ne može se od odgovornosti amnestirati ni Atkinsona, koji je pod paljbom američkih medija jer su mu odluke i rotacije nelogične. Unatoč njegovim karakternim manama, Mitchell kao najopasniji igrač Clevelanda predugo sjedi na klupi dok momčad rezultatski tone, a Harden provodi duge dionice na parketu okružen igračima koji teško mogu sami kreirati napad.

Uz to, Atkinson nikako ne uspijeva pronaći ravnotežu između dvojice visokih igrača i startera, Evana Mobleyja i Jarretta Allena, pa Cleveland nerijetko igra s preniskim petorkama koje dodatno razotkrivaju njegove obrambene slabosti.

Koliko su neke njegove odluke upitne, najbolje pokazuje primjer Hezonje. U prvom od dva ovosezonska poraza od Oklahome hrvatski košarkaš bio je među boljim igračima Clevelanda, ali je odlučujuće minute proveo na klupi dok je Atkinson na poziciji krilnog centra koristio Hardena (?!). Dobro, možda nije najtočnije reći da je Harden bio krilni centar, ali je u tom trenutku bio jedan od četiri niska igrača u postavi.

Atkinson je poslije utakmice i sam priznao da je možda pogriješio i da je njegov izbor bio upitan. Problem je što to nije izoliran slučaj. Cleveland iz utakmice u utakmicu izgleda kao momčad koja još uvijek eksperimentira s osnovnim stvarima, iako bi već trebala imati jasno definirane uloge.

Kad se podvuče crta, omjer od pet pobjeda i šest poraza i ne izgleda tako loše, no Cleveland je ekipa od koje se očekuje borba za naslov, a ne prosjek. Pritom su od tih pet pobjeda Cavsi samo dvije ostvarili u utakmicama s ozbiljnim protivnicima playoff kvalitete - protiv Minnesote i Philadelphije. Preostale pobjede ostvarene su protiv katastrofalnih Bucksa i Netsa te tek nešto boljih Wizardsa.

Problemi Clevelanda ove su godine ogoljeni puno ranije nego što je to dosad bio slučaj. U svakoj od protekle četiri sezone Cavsi su završili među četiri najbolje ekipe Istoka, a u playoffu nisu napravili ništa. Najbliže značajnijem rezultatu bili su lani, kada su se s dvjema pobjedama u sedmim utakmicama prvi put provukli do konferencijskog finala, da bi u njemu popili "metlu" od kasnijih prvaka Knicksa.

Hezonja nije savršen, ali nije ni problem

Nije Hezonja u ovoj priči žrtveni jarac ni netko tko sve radi savršeno. U njegovoj ulozi s 20 minuta po utakmici, prosjeci od 8.5 poena i 5.9 skokova su solidni, ali prisutni su problemi s konstantnošću i šutom pa tako dosad trice ubacuje s tek 28.6 % uspješnosti. 

No Hezonja zato, za razliku od nekih znatno plaćenijih suigrača, ostavlja dojam čovjeka koji razumije da je dio momčadi, a ne da momčad postoji zbog njega. Hezonja šuti, radi, igra i ispunjava svoju ulogu igrača koji će donijeti energiju s klupe.

Ljudi to primjećuju. Hezonja od američkih medija redovito dobiva pohvale, a novinar Chase Brownawell u tekstu za Sports Illustrated napisao je da su Hezonja i mladi Meleek Thomas jedina dva igrača koja bi u Clevelandu trebala biti nedodirljiva. "Kad bi klub odlučio razmijeniti sve igrače, Thomas i Hezonja su dvojica koju bi trebalo zadržati i oko kojih bi trebalo graditi ekipu", poručio je.

Hezonja je u NBA već jednom došao kao velika nada i otišao bez ispunjenih očekivanja. Vratio se kao drukčiji igrač, spreman prihvatiti manju ulogu ako će mu ona omogućiti da se bori za naslov prvaka. Nije savršen, ali nije ni problem u klubu čiji najveći problemi dolaze upravo od igrača koji bi ga trebali voditi prema naslovu.

Ako Cleveland uskoro ne pronađe način da ovo što ima pretvori u funkcionalnu momčad, Hezonja bi se doista mogao zapitati ono s početka teksta: "Što je meni ovo trebalo?"