U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Ovaj put fokus je na razdoblju između 1992. i 1995 godine, koje je jedna od najvećih sportskih zvijezda svih vremena provela u zatvoru. Nakon što je osuđen za silovanje, Mikeu Tysonu trebalo je neko vrijeme da se prilagodi novim životnim uvjetima, ali sasvim se dobro snašao.

DOK JE bio u naponu snage, Mike Tyson bio je najopasniji čovjek na svijetu. Nitko nije protivnike rasturao kao Iron Mike i vjerojatno se nikad nijednog boksača protivnici nisu bojali kao njega. Tyson nije bio graciozan kao Muhammad Ali, ali je bio najstrašniji udarač kojega je ring ikad vidio.

Prvih 19 profesionalnih borbi dobio je nokautom, od čega 12 u prvoj rundi. Trent Singleton izdržao je 52 sekunde, Ricardo Spain 39, Robert Colay 37, Conroy Nelson 30… Do 22. studenog 1986., kad je nokautirao Trevora Berbicka i s 20 godina i 145 dana postao najmlađi teškaški prvak u povijesti, Tyson je nanizao 28 pobjeda i bio je potpuno nezaustavljiv.

Postao je prvi boksač u povijesti koji je istovremeno držao WBC, WBA i IBF titule i nije bilo boksača koji je djelovao kao da ga može skinuti s trona. No, istovremeno dok je u ringu uništavao protivnike, Tyson je izvan njega polako uništavao samog sebe.

Senzacionalni poraz u Tokiju

Da Iron Mike nepovratno ide prema dolje, bilo je jasno u veljači 1990. godine, kad je senzacionalno u Tokiju izgubio od Bustera Douglasa. Bio mu je to prvi poraz u karijeri, u 38. meču, koji je potpuno šokirao svijet.

Kladionice uopće nisu imale u ponudi tu borbu jer nije bilo smisla s obzirom na to koliki je Tyson bio favorit. Tek neke kladionice u Las Vegasu nudile su oklade, a na poraz Tysona koeficijent je bio čak 43. U Japan je došao potpuno rastresen i bez ikakvog fokusa na borbu. Tulumario je čitav tjedan, na treningu je doživio nokdaun, a noć prije borbe proveo je s Jamesom Brownom i 12 djevojaka.

Tijekom deset rundi borbe Tyson je dvaput imao priliku završiti meč i u osmoj rundi je srušio Douglasa. No, legenda kaže da je meksički sudac brojao Douglasu presporo, što je izazivaču omogućilo da se vrati, da bi u 10. rundi Douglas šokirao i Tysona i svijet. Nedodirljivi Mike doživio je prvi nokdaun u karijeri, četveronoške je teturao po ringu i, kad je ustao, vremena više nije bilo.

Tyson više nije bio nepobjediv, nije više bio najopasniji čovjek na svijetu. Problem je bio što je izvan ringa postao opasan za okolinu, a u srpnju 1991. tad 25-godišnji Tyson bio je uhićen zbog optužbi da je u hotelu u Indianapolisu silovao 18-godišnju Desiree Washington, Miss Rhode Islanda. 

"Sjedili smo na mojem krevetu, a ona je imala noge prekrižene onako u turskom sjedu. Nakon nekog vremena počeli smo se ljubiti i onda se počela skidati. Imali smo oralni seks, onda i pravi i nakon toga sam joj predložio da ostane spavati sa mnom. Ona je rekla da želi ići i da je otpratim do dolje. Bio sam umoran, morao sam ustati u četiri sata i rekao sam da mi se ne ide dolje, da uzme limuzinu i ode kući. Eto, možda, da sam je otpratio iz sobe, ne bih bio ovdje", rekao je Tyson.

Dobio šest godina zatvora

Tyson je krivnju uporno opovrgavao i stalno je tvrdio da je Washington na sve pristala, ali porota ga je u veljači 1992. proglasila krivim nakon deset sati vijećanja. U ožujku je dobio šest godina zatvora i četiri godine uvjetno i završio je iza rešetaka u Indiana Youth Centru u travnju iste godine.

"Znao sam da će me osuditi. Da je suđenje bilo u New Yorku ili Los Angelesu, sigurno bi me oslobodili. Ali u Indiani? U srcu Ku Klux Klana? Molim vas. Znao sam da nemam šanse. U poroti je bio samo jedan crnac, koji je kasnije odstupio, i pripremio sam se na to da ću biti proglašen krivim iako ni za što nisam bio kriv", rekao je Tyson i prisjetio se dolaska u zatvor:

"Pripremio sam se na zatvor jer sam očekivao presudu, ali ne možeš se nikad naviknuti na ono što te čeka iako sam u zatvoru bio kao dijete. Bio sam depresivan, ali moraš nekako nastaviti živjeti. Sve što imaš vani više ne postoji. Sve na što si se naviknuo više ne postoji. Hodaš hodnikom, a netko ti dobacuje da si silovatelj, vrijeđa te, svašta ti govori."

Živio kao Escobar

Iako je uvijek u karijeri govorio da nije zvijezda i da ne voli biti zvijezda, Tyson je u zatvoru uživao status zvijezde. Baš kao i Pablo Escobar, imao je svoj svijet u kojemu je funkcionirao onoliko dobro koliko je to moguće. U posjete su mu dolazile zvijezde, davao je intervjue poznatim novinarima i nije živio kao drugi zatvorenici.

"Probudim se ujutro, odem u teretanu, vratim se u ćeliju, obavim nekoliko telefonskih razgovora, onda idem u školu, pa mi dolaze gosti. Bio sam vrlo jednostavan u zatvoru, nisam se želio tući ni s kime. Nisam želio biti neki gangster ili izigravati facu, ali znao sam se izboriti za sebe. Znao sam kako nagovoriti ljude na nešto, kako si srediti neke stvari", rekao je Tyson.

U zatvorima gori status među zatvorenicima od silovatelja imaju samo oni osuđeni zbog pedofilije ili ubojstva djece. Čim je kročio u njega, počeli su mu vikati kroz rešetke da je silovatelj i prijetiti mu, ali bilo je sasvim jasno da se nitko nije želio zakačiti s najopasnijim čovjekom na svijetu.

"Samo jednom sam u zatvoru nekoga udario. Bili smo zatvoreni u ćelije dugo zbog nekog incidenta koji se dogodio i tenzije su bile vrlo visoke. Kad smo konačno izašli, netko mi je nešto dobacio. Bio sam iznerviran, osjećao sam se jadno i otišao sam do njega i udario sam ga", prisjetio se jednom Tyson.

Posjećivale ga zvijezde

Osim što je imao manje-više što je poželio u zatvoru, Tyson je imao i impresivan popis posjetitelja. Redovito su dolazili Whitney Houston, Don King, Spike Lee, B.B. King, James Brown i brojne druge zvijezde, a najviše pažnje svaki put privukao je 2Pac koji je za većinu zatvorenika bio bog koji hoda Zemljom.

"To ste trebali vidjeti. Koliko je taj čovjek imao respekta kod ljudi. Čim je ušao u prostoriju, svi bi počeli pljeskati. Stražari su ga mrzili jer kad god bi on došao, čitav zatvor se uskomešao. Nevjerojatno je kako su ga ljudi gledali", rekao je Tyson.

Iako je u intervjuima koje je u početku davao iz zatvora odavao dojam nekoga tko nije previše potresen i tko u zatvoru relativno dobro živi, Mike Tyson je iza rešetaka bio depresivan. To su u velikom razgovoru za Washington Post 1993. godine potvrdili njegovi prijatelji i poznanici koji su ga posjećivali.

Zatvorenik broj 922335

Od čovjeka koji je u jednoj noći u ringu znao zaraditi 19 milijuna dolara Tyson je postao domar u teretani u kojoj je zarađivao između 65 centi i 1.25 dolara na sat. Od čovjeka koji je imao ormare prepune skupe robe postao je čovjek koji živi u trapericama koje mu je dala država te običnim majicama na kojima je bio ispisan njegov broj 922335.

Umjesto luksuznih vila i stanova u New Yorku, Los Angelesu i Las Vegasu, Tyson je bio stjeran u sobičak od 15-ak kvadrata koji je dijelio s još jednim zatvorenikom. Umjesto razularenih tuluma i neprospavanih noći u kojima je trošio tisuće dolara samo na šampanjac, Tyson je morao biti u krevetu u 23:30 i buditi se u 5 sati, kad su čuvari budili sve zatvorenike.

Osim što je po svjedočanstvu prijatelja teško podnosio činjenicu da je zatvoren, Tyson je u manje od godinu dana izgubio gotovo 25 kilograma jer je odbijao jesti zatvorsku hranu. Govorio je da smrdi, da su u njoj fekalije i jedno vrijeme jeo je isključivo pakiranu hranu koju bi kupio ili dobio.

U zatvoru krenuo u školu

Kad se počeo baviti boksom, prekinuo je školovanje i nikad nije završio školu. Budući da u zatvoru nije imao pametnijeg posla, a srednjoškolska diploma bi mu smanjila ukupnu kaznu, Tyson je krenuo pohađati nastavu. No, ubrzo je odustao i od toga jer je smatrao da mu se predavači rugaju.

"Kad uzmete u obzir sve okolnosti, Tysonu je dobro. Ako ga drugi zatvorenici puste na miru, riječ je o manje-više neprimjetnom zatvoreniku. Problem je što ga ne puštaju na miru", izjavio je tad za Washington Post šef zatvora Clarence Trigg.

Osim što su ga izazivali, drugi zatvorenici pokušavali su ga iskoristiti. Tako su neki nazivali tabloide i razne listove te nudili detalje iz Tysonova zatvorskog života. Drugi su mu krali osobne stvari nadajući se da će ih uspjeti prodati za dobru lovu, a Tyson se često prijateljima žalio na tretman zatvorskih čuvara.

Govorio je da ga imaju "na piku", da za njega vrijede posebna pravila i bilo je samo pitanje kad će temperamentni Mike, koji je do 13. godine bio uhićen 38 puta, puknuti. Tako je jednom prilikom izvrijeđao čuvara rekavši mu da je kurvin sin i ozbiljno mu je zaprijetio, nakon čega je tri dana bio u ćeliji izoliranoj od ostatka zatvora. 

Gutao je knjige

No, nije sve uvijek bilo tako sivo za Tysona. Imao je svoje ljude koji su se trudili da mu omoguće sve što je želio. Redovito su mu dostavljali knjige, od onih o boksu i uzgoju golubova do onih o Winstonu Churchillu i egipatskim piramidama. Tyson se i sam bavio uzgojem golubova pa je naručio da mu redovito šalju fotografije njegovih ljubimaca kako bi se uvjerio da su dobro.

Redovito je dobivao stotine pisama od obožavateljica koje su mu slale donje rublje, nudile se za seks ili što god on poželi. S vremenom je naručio veliku kolekciju stripova, a iz zatvora je preko telefona za 264.000 dolara naručio kupnju novog Lamborghini Diabla, 27. automobila u kolekciji. 

Kad je odlazio u zatvor, Tyson je zaposlio profesionalnog uzgajivača da se brine o njegovim golubovima. Većina telefonskih poziva koje je obavljao svodila se na informacije o pticama, a njegov najbolji prijatelj Rory Holloway prepričao je kako su ti razgovori znali zvučati.

"Morao sam ići do uzgajivačnice s bežičnim telefonom. Pitao bi me kako su, a ja bih mu rekao da su dobro. Pitao me lete li visoko, a ja bih rekao da lete. On bi pitao lete li jako visoko, a ja bih rekao ‘Da, Mike, lete jako visoko.’ Pitao bi me čujem li im krila kako mlate po zraku. Rekao bih da ne čujem. Onda bih morao telefon približiti nekom golubu i potjerati ga da poleti da on može čuti krila. I tako stalno", rekao je Halloway.

Ševio profesoricu i savjetnicu

Tyson je u zatvoru, osobito u početku, bio u raznim raspoloženjima. Jedan dan bi rekao prijateljima da će prestati boksati, a drugi dan da mu je na pameti samo da se vrati u ring i da vrati sve pojaseve koje je izgubio. U međuvremenu se dosjetio i kako da riješi problem diplome srednjoškolskog obrazovanja koja bi mu ubrzala eventualno pomilovanje.

"U zatvoru sam završni ispit pao dvaput, tako da možete reći da sam bio dvostruko glup. No, onda sam se spetljao s profesoricom i počeli smo se ševiti. Pazi ovo, ona je ostala trudna! Kakvi kondomi, nije bilo kondoma, nisam to koristio", prepričao je Tyson koji je uskoro završio i sa zatvorskom savjetnicom, s kojom se također, prema svojem svjedočanstvu, ševio u zatvoru.

"U prvih šest mjeseci sam dobio dosta opomena i kazni zbog lošeg ponašanja pa sam to nekako morao izgladiti. Onda sam shvatio da ima načina da riješim te svoje probleme i riješio sam ih. Počeo sam se snalaziti u zatvoru", dodao je Mike.

Tyson je u zatvoru, prema vlastitom svjedočanstvu, prešao na islam. Uzeo je i muslimansko ime Malik Abdul Aziz i počeo je prakticirati islam. Kako je do toga došlo, objasnio je velikom Larryju Kingu u intervjuu u zatvoru koji mu je dao malo manje od godinu dana prije nego što će biti pušten.

Vjeruje samo Alahu

"Ja sam odgojen kao katolik u Brooklynu, ali vjera tad na mene nije imala nikakva utjecaja jer sam radio gluposti. Nešto kasnije sam postao prvak i vjera mi nije trebala. Uostalom, nisam je najbolje ni razumio. No, činjenica da sam u zatvoru omogućila mi je da razumijem islam i da postanem ponosni musliman. Ja iskreno vjerujem da će me svaka osoba koja mi je bliska u jednom trenutku u životu izdati. Svaka. Ali Alah neće. Samo njemu vjerujem i nikome drugom", rekao je Tyson.

S Alahom u mislima, odjeven u crnu halju te s takijom na glavi, Mike Tyson izašao je iz zatvora 25. ožujka 1995., nakon što je odslužio tri od šest godina, koliko je dobio presudom. Dobio je i četiri godine uvjetno.

Iako je želio odati dojam skromnog muslimana, iz zatvora je otišao u crnoj limuzini, ravno u džamiju na molitvu i onda na svoje golemo imanje. Iako je u zatvoru proveo više od tisuću dana, Tyson je bio bogatiji nego ikad. Na računu je imao oko 400 milijuna dolara, ali to mu, kako je sam rekao, nije davalo nikakvu sigurnost.

"Bio sam potpuni manijak"

"Kad sam izašao, imao sam 400 milijuna dolara na računu, a nisam imao pojma kako ću uopće preživjeti sljedećih 400 sekundi. Nisam bio pripremljen na ono što me vani čeka. U zatvoru sam živio uglavnom bez stresa, a vani je stres bio svaki dan. Bio sam potpuna katastrofa kad sam izašao. Bio sam prepun gorčine, potpuni manijak", ispričao je godinama kasnije.

U zatvoru je možda pronašao islam i sebe, kao što je znao govoriti, ali po izlasku iz njega više nije bio isti čovjek i isti boksač. Čak i takva životinja, najstrašniji čovjek na planeti, promijenio se iza rešetaka.

Odlučio se vratiti boksu. Njegova prva borba nakon povratka iz zatvora protiv Petera McNeeleya porušila je sve rekorde. Zaradila je gotovo 100 milijuna dolara, PPV je prodan 1.52 milijuna puta i sve to bili su apsolutni rekordi. McNeeley je u ringu izdržao 89 sekundi, nakon čega je bilo puno kritika na račun promotora jer se smatralo da su Tysonu u ring stavili prelakog protivnika kako bi se što lakše vratio.

U ožujku 1996., godinu dana nakon izlaska iz zatvora, Tyson je vratio titulu po WBC verziji nakon što je nokautirao Franka Bruna. Sljedeći na "listi za odstrel" trebao je biti Lennox Lewis, ali je on odbio zajamčenih 13.5 milijuna dolara da uđe u ring s Mikeom. Lewis je potom prihvatio četiri milijuna dolara da pusti Tysona da za WBA titulu boksa s Bruceom Seldonom kojeg je pobijedio.

Epski mečevi s Hollyfieldom

Za obranu WBA titule Tyson je morao u studenom 1996. u Las Vegasu pobijediti Evandera Holyfielda koji je za tu borbu izašao iz mirovine. Nitko mu nije davao nikakve šanse i Tyson je bio ogromni favorit. Svijet je u šoku gledao kako Holyfield u 11. rundi tehničkim nokautom pobjeđuje Tysona i ubrzo je dogovoren revanš za lipanj sljedeće godine.

Dalje znate.

U jednom od najkontroverznijih trenutaka u sportu Tyson je u trećoj rundi diskvalificiran nakon što je odgrizao dio uha Holyfieldu i to je bio početak nezaustavljivog pada Mikea Tysona koji će rezultirati bankrotom i gubitkom 400 milijuna dolara, još jednim služenjem zatvora i borbom s Lennoxom Lewisom.

Tyson je tvrdio da ga je Britanac uvijek izbjegavao, prijetio mu je da će mu iščupati srce i pojesti djecu, ali to su bile samo prazne prijetnje. Zatvorski dani, godine i niz životnih poraza izvan ringa učinili su Tysona puno manje opasnim borcem nego što je nekad bio. Lewis ga je nokautirao u osmoj rundi i praktički ga izbrisao iz svijeta boksa.

Tužan kraj jedne velike, možda i najveće boksačke karijere, stigao je 2005. godine, kad je Tyson odbio nastaviti borbu u sedmoj rundi protiv Kevina McBridea. Priznao je da mu je dosta boksa i da je u taj meč ušao samo zbog love. Bila je to zadnja borba u njegovoj karijeri.

"Moj čitav život je potpuni promašaj. Ja sam promašaj. Želim samo nestati. Sramim se sebe i onoga što sam radio u životu. Želim biti svećenik. Želim završiti ovaj dio svojeg života. U ovoj zemlji ništa ne valja, a ljudi su me nepotrebno držali na pijedestalu. Želim promijeniti taj imidž", rekao je tad Tyson.