Ukras ili oružje: Jeste li za zabranu baklji na tribinama?

Ukras ili oružje: Jeste li za zabranu baklji na tribinama?

Foto: Index, Hina

BAKLJE, dimne bombe, topovski udari, petarde i druga pirotehnika dugo su već neizostavni dio navijačkih koreografija na raznim sportskim natjecanjima, ali nigdje taj običaj nije prihvaćen kao u nogometu.

Još od ranih nogometnih dana početkom dvadesetog stoljeća zabilježene su spektakularne proslave brazilskih nogometnih fanatika, neki kažu da je sve počelo u Rio de Janeiru i Santosu gdje su navijači prvi počeli na stadione unositi brodsku signalizaciju. Brazilski običaj i festivalska atmosfera fascinirali su europske navijače koji su sredinom prošlog stoljeća prenijeli taj običaj na europske stadione, najprije u mediteranskim gradovima. Talijani i Portugalci prvi su počeli s organiziranim bakljadama, a rano se valu priključio i Split. Danas neke od najspektakularnijih bakljada možemo vidjeti na stadionima Italije, Poljske, Njemačke, Turske, Rusije, ali i na Zapadu te u azijskim zemljama. U Engleskoj, kao i u UEFA-inim natjecanjima, najstrože su zabranjene.

 

Razlog zabranama su brojni navijački incidenti u kojima je upravo pirotehnika korištena kao oružje ili idealno sredstvo za prekid utakmica. UEFA i FIFA i danas pokušavaju progurati opću zabranu pirotehnike na stadionima širom svijeta, iako će dio bivših i sadašnjih nogometaša reći da uživaju u takvim navijačkim predstavama, dokle god ih izvode bez incidenata.

U Hrvatskoj su nogometni klubovi, prije svih Hajduk, Dinamo, Rijeka i Osijek, platili milijune kuna kazni zbog pirotehnike na tribinama. Zbog baklji u Hrvatskoj (još) nitko nije poginuo, ali i danas se pamti topovski udar od kojeg je stradao jedan policajac na Maksimiru u okršaju s Bad Blue Boysima. Usprkos zabranama i najstrožim kontrolama ni u Hrvatskoj ni u svijetu nitko ne uspijeva zaustaviti unošenje baklji na tribine. Na Euru u Francuskoj, gdje su na snazi bile i posebne mjere sigurnosti zbog terorizma, hrvatski su navijači pokazali da, ako žele unijeti baklje na stadion, uvijek ima načina.

Jesu li baklje opasnost koju treba ukloniti sa stadiona ili nezamjenjiv dio navijačko-nogometnog folklora? Istražili smo što stručnjaci, nogometaši, treneri i javnost misli o bakljama na tribinama.

 

 

PROTIV 

Saša Pavličić, disciplinski sudac Prve HNL: Više od baklji smeta me što ne možeš na stadion u protivničkom dresu. Smeta me i licemjerje, Torcida je kažnjena, a zašto nisu kažnjeni Štimac i Grgić? 

Apsolutno sam protiv pirotehnike na stadionima, a baklje su samo dio tog arsenala. Uefa u potpunosti zabranjuje unošenje i korištenje pirotehnike i pravila se moramo pridržavati. Klubovi za pojedine prigode dopuste navijačima unošenje pirotehnike, ali za to plaćaju kazne. Smatram da bakljama nije mjesto na stadionu, kažem to kao sudac i kao navijač koji je pola života na stadionu. Na utakmicama Celtica pjeva se Depeche Mode, na derbiju Hamburga i Stuttgarta doživio sam nevjerojatnu atmosferu, a bez zapaljene baklje na stadionu. 

No iskreno, više me smeta činjenica da na stadione u Hrvatskoj danas ne možeš doći u dresu protivničkog kluba. Na derbiju Dinama i Hajduka na Maksimiru curica se razveselila nakon pogotka Mije Caktaša, a frajer se sjurio i razbio nos muškarcu koji je bio s njom. Frapiraju me pozivi na ubojstva i na nasilje na našim stadionima. Također, nejasno mi je zašto bi netko nosio topovski udar na utakmicu. To je opasna stvar, a ako netko nastrada moguća je kaznena prijava protiv odgovorne osobe. Smetaju me i dvostruka mjerila: 2005. godine, kada se počeo s provođenjem popularnog zakona o navijačima, stotinu navijača Hajduka bili su kažnjeni zbog baklji. Gotovo svi, osim dvojice. Štimca i čini mi se tadašnjeg predsjednika Grgića" 

ZA 

Zvonko Alač, novinar Indexa: 

"Za sve nas nogometno i navijački stasale u vremenu prije nego što su korumpirane FIFA i UEFA uništile nogomet tako što su od njega napravile korporativno igralište, vrhunske nogometaše učinile bolesno preplaćenim lutkicama, navijače anesteziranim i aseptičnim konzumentima plastičnih hamburgera i vodenog piva, a stadione šoping-centrima, jedna od prvih asocijacija na najljepšu igru su stadioni obavijeni dimom i osvijetljeni vatrama.

Baklje su me navukle na nogomet jednako kao Marko Mlinarić ili njegov imenjak Van Basten, Gary Lineker, Kujtim Šalja i Jurgen Klinsmann. Jer baklje su bile sastavni, neodvojivi dio onog što je sastavni i neodvojivi dio nogometa, a to su navijači. Kada su ih policija i klubovi tako i tretirali, kao na primjer Bad Blue Boyse početkom 90-ih, onda je bilo najnormalnije da navedena navijačka skupina na proslavi njenog 5. rođendana na utakmici protiv Partizana, aktivira preko 200 baklji, a da od njih nijedna ne bude bačena.

Naravno da baklja bacanjem na teren ili drugu tribinu, od sredstva uljepšavanja i paljenja atmosfere postaje opasno oružje i u tom slučaju nju, a posebno onog koji ju je bacio, tako treba i tretirati. Ali, posao policije i zaštitara je da spriječe zloupotrebu baklji, a sudova da one koji ih zlorabe, primjereno, odnosno rigorozno kazne.

Nulta tolerancija na baklje, koja se sada bezuspješno provodi u Hrvatskoj, kako zakonski, tako i u praksi, licemjerna je glupost, jer izjednačava one koji baklje pale na tribini i bez opasnosti po druge puste da dogori, s onima koji bakljama druge ljude gađaju. Nakon one da je "Tačerica riješila huligane, pa i mi trebamo tako", druga najveća zabluda na ovim nogometnim prostorima je da se "baklje bacaju samo kod nas na divljem Balkanu."

Evo odgovora svim takvim mudracima:

Luis Ibanez za Index: Baklje su najljepši dio, a topovski udari su za zvučnu kulisu
 
Hrvatski Argentinac Luis Ibanez upoznao je atmosferu argentinskih, hrvatskih i srpskih stadiona. Evo što je o toj temi rekao za Index: "Bakljada je najljepši dio navijačkih koreografija, u Argentini osobito, kod nas je ona dio svakog derbija, naravno ako je pod nadzorom. Pod uvjetom da ih se ne baca u teren ili da se njima ne gađaju igrači.

U mojoj zemlji su veći problem petarde i topovski udari, navijači stalno gađaju golmane s njima i to stvarno nije u redu, igrači mogu ozbiljno nastradati, ali ako ih koriste za zvučnu kulisu, nemam ništa protiv, dapače. Na svakom gradskom derbiju u Buenos Airesu bude baklji, do svoje 17 godine sam išao na utakmice s navijačima Boce, sjećam se jednom smo igrali protiv Racinga u derbiju, išli smo pješice od naše Bomboniere do njihovog stadiona pješice, to je nekih desetak kilometara. Bilo je bakljade i pjesme po ulicama, fantastično nešto."

Aljoša Asanović za Index: Baklje su dobre dok se njima ne gađaju igrači

Legendarni "vatreni lakat" Aljoša Asanović i danas pamti poljudske bakljade, ali ne podržava sramotne scene koje smo gledali posljednjih godina:

"Koreografija s bakljama mi je u redu, ali bez bacanja u teren jer čemu plaćati kazne za takve stvari. To mi je suludo, jel Talijani imaju baklje? Jel ih imaju Grci? Moguće je navijati s njima, ali bez kršenja zakona".

"Doživio sam prekide u Grčkoj radi bakljade, travnjak na stadionu Panathinaikosa je dosta daleko od tribina, Oaka ima široku atletsku stazu između pa se nikad nisam osjećao ugrožen. Petarde, topovski udari i takve stvari ne, jer su jako opasni, mogu ozlijediti nekoga, ali nemam ništa protiv baklji, ako se se vodi računa gdje se bacaju i pod uvjetom da se njima ne gađaju igrači", kaže nam Asanović.

Što čitatelji Indexa misle o bakljama na nogometnim utakmicama? Ovo su vaši komentari s Facebooka Index sporta koji su pokupili najviše reakcija: 

"Normalno da ne smeta, bakljadu je uvijek lijepo za vidjet na utakmicama, samo što neobrazovani i glupi ljudi uvijek nađu neki idiotski razlog da budu protiv njih. Primjer je glupi neobrazovani Blažičko, koji ne zna da su baklje dio koreografije na svim stadionima u Europi. Uvijek se govori da su to balkanska posla, a pogledajte stadione u Švedskoj, Švicarskoj i Njemačkoj gdje su baklje dio atmosfere na utakmicama."

"Baklje su problem, a tu sada govorim o čistom huliganizmu, ako se bacaju na druge navijače, na igrače, te ako se koriste kao oružje. To je sada civilizacijski doseg. Tretiranje baklji radi atmosfere i dojma su nešto drugo i tko to stavlja u isti koš je ili zlonamjeran ili mentalno uskraćen. Prava tema s bakljama kod nas je što ih se koristi kao sredstvo otpora protiv sustava koji se smatra nepravednim. To je po meni legitiman način borbe, jer drugih u RH očito nema. Zakoni ili se ne provode, ili se parcijalno provode, ili su čak napisani tako da potpomažu nemoralu i nejednakosti. Slučaj Mamić je dokaz, jedan "sposoban" čovjek od prodavača stiropora pretvori u najmoćnijeg čovjeka u nogometu. Dakle baklje su u ovom slučaju jedan od alata za podrivanje tog sustava pred kojim država i Europa zatvaraju oči."

"Oduzet navijačima dimne i bengalke je kao da djeci zabraniš čokoladu. Bivša država je bila puno rigoroznija prema navijačima, al nikad nije branila dimne i bengalke. Sjećam se derbija na Poljudu sa Zvezdom i Partizanom. Pa te su utakmice zbog bakljade bile prekidane na 15 minuta, a nitko nije dizao frku zbog toga. Na tribinama bi ih dozvolio, ali samo ako tamo i ostanu."

"Bakljade uljepšavaju svaku utakmicu, ali ako ih se ne baca u teren. Trebalo bi ih dozvoliti, ali najstrože kažnjavati navijače koji ih bacaju u teren."

"Baklja je navijački simbol već desetljećima. Uvijek ću biti za bakljade, ali bacanjem na teren one postaju oružje, kojim se može ozbiljno ozlijediti igrače. Baklja podiže atmosferu i mjesto joj je na tribini."

"Ukoliko se uredno ugase ispod nogu ili bace ispod tribine, za moj pojam su ukras na utakmici. Normalno da su i oružje u ruci nekog luđaka, agresivnog huligana. Sve se to se može urediti da se ima volje i želje."

"Ne smetaju mi ako se koriste u svrhu poboljšanja atmosfere na tribinama i ako ostanu tamo gdje su zapaljene, tj. da se ne bacaju prema ostalim navijačima, u teren i sl."
 

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara