GIACOMO BONAVENTURA, jedan od najsvestranijih i najpouzdanijih veznih igrača talijanskog nogometa u posljednjih petnaest godina, danas je objavio kraj igračke karijere. U Serie A oprostio se s učinkom od 64 gola i 56 asistencija, a nosio je dresove Atalante, Milana i Fiorentine, piše Gianluca Di Marzio.

Posljednju profesionalnu sezonu odigrao je u Saudijskoj Arabiji, gdje je u sezoni 2024./25. nastupao za Al-Shabab. Ta epizoda ujedno je bila i jedino inozemno iskustvo u karijeri koju je u cijelosti izgradio u Italiji, prošavši sve razine profesionalnog nogometa. Nakon sezone u saudijskoj Pro ligi, Bonaventura je uzeo nekoliko mjeseci za razmišljanje o budućnosti te na koncu donio odluku o povlačenju.

Počeci u Atalanti

Odrastao u regiji Marche, Bonaventura je kao mladić zapeo za oko skautima Atalante, koji su ga doveli u Bergamo. U omladinskom pogonu kluba, gdje je za sve postao Jack, započeo je njegov nogometni put. U Serie A debitirao je krajem sezone 2007./08., no sljedećih je godina iskustvo skupljao na posudbama u Serie C, prvo u Pergocremi, a zatim u Padovi.

U Bergamo se vratio u sezoni 2010./11., kada je Atalanta igrala u Serie B. Nakon kaljenja u trećoj ligi, Bonaventura se odmah nametnuo kao jedan od glavnih protagonista povratka u prvoligaško društvo, postigavši devet golova u 31 nastupu.

Godine u Milanu

U Atalanti je ostao još tri sezone i pomogao klubu da osigura ostanak u ligi. U tom je razdoblju postao oslonac momčadi, redovito zabijajući i pokrivajući različite pozicije u veznom redu - od centralnog i ofenzivnog veznog do krilnog igrača. Sezona 2013./14. bila mu je posljednja u Bergamu, koji je napustio nakon osam godina i 135 nastupa.

Njegova sljedeća postaja bio je Milano, no isprva se činilo da će završiti u Interu. Iako je bio blizu dogovora s "nerazzurrima", pregovori su propali. Priliku je iskoristio Milan i doveo ga za sedam milijuna eura u transferu realiziranom posljednjih sati prijelaznog roka.

U dresu "rossonera" proveo je šest sezona, postavši jedan od ključnih igrača u turbulentnom razdoblju koje su obilježile česte promjene u upravi i na klupi, gdje se izmijenilo čak sedam trenera. Vrhunac karijere u Milanu doživio je 2016. godine osvajanjem Superkupa protiv Juventusa. Bonaventura je bio apsolutni junak te utakmice: postigao je gol za izjednačenje, a zatim i jedan od odlučujućih jedanaesteraca za pobjedu.

Na kraju sezone 2019./20., koja se igrala pred praznim tribinama zbog pandemije, napustio je Milan kao slobodan igrač nakon 184 nastupa.

Iskustvo u Fiorentini i rekord u reprezentaciji

Godine 2020. potpisao je za Fiorentinu sa zadatkom da svojim iskustvom pomogne mladoj momčadi. Dres "viola" nosio je četiri sezone i izrastao u vođu, posebno tijekom trogodišnjeg mandata trenera Vincenza Italiana, s kojim je nekoć bio suigrač u Padovi.

S Fiorentinom nije uspio osvojiti nijedan trofej, iako je igrao u tri finala - jednom u Kupu Italije i dva puta u Konferencijskoj ligi. U finalu protiv West Hama postigao je pogodak za privremeno izjednačenje, no njegova momčad na kraju je ipak poražena.

Izvrsne igre za Fiorentinu početkom sezone 2023./24. donijele su mu 2023. godine poziv izbornika Luciana Spallettija u reprezentaciju, tri godine nakon posljednjeg nastupa i deset godina nakon debija za "Azzurre" 2013. godine.

Od ukupno 18 nastupa za reprezentaciju, najviše se pamti onaj protiv Malte u listopadu 2023. U pobjedi od 4:0 Bonaventura je postigao svoj prvi pogodak za Italiju i pritom postavio rekord: s 34 godine i 53 dana postao je najstariji debitantski strijelac u povijesti talijanske reprezentacije. U Serie A je ukupno skupio 380 nastupa.