BORISLAV BORA STANKOVIĆ, dugogodišnji glavni tajnik svjetske košarkaške federacije (FIBA) koji se založio da mlada hrvatska reprezentacija nastupi na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni, umro je u Beogradu u 95. godini.

Stanković je pionir i legenda jugoslavenske košarke, a tijekom igračke karijere 1946-1953 nastupao je za Crvenu zvezdu s kojom je osvojio dvije titule prvaka države te za Željezničar i Partizan.

Za jugoslavensku reprezentaciju od 1950. do 1953. godine odigrao je 36 utakmica, a nakon što je prestao aktivno igrati košarku kao trener je prvo vodio Partizan, a potom OKK Beograd s kojim je u jednom desetljeću osvojio četiri prvenstva Jugoslavije.

Na mjestu glavnog tajnika Međunarodne košarkaške federacije nalazio se od 1976. do 2002. godine, a od 1978. je i član Međunarodnog olimpijskog odbora.

Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih odličja i priznanja, a član je Košarkaške kuće slavnih od 1991. godine. 

Bio je i savjetnik za sport nekadašnjeg srbijanskog predsjednika.

Tijekom njegova mandata na čelu FIBA-e košarka se transformirala u jedan od najpopularnijih sportova na svijetu. Njegov je veliki doprinos omogućavanje profesionalcima iz NBA da igraju za svoje reprezentacije na Olimpijskim igrama od 1992., a poslije i na svjetskim prvenstvima.

Mirko Novosel je svojedobno izjavio da je upravo Stanković najzaslužniji što je hrvatska reprezentacija dobila dozvolu nastupa u Barceloni i ondje potom odigrala legendarno finale s američkim 'dream teamom'.  

Stankovićeva zasluga za to je tim veća, jer se kao Srbin založio za Hrvatsku usred žestokog rata između ta dva naroda u Hrvatskoj i BiH te srpske agresije na Hrvate u te dvije države.

Stanković je jedan od najzaslužnijih za ogromnu ekspanziju košarke u drugoj polovici 20. stoljeća, kada je taj sport dobio nova pravila - liniju šuta za tri poena, nove dimenzije terena, te uvođenje četiri četvrtine umjesto dva poluvremena utakmica u organizaciji FIBA, što je sistem igre približilo NBA košarci.